Neko drugi

Zašto je premijer bijesan

Istorija koju vođa proizvodi još nije završena, ali rastu izgledi da njegovom djelu neće suditi samo istorija
86 pregleda 45 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Milo Đukanović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 30.11.2013. 09:19h

Zašto je Đukanović bijesan na medije koje ne kontroliše? Odgovor je jednostavan: Zato što njegov politički uspjeh i karijera počivaju na neprekidnom nizu laži i manipulacija koje nezavisni mediji razgolićuju. Na primjer, kad mu je poslanik Pozitivne Mladen Bojanić uputio poslaničko pitanje o zasnovanoj indiciji da je pomoću kredita kod stranih banaka prao novac, stupili su u djejstvo premijerovi mediji sa zadatkom da skrenu pažnju javnosti sa sumnjivih poslova vrlog premijera.

Spinovali su prežvakanu priču o kreditima osnivača Vijesti, iako je više puta javnosti predočeno da su ti krediti dobijeni u regularnoj proceduri i, za razliku od premijerovih, vraćani od novca čiji je izvor poznat. Falsifikovali su i podatak da je preko računa pod imenom Aleksandre Popović (sestričine Miodraga Perovića, kako ističe magloid) obavljena transakcija od 16.5 miliona eura, prikazujući to kao zaradu g-đe Popović.

Da bi bili ubjedljviji, pozvali su OTP kao sadašnjeg vlasnika banke da otkrije sve „strahote“ koje stoje iza te transakcije, glumeći da ne znaju da je OTP tom transakcijom uplatio novac za kupovinu banke grupi akcionara čiji je ovlašćeni predstavnik bila g-đa Popović i da je taj novac po berzanskim pravilima istog trenutka kad je prispio transferisan vlasnicima pojedinačno u iznosima njihovih prodatih akcija.

Manipulacija bi ostala neotkrivenom da premijer ima mogućnosti da uređuje sve medije. „Zamišljam štampu kao veliku klavijaturu na kojoj vlada može da svira“. Dok postoje nezavisni mediji, ovaj Gebelsov san o medijskoj klavijaturi na kojoj se sviraju obmane biće izvor premijerovih frustracija.

A zašto Premijer bijesni i ponižava Skupštinu Crne Gore? Odgovor je ponovo jednostavan: Zato što parlament ima ingerencije nad vladom i premijerom, pa nije moguće zaokružiti diktaturu dok je parlament živ. „Daću svu svoju snagu za dobro... naroda, čuvaću Ustav i zakone..., savjesno ispunjavati dužnosti koje su mi dodijeljene, i voditi poslove nepristrasno i pravedno za svakog“, bila je i Hitlerova prva inauguralna zakletva 1933. godine.

Mjesec dana pošto je izgovorio ove riječi potplaćen je jedan nezaposleni komunista da zapali parlament. Hitler je prinudio predsjednika republike da donese Odredbu o zaštiti naroda i države, da bi koaliciona vlast predvođena nacistima uhapsila 4500 komunističkih predvodnika, ubila onog koji je podmetnuo požar i u martu organizovala nove izbore bez komunista koji su imali podršku od 17 procenata.

Nacistička partija skočila je sa 33 na 44 procenta. Sa nekoliko malih oportunističkih paritija (podsjeća li vas to na našu situaciju), Hitler je formirao većinu koja mu je omogućila da donese zakon o posebnim ovlašćenjima vlade i suspenduje parlament. „Mi ćemo ostati u istoriji kao najveći državnici svih vremena ili kao najveći kriminalci“, komentarisao je Gebels uspjehe nacista.

Milošević je osam i po decenija poslije paljenja Rajhstaga angažovao jednog nezaposlenog mladića prerušenog u komunistu da sruši državni poredak u Crnoj Gori. Od tada, iako državne institucije, formalno, postoje, u njima je uspostavljena mreža članova DPS-a, tajnih službi i organizovanog kriminala. Pošto mrežom upravlja šef DPS-a u kojoj važi pravilo „Moja partija je moja crkva“ (Gebels), zemljom ne upravljaju zakoni, već vođa.

Za malu zemlju razrađena je koncepcija: Parlament postoji formalno, održavaju se izbori, premijer podnosi zakletvu i vlada mreža.

Dok je SDP ćutao i držao vreću koju je DPS punio, a unionističke stranke guslale, vladala je projektovana harmonija. Kad su sve stranke prešle na građanski repertoar i SDP počela da se vrpolji, diktator se osjetio nesigurnim. On zna da diktature pucaju kad su najjače.

Pozitivna, iako djeluje zgrčeno, mogla bi da postane ono što treba da bude, upaljač lančane reakcije. Zabrinuti premijer je izgubio samokontrolu i sa zvjerskom grimasom na licu nasrnuo je na najmlađeg člana parlamenta, poslanika Pozitivne Dritana Abazovića. Nazvao je bitangom prefinjenog mladog intelektualca kakvog bi poželio svaki roditelj. Osim nekoliko don vita koji su porobili Crnu Goru.

Istorija koju vođa proizvodi još nije završena, ali svakim danom rastu izgledi da njegovom djelu neće suditi samo istorija. On to zna. Otuda nervoza i bijes.

(Monitor)

Preporučujemo za Vas