Sve do pojave braće Karadžić, Crna Gora se nije ubrajala u zemlje koje se mogu ponositi „braćom po filmu“. Napokon, i mi imamo braću koja stoje rame uz rame sa braćom Limijer, Darden i braćom Koen. Crna Gora je do sad bila čuvena isključivo po braći Šarić i Đukanović, ali to je neki drugi, bijeli film ili žanr „za sebe“.
Vijest da su prava na emitovanje serije „Budva na pjenu od mora“ otkupili Ujedinjeni Arapski Emirati, Rusija, Maroko, Tunis i Egipat mora da raduje sve nas! Snimljena je serija i uspjeli su da je prodaju. Konačno smo izvezli neki crnogorski proizvod, legalan, legalno.
Nakon arapskog proljeća, taj napaćeni svijet imaće priliku da odahne uz našu seriju. Biće priča o Montenegru i Budvi za njih prava razbibriga. Što su nama devedesetih godina bile Rosa Salvahe i Kasandra, Egipćanima će to biti Savo Bačić, dakle, hljeb nasušni. Treba se prisjetiti da je svaka naša kuća na krovu imala mini-satelitsku antenu, ručno pravljenu od drveta i aluminijskih limova.
Sigurno će Egipćane oduševiti naša vegetacija snimljena iz helihoptera, muzika komponovana od strane Željka Joksimovića, a naročito glumci. Kada vide makar i u uvodnoj špici naše polu-nage drage kako silno gaze i guze se kroz hotelske sobe Splendida, zaigraće srce Egipćanima, ima da isprate svaku epizodu. Domaćice će sigurno obožavati nesretnog i smotanog suludnjaka Andriju Miloševića, tinejdžeri će da se lože na Sanju Jovićević, a Bane Popović biće idol svim momcima željnim brzog i opasnog života, imitiraće njegov hod iščašenim kukovima i žvakaće žvaku samo na lijevoj strani vilice uz polu-otvorena usta. Obrve, naravno, spojene zauvijek.
Zavidjeće nam taj napaćeni svijet kad vidi kako se kod nas lijepo živi, proklinjaće oni Nasera što nije učinio da budu kao mi, srećni dio ostatka trećeg svijeta. Nismo se odrekli tradicije, ne damo oružje, kajmak i pršutu, a stremimo Evropi, imamo investitore sa krupnim kapitalom. Kao da je bitno što Rusi rade kod nas?! Za sad nikoga ne diraju, ne smetaju, samo „peru rublje“.
I treba da se prodaje naša serija, treba da se snima što više epizoda i nastavaka. Što se više bude snimalo, biće bolja reklama Crne Gore i naše prirode, i biće više posla za naše glumce i filmske radnike. Biće onih koji će se buniti i reći da to nije naše ogledalo, da nije situacija baš takva, da je daleko od istine. Međutim, neka se snima, neka se izvozi bilo kakva priča, ali bi bilo dobro da postoji jedan uslov, da se više ne prikazuje na crnogorskim kanalima, jer, mi sve to odlično znamo, čak izgleda i bolje od braće Karadžić, siti smo te priče. Tamo može, ali nama molim vas, nemojte više. Nama je potrebna jedna roletna za oči zbog svakodnevice, a ne šminkanje iste, i prozor u Budvu sa stotinu šarenih filtera.
Serija je zagrebala, iskoristila priču o kriminalu kao matricu za karakterizaciju likova, čak učinila kriminal sveprisutnim, pa se stiče utisak da je kriminal osnovni element(svakog) društva. Mi smo morali da švercujemo gorivo i cigarete devedesetih da bi omogućili isplate penzija. Srce mi se cijepa od tih dobroćudnih kriminalaca.
Međutim, i to je sjajno, možda braća Karadžić čak i nesvjesno osvajaju svijet novim i idealnim proizvodom budućnosti. Daju prototip za lik Sava Bačića, poštenog kriminalca, porodičnog čovjeka koji drži do svoje riječi. On je samo lik koji je naučio prvi da pliva u mutnim vodama, „snašao se“. Dakle, patentiranje „poštenog kriminalca“ i njegov izvoz u svijet zaista zaslužuje aplauz! Made in Montenegro.
Možda priča o „sukobu novih bogataša sa ostatkom siromašnog svijeta“ osvoji Egipat, pa da u nekoj budućnosti pitanje koje postavlja sfinga bude: „Koliko ukupno epizoda ima serija Budva na pjenu od mora“? Nagrada je gliser pun cigareta za početak, a „kasnije se sam snađi da se dokopaš vlasti, i ne puštaj“.
Bonus video:
