Sa dvije predstave Budva je protekla dva dana impresivno ovjerila reputaciju „grada teatra“. Prve večeri, između dvije crkve Starog grada, bila je to izvanredna baletska predstava Andrićeve „Proklete avlije“, reditelja Nebojše Bradića. Već sjutradan izvedena je druga predstava. Uslijedio je nastavak „Proklete avlije“ na širokoj pozornici oko i unutar hotela „Mogren“, a u verziji i očajno lošoj režiji moćnika ove vlasti. Najprije su policijska, vatrogasna i ambulantna vozila uspostavila zatvorski zid „proklete avlije“. Kažu, u početku niko nije mogao ući ili izaći iz tog obruča, pa čak niko od stotinak gostiju.
Dramski rasplet, uz izbacivanje ljudi iz hotelskih prostora, pa i uz škljocanje lisica i odvođenje na saslušanje, vrisku i sve što prati ovakve scene, okončan je pečaćenjem hotela. Inače, sliku mučnih scena najpreciznije je u parlamentu opisala uvažena poslanica Ljerka Dragičević. Konačno je „slomljen otpor“ hotelske uprave „Mogrena“ i stotinak zaposlenih radnika. Kao da je u pitanju teroristička banda sa kojom nema nikakvih razgovora. I sve to usred bijela dana, usred turističke sezone i na zgražavanje brojnih stranih i domaćih gostiju naše turističke metropole. Ako se ima u vidu izbor momenta za ovu spektakularnu intervenciju tokom, a ne prije ili poslije sezone, nameće se neodoljiv utisak da je naredbodavac ove operacije imao i dodatnu potrebu da javno ponizi zakupca hotela i jedan vrijedan kolektiv. A, zapravo, ovim neprimjerenim činom i mučnim slikama koje smo poslali svijetu samo je ponižena Crna Gora.
A onda se u posljednjoj sceni, koja se odigrava u parlamentu, pojavljuje Karađoz - upravnik „avlije“, da nas podsjeti da je ovo pravna država u kojoj Vladu niko neće uvući u odlaganje izvršenja pravosnažnih presuda. Taj završni monolog ove otužne drame je bio toliko zajedljiv da bi bio uvjerljiv. A pitanje je da li je i tačan. Ipak, nemamo svi kokošije pamćenje. Dobro se zna koliko je naše tužilaštvo i sudstvo bilo nezavisno, koliko je optužnica izostalo, koliko je raznih sudanija odugovlačeno u nedogled, kao i koliko je pravosnažnih presuda na čekanju. Konačno, zar Turističkoj inspekciji nije prioritet da suzbija oko 30% turističkog biznisa koji je u zoni sive ekonomije, a od kojeg država nema ni centa?
Ovom prilikom povrijeđena je i eksteritorijalnost konzularnog predstavništva države Austrije. A počasni generalni konzul je upravo predsjednik kompanije „Merkur“ gospodin Milan Mrvaljević. Kompanija „Merkur“ je tokom prethodne dvije decenije održala hotel u životu i njime uspješno gazdovala. Hotel je radio i onda kada su tokom sankcija gotovo svi primorski hoteli bili zatvoreni, a mnogi danas. Nije doživio sudbinu mnogih hotela Ulcinjske, Hercegnovske i drugih rivijera za čiju propast niko nije preuzeo odgovornost. Koliko znam, predsjednik „Merkura“ je u privatnom biznisu od početka 80-ih i nije profit sticao švercom nafte, cigareta, narkotika ili oružja. I najmanje je bio dostojan ovakvog jučerašnjeg tretmana.
Ne sudim ovdje o pravnom meritumu, pogotovo što sudski procesi oko „Mogrena“, navodno, još traju. No, biće loše ako je u ovom slučaju potvrđena ona Ljubišina priča iz naslova „Nekomu tonu pluta, a nekomu plutaju olova“. Mada je ovaj slavni Budvanin pričanje Vuka Dojčevića smjestio u vrijeme Mletaka iz doba Ivana Crnojevića, to je veoma aktulne sintagma i za današnju Crnu Goru. Ova vlast nerijetko praktikuje ovakve demonstracije snage države. A upravo da bi maskirala njenu nemoć, s vremena na vrijeme nađe se neki „Pedro koji mora da visi“. No, ako su u ovom sporu iscrpljene sve mogućnosti domaćeg i evropskog pravosuđa, i ako ovo postane jednaka praksa izvršenja presuda za metaforički rečeno sve avale i zavale i onaj veliki dug Budve, ili pale stomilionske bankarske garancije države, onda neka je sa srećom!
Neka se najzad i kod nas ostvari pravni princip: Fiat iustitia et pereat mundus - tj. neka se izvrši pravda, pa makar propao svijet. Do tada ćemo, zajedno sa Karađozom, ostati unutar zidina „proklete avlije“.
Bonus video:
