Zašto baš ovakav naslov? Činjenica je da su u pitanju poznati političari koji pripadaju različitim partijama, oba ljekari, uz to i hirurzi, još i vršnjaci - kakva koincidencija. Dosta sličnosti, nema ničeg što budi pažnju. Varate se, i te kako ima, upravo u načinu ponašanja u trenutku saznanja da neće biti čelnici svojih lista na predstojećim lokalnim izborima. Vjerujte, njihov odnos u “kritičnom” trenutku direktno oslikava stanje u njihovim partijama. Kao njihov vršnjak, odlučih da malo “popričamo”, a i da se oprobam kao politički analitičar, bez pretenzija da nekom ulazim u posao.
Počeću sa dr Stanićem. Činjenica da čovjeka lično ne poznajem pričinjava mi teškoću, znam ga jedino sa TV ekrana od prije desetak godina. Ne, nijesam u pravu, znam ga od mnogo ranije, otprilike oko 1995/96 godine. Tada sam često putovao u Beograd, viđao sam dr Stanića kako šeta pored hotela “Moskva”, bio je savezni poslanik, kao predstavnik Srba i srpskih stranaka, koje su vremenom evoluirale.
Za sve vrijeme dugog političkog života, bio je čelnik svoje stranke u Pljevljima. Danas, poslije skoro četvrt vijeka, dr Stanić u odmjeravanju snaga sa dojučerašnjim zamjenikom izgubi taj položaj. Sve je bilo demokratski, jednostavno dojučerašnji zamjenik dobio više glasova i našao se na čelu liste. Ovakav rasplet teško pade dr Staniću, pa osu drvlje i kamenje na njega i prozva ga kako je u vrijeme izbora zapošljavao u firmi na čijem je čelu bio. Takođe, prozva i jednog od čelnika partije kako je sve vrijeme podržavao njegovog konkurenta, jer mu je ovaj, navodno, obilato pomagao oko izgradnje vikendice na Žabljaku.
Sve bih nekako shvatio, naljutio se čovjek, izmakla mu fotelja, ali ne mogu zbog toga što je isti dr Stanić nedavno odapinjao otrovne strijele na pljevaljski DPS, kako kupuju glasove i švercuju izbore. Sjećam se njegovih goropadnih napada na vlast, mislio sam “Bože, pravednog čovjeka”, a ovamo? Dr Staniću, grdno ste pogriješili, zar Vam nije bilo dosta punih 25 godina u vrhu svoje partije, savezni i republički poslanik, sve ste imali - i čast i vlast, a bogme, kažu, i mast.
Nijeste valjda mislili da ćete vječito ostati na mjestu predsjednika? Morali ste razmišljati i o svom nasljedniku, s obzirom na godine starosti. Umjesto da podržite mlađe u borbi za očuvanje vlasti u Pljevljima, počeli si sa stvaranjem frakcija. Vjerujte mi, poslali ste veoma lošu poruku cijeloj opoziciji, a učinili i lošu uslugu svom rukovodstvu. Bez čvrste partijske discipline nema dobrih rezultata. Nažalost, i to bi bila moja poruka - stavili ste lični interes ispred opšteg. I još - ako smatrate da je Vaša smjena greška, izađite samostalno na izbore sa svojom novoformiranom grupacijom, provjerite i valorizujte svoj lični autoritet, a poslije sklapajte koalicije.
Sada da “popričam” i sa dr Mugošom, koga poznajem više od 20 godina. Za razliku od dr Novice, dr Mugoša nije imao tu privilegiju da odmjeri snagu na opštinskom odboru partije - nijesam siguran kakav bi bio rezultat. Jednostavno, šef režima je predložio drugog, iz određenih razloga njemu znanih. Znao je Šef da su predstojeći izbori, iako lokalni, sudbonosni po mnogo čemu, pa je zaigrao na, po njemu, najjaču kartu. U vatru je gurnut, po mnogim analitičarima, najjači partijski čovjek. Treba po svaku cijenu dobiti izbore u glavnom gradu, jer je ulog ogroman, s obzirom da je mnogo započeto.
I, šta tu ima neobično - reći će neko. Ima, i te kako. Sama činjenica da je dr Mugoša, i pored svih postignutih rezultata, tako mirno i hladnokrvno primio predlog, prosto imponuje, a kako mu je bilo on najbolje zna. I da mu je npr. prije nekoliko mjeseci neko rekao da je Migo bolji, odnosno pogodniji, za nosioca liste ne bi vjerovao.
Odlazeći poslije 14 godina, dr Mugoša je ostavio trajan pečat, imajući u vidu da je Podgorica prerasla u moderan evropski grad. Zli jezici kažu da mu je bilo lako, jer je imao predubok budžet. Protivnici mu zamjeraju i što nije ispunio mnoga obećanja. Najbolji primjer je Zeta - sportska dvorana, dvije srednje škole, nezavršen vodovod i drugo, još uvijek su puste želje Zećana. Zamjeraju mu što je vodio bespoštedni rat sa nezavisnim medijima i da je bio osvetoljubiv. Govore i da se lično obogatio.
Ono što je afirmativno za njega su mostovi na Morači. Danas u eri ekspanzije automobila, Podgoričani bi se satima tiskali na Blažovom i Vezirovom mostu, da nije u međuvremenu izgrađeno nekoliko mostova.
I na kraju - velike su zasluge dr Mugoše što je opstao Duvanski kombinat Podgorica, osnovan 1903. godine, iako šira javnost o tome malo zna. Zajedno smo (i tada sam bio predsjednik odbora direktora) tokom 2009. i 2010. godine, skupa sa ministrima Simovićem, Žugićem i Lazovićem održali preko 30 sastanaka u Vladi Crne Gore. Dakle, i Mugošina je zasluga što je DKP opstao i što je danas jedan od većih crnogorskih izvoznika.
I na kraju, pitao bih dr Mugošu, ali da odgovori iskreno, kakve rezultate bi želio 25. maja. Ne želim da špekulišem, ali mislim da, duboko u dnu duše, priželjkuje mali neuspjeh. Naposlijetku, poručio bih mojem vršnjaku - dosta je bilo, vrijeme je za zasluženo preuzimanje manje napornih poslova.
Bonus video:
