Šta ima novo, na Kosovu?”, pita prijatelj, stranac. “Ništa veliko”, kažem.
Osim što je predsjednik opštine Prizren, Ramadan Muja, osuđen na dvije godine uslovno zbog zloupotrebe službene dužnosti (poklonio protivzakonski javno zemljište nekoj privatnoj firmi iz Turske), ali taj neće da da ostavku, jer se, kaže, žalio na odluku suda, pa čeka odluku drugog stepena.
U međuvremenu, pošto je prizrenski predsjednik iz Demokratske partije premijera Hašima Tačija, Vlada ga podržava, uprkos protestima građana koji bi da im opštinu vodi neko ko nema problema sa zakonom.
No, to i nije neka novost - na Kosovu može čovjek da bude i u zatvoru, a da istiovremeno nastavi da vodi neku državnu instuituciju. Eto, na primjer, takav je slučaj sa našim ambasadorom u Albaniji, Sulejmanom Selimijem, i predsjednikom opštine Skenderaj, Samijem Luštakuom, koji su od prošlog ljeta u pritvoru pošto ih je uhapsila misija Evropske unije na Kosovu, EULEX, u okviru jedne istrage za ratne zločine. Selimi je još ambasador i prima punu platu, dok se Luštaku u međuvremenu ponovo kandidovao za predsjednika opštine na lokalnim izborima i pobijedio već u prvom krugu - iz zatvora!
* * *
Kao što rekoh, ništa novo. Sve već viđeno! Osim, možda, odluke Vlade Kosova da sadašnju Kosovsku snagu sigurnosti transformiše u stvarnu vojsku, pod imenom Kosovska oružana snaga. Naravno, to znači da će Kosovo, ubrzo, biti jedina država na Balkanu koja za vrhovnog komandanta ima ženu - predsjednicu Atifete Jahjaga! To bi, za sve one koji se zalažu za ravnopravnost žena, trebalo da bude krajnje dobra vijest. No, nije tako u Beogradu, gdje vijest o kosovskoj vojsci nije dobro primljena.
Ali, ni to nije neka novina; koja se to vijest sa Kosova tumači pozitivno u Beogradu?
Sa druge strane, novost je to da reakcija Zapada na ovu odluku nije bila oštra i negativna - naprotiv! Neki (kao SAD) su indirektno pozdravili takvu odluku, dok se NATO, koji ima svoju vojsku na Kosovu, drži po strani.
Ostaje nejasno, ipak, da li je ovakvo reagovanje znak da je Zapadu već dosta Kosova i Balkana, pa bi da što prije povuku sve svoje vojnike, ili je to odraz činjenice da Kosovska oružana snaga u dogledno vrijeme neće imati mnogo više ljudi i oružja nego što je i do sada imala Snaga sigurnosti i da će još neko vrijeme biti pod međunarodnom vojnom i političkom prismotrom.
Bilo kako bilo, Vlada je već naručila nove uniforme, pa će, ako ništa drugo, neko nešto konkretno i zaraditi. I to nije nikakva novost! Barem ne za Kosovo…
* * *
Za neke je velika novost rezultat izbora u Srbiji, gdje je, kako na prvi pogled izgleda, bivši srpski radikal Aleksandar Vučić pobijedio dobivši mandat da bude kralj, a ne samo premijer Srbije! Reakcije na Kosovu su bile negdje između negativnog i ignorisanja. Negativno, jer je Vučić poznat još od devedesetih i ljudi se sjećaju mnogih njegovih izjava i postupaka iz tog vremena. Ignorisanje, jer većina na Kosovu voli da gleda Srbiju kao neku daleku zemlju sa kojom nemamo nikakve veze.
Naravno, imamo veze, i to velike. Osim još neraščišćenih stvari između Kosova i Srbije, čeka nas nastavak dijaloga u Briselu, gdje će ubuduće naš premijer Tači morati da sjedne za sto sa Vučićrm, koji će umjesto Dačića postati premijer Srbije. Što znači da će on biti glavni čovjek za pregovore i dogovore sa Prištinom.
* * *
Ali, prije nego što se budu sastali Tači i Vučić, svi su izgledi da će i Kosovo morati na glasanje. U Prištini je očigledno da se svi spremaju za nove izbore. Datum nije još određen, ali se jun pominje kao najveća mogućnost. Što objašnjava zašto su svi sada već krenuli u izborne kampanje. Kad kažem svi, mislim na cijelu Vladu, sve opozicionare, ali i medije, civilno društvo i razne interesne grupe, od velikih biznisa do socijalno ugroženih kategorija!
Naravno, najsigurniji predznak da se izbori neminovno bliže jeste ponašanje premijera Tačija: kao što je red pred izbore, premijer i njegova Vlada su već krenuli u donošenje popularnih odluka koje su ignorisali već skoro četiri godine, a koje bi trebalo da im povećaju rejting na pragu glasanja.
Vlada je već odlučila da oko 70.000 zaposlenih u javnom sektoru dobije povećanje plate za 25%, dok će oko 35.000 penzionera dobiti penzije povećane isto tako za 25%.
I to nije sve; pošto se na Kosovu povećava broj slučajeva djece obolljele od leukemije, koja spas mogu naći samo u inostranstvu, Vlada je oformila Fond od oko 6 miliona eura za pomoć toj djeci. Istovremeno, zbog velikih taksi koje otežavaju poslovanje privatnih firmi, donesena je odluka da se opštine Mitrovica i Đakovica proglase slobodnim ekonomskim zonama, gdje će investitori moći da ulažu sa minimumom državnih taksi.
I, dok u Prištini već godinama vlada nestašica vode, premijer je tek ovih dana pokrenuo projekat punjenja jezera oko glavnog grada vodom iz Gazivode - projekat koje je postojao još od vremena socijalističke Jugoslavije, ali od posle rata nije skoro nikada korišćen, iako su građani svakog ljeta patili bez vode!
Naravno, sve ovo su odluke na papiru i njihova potpuna realizacija će biti moguća tek poslije izbora, kaže nam premijer, insistirajući da je to razlog što mu treba još jedan mandat.
“A ljudi ko ljudi, mogu lako da povjeruju svim ovim obećanjima”, kažem prijatelju strancu.
Što, opet, i nije neka novost.
Bonus video:
