SRDAČNO S KOSOVA

Kosovska brda i doline

Kosovo se sprema za vanredne parlamentarne izbore i političari već obećavaju nedostižno. Prednjači - premijer Tači
0 komentar(a)
Ažurirano: 15.05.2014. 13:58h

Poslije nekoliko mjeseci pregovaranja i dogovaranja iza političkih kulisa, prošle je sedmice konačno odlučeno - Kosovo ide na vanredne izbore. Parlament je većinskim glasanjem odlučio da sam sebe raspusti, a predsjednica Kosova, Atifete Jahjaga, proglasila je, po želji velikih stranaka, da se izbori moraju održati u rekordnom roku - već za mjesec dana, 8. juna.

Onima ne mnogo upućenima vjerovatno izgleda čudno da se ide na vanredne izbore na samom kraju mandata - redovni izbori je trebalo da se održe već u ranu jesen - ali oni koji dobro poznaju kosovske političke moćnike (nije prikladno i sasvim netačno da ih nazivam elitom) njihov mentalitet i način “poslovanja”, znaju da većina njih nisu u stanju išta uraditi ako nije vanredno i neredovno.

Valjda im je prigodnije da svoje političke šarene laže prodaju na brzaka, dok trepneš očima, i dok su kupci (čitaj glasači) ošamućeni i ne znaju za šta i za koga su u stvari glasali, te nisu svjesni ni šta ih je snašlo - sve dok nije prekasno.

Tako je bilo na prošlim izborima i onima prije njih, tako će, izgleda, biti i na ovima sljedećeg mjeseca.

Svi su predznaci tu. Premijer se već nedjeljama pojavljuje u novom, “izbornom” izdanju, obećavajući nova brda i nove doline, istim ljudima koji već sedam godina nisu dobili ništa od onih koje je obećavao na ranijim izborima.

A onima koji se na trenutak makar prisjete da pitaju šta je bilo sa starim obećanjima koja nisu ispunjena - ekonomski preporod, socijalna sigurnost, dobrostanje i bolji život, bez korupcije i kriminala - odgovor donosi već započeta kampanja koja nam indirektno govori kako su ona stara (neipsunjena) obećanja “sitnice” naspram ovih novih - koja će se svakako ispuniti!

Samo dajte glas za “Novu misiju” starog premijera.

* * *

Da, upravo tako. “Nova misija” je izborni slogan premijera i njegove vladajuće Demokratske partije Kosova.

Priština i ostali kosovski gradovi su već prekriveni ogromnim panoima i pankartama i posterima koji nam najavljuju taj novi pravac kojim nas teraju da voljno kročimo iako ne znamo kuda vodi! Na jednom se reklamnom panou može vidjeti predsjednik vlade u društvu sa rudarom, na drugom sa poljoprivrednikom, na trećem sa obućarom, na četvrtom sa prerađivačem mlijeka, na petom sa proizvođačem sokova...

Prava “demokratska” idila! Mnogo ljepša nego one iz vremena Josipa Broza Tita ili Envera Hodže, u jarkim kompjuterskim bojama i sa stilski ukočenim osmjesima koji jednima obećavaju brda, drugima doline.

Eto, prošle je sedmice premijer čak bio postavio novi rekord u izbornim obećanjima - obećao ljudima fond od milijardu i po eura eura za zapošljavanje - a već juče je postavio novi rekod - u sljedećem mandatu stvoriće, kaže, 200.000 novih radnih mjesta!

Prije toga studentima je obećao besplatno školovanje, zaposlenima u javnom sektoru povišenje plata za 25 posto svake godine, poljoprivrednicima 25 miliona eura subvencija godišnje, a svim Kosovarima superbrzo članstvo u Evropskoj uniji.

I tako će kosovska brda i doline rasti, sve do dana kada se bude glasalo i kada narod kaže svoje.

Posle toga se vraćamo na staro. Još četiri godine.

Naravno - ako bude po volji premijera.

* * *

Ali, nije gospodin Tači jedini prodavac, kompjuterski uljepšane, magle na Kosovu.

Opozicija je, sa malim zakašnjenjem, počela da ga prati u stopu, imitirajući ga u svemu; premijer obeća million, opozicija obeća dva; premijer obeća milijardu za Fond nezaposlenosti, opozicija obeća milijardu i dvesta za poljoprivredu samo; premijer predstavi novog člana partije kojeg je preko noći “kupio” iz civilnog društva, opozicija sjutradan predstavi tri takva.

A ljudi gledaju i ne znaju više kome manje da vjeruju. Premijeru koji ih je već toliko puta nasamario praznim obećanjima, ili opoziciji koja tek treba da se iskaže u neispunjavanju obećanja.

Šta je gore? Dobro znano zlo, ili ono nepoznato?

A to, da obećanja neće biti ispunjena, to je jedino u šta je kosovski glasač ovih dana spreman da povjeruje.

Jer, kako drugačije da običan čovjek tumači realnost ove države u kojoj je, sa jedne strane, već 15 godina ista stopa nezaposlenosti (40 odsto), ista stopa ekonomskog rasta (stagnacija) i ista stopa korupcije (do vrha), a sa druge strane su isti ljudi na vlasti i politici.

Ipak, dok bi većina, u ime demokratije, više voljela da proba promjenu vlasti, sigurno je samo to da na Kosovu, osim izbornih brda i dolina, raste i nezadovoljstvo.

Preporučujemo za Vas