Običaji

Svi mi, dovraga, ponekad poželimo ošamariti nekoga od političara. Vjerujem da nema čovjeka koji to nije poželio makar jednom u životu. Ali, čovjek je “biće morala” (koliko god to zvuči cinično) pa to što poželimo (kao i u mnogo čemu drugome) mi, ipak ne uradimo. Jer znamo da je to loše, a ne želimo činiti loše, što je osnova svakog morala.

Ali, kad to neko ipak uradi, pritom neko čiju poziciju objašnjava i to što mu odmah nakon događaja advokatiše brat poznate advokatice, inače premijer po zanimanju, onda se čini da je lako osporiti tvrdnje da je čovjek - biće morala.

Ima u tom šamaru nešto duboku uznemirujuće, ali, bojim se da je odbrana koju je iznio brat poznate advokatice - nešto što bi trebalo da uznemiri još više. Odnosno, ovaj premijerov poziv na dominaciju običajnog nad građanskim pravom nije nimalo naivan.

Običajno pravo je parapravni sistem. Ima svoju vrijednost u predgrađanskim dobu - običajno pravo jedino ima smisla kada ne postoji nikakvo drugo pravo. Čim postoji neki pravni poredak, običajno pravo je balast, relikt prošlosti, anti-pravo, karikatura, desno i konzervativno, beskrajno...

Uostalom, kada se već premijer naše male i voljene zemlje, tako lako baca u naručje običajne dogme, da li se, može biti, zapitao gdje to danas, u savremenom svijetu, običajno pravo ima primat nad klasičnim, standardnim pravom?

Recimo, Rog Afrike i Somalija: tamošnji gusari koji o jadu zabaviše svijet, uporno se ponašaju po svojim drevnim običajima, koji se nijesu mijenjali još od Simbada Moreplovca... Ili, Čečenija: tamo Ramiz Kadirov vlada na način na koji su vladali begovi u doba carske Rusije. Ili, Crna Gora i Albanija do prije nekoliko decenija - imali ste krvnu osvetu, “krunu” svakog običajnog prava. Da se zapitao takvo što, i prisjetio pomenutih civilizacijskih uzora, da li bi rekao istu stvar?

Valja biti svjestan da makar dio ocjena u poražavajućem izvještaju Stejt Departmenta takođe počiva na žilavosti “običajne” logike u Crnoj Gori. Neanonimno društvo je po definiciji visoko koruptibilno. Otuda toliko nepotizma, korupcije, straha od promjena...

Uostalom, zamislite kakav je to svjetonazor, kad vrhuni u narodnjačkim hitovima tipa Zakon moga roda traje, za obraz se glava daje...

Tu je i jedan, prateći, detalj. Premijer ovakvom izjavom “daje ton” čaršiji - već narednog dana na svakom koraku mogli ste čuti sličnu “odbranu” aerodromskog nasilnika.

Uostalom, na ovaj ili onaj način, premijer do sada nikada nije propustio priliku da zaštiti nasilnike iz svoje ekipe - sjetite se Mugoše i sličnih.

I ta jeftina demagogija - kao, načelno se osuđuje nasilje, ali, odmah slijedi jedno znakovito “ali”. Pa onda - čovjek mora da brani čast, svoju i porodice, nema drugog načina, i na koncu, najvažnije - biće toga još. Premijer ima informaciju da će biti sve više ovakvih načina “odbrane časti”. Liči i na instrukciju nekome, zar ne? E, to je već opasno.

Kada premijer Đukanović Dritana Abazovića u parlamentu, pred tv kamerama, nazove “bitangom”, vjerovatno je i to - običajno pravo. Ali, običajno pravo bilo bi i da je Dritan prišao premijeru i zavalio mu šamarčinu? Koje od ta dva običajna prava ima prednost? Koliko shvatam, suština običajnog prava, kako ga vidi naš premijer je, da je ono uvijek na strani moćnijeg. Na strani glavara i njihovih hitrih momaka. Vjerovatno mu se zato i sviđa.

Nakon ovakve izjave premijer mora biti spreman da preuzme odgovornost za sve slične stvari koje je najavio, odnosno koje će se desiti po ovakvoj matrici.

Nasilje koje abolira politička moć uvijek je predvorje fašizacije jednog društva.