“Kastracijom bi se obezbijedio sami vrh moralne i duhovne čistote vjerskih poglavara.” (Miro Perović, borac za prosperitetnu, građansku, evroatlantsku CG – funkcioner Foruma 2010)
Crna Gora nikad nije oskudijevala u beskompromisnim borcima za ideju. Ciljevi borbe se prigodno – Bože moj, sve teče – mijenjaju, ali ratnici vazda isti, bez mane i straha. Nije rijedak slučaj da se ratnik, posvećenik, najsrčanije bori protiv ideje zbog koje je mlađan i lijep, bio gotov poginuti, založiti svoj ali i život bližnjega svoga. Površno je tumačiti ovu pojavu samo željom da se jede hljeba bez motike: da rođeni patrioti i domoljubi, ni u šta iskreno i ozbiljno ne vjeruju – dapače - dođe im svejedno, ništa lično i posebno nemaju spram ideje. Ljetnja, zimska uniforma, titovka, Armani – ovisno o sezoni i šta je već na programu – u svaku ulogu se primjerno užive i pristojno odglume. Uvijek pod maskom, spremni da prihvate svaki lik i modu – niko nije vidio njihovo pravo lice. Jedan filosof, napušten od svih, ali sa dobrim poznavanjem stvari, pisao je da ispod maske i nema pravog lica. Umro je neshvaćen i opanjkan. A kako i ne bi, prošao bi da je bio još onoliki - maskenbal međutim veselo najavljuje vječnost i nove pobjede.
Karakterni glumci
Još površnije je tvrditi da u ličnosti boraca za ideju nema ništa postojano i čvrsto osim – opet neumjesna ironija – neodoljive potrebe da lagodno i bezobzirno žive na tuđi račun. K’o bubreg u loju, bez rada, ne pitajući šta košta - arčeći narodnu prošlost i budućnost. Mada kamen temeljac svih naših revolucija i ideja o boljem životu, o njima nema bitnijih podataka, jasnog suda, ozbiljnih analiza i osvrta. Najradije objašnjavaju sami sebe i svoje plemenite namjere. O posljedicama se tek sporadično ćakula po posijelima, ogovara takoreći, nerijetko u teškim i mračnim tonovima bez dubljeg poniranja u složenu strukturu njihove ličnosti. Rado se i sami kupaju u površnosti i neznanju, šireći neobuzdani i isprazni optimizam. Ništa ih može poraziti, opovrgnuti i zabrinuti. Pobjedničkog su duha: stečaj svekolike ekonomije i oglašavanje prodaje pokretne i nepokretne narodne imovine, sedmostruki premijer objašnjava kao zelenu granu i izvanrednu priliku. Napuštio Britva komunizam, ali on nije njega: “Naša borba zahtijeva kad se gine da se pjeva”. Ori se pjesma na sve strane: kreni predsjedniče – svi ćemo za tobom.
Nezavisni trgovci
Nezavisnost je ključna riječ i dobitna politička kombinacija kako vlastodržaca tako i poletnih, mlađanih pretendenata koji bi, takođe, malo da budu nezavisni trgovci. Spremni su i voljni da odmijene, višedecenijsku vlast, mnogo im se dopada dok gledaju kako posluju i pazare, njihovi uzori mlađani AB revolucionari, potonji independentisti - sada već sijede glave. Businessmani. Pretendenti puni volje i energije – poštenja i independentizma obaška. Oštri, beskompromisni, posvećeni bez ostatka integracijima, ne ugara im oko pred klasnim i domaćim neprijateljem, kojima je svekolika trgovina zanago dosadila.
Mladi independentisti su spremni: samo da se odradi još jedna AB revolucija, zbog očuvanja kontinuiteta, pritvrđivanja fundamentalnih vrijednosti i tekovina. Da prošlost, kulturnu baštinu, obrazovanje, psihičke procese i duhovnu nadgradnju, ćim više utanjimo i podvrgnemo ideji neoliberalizma - potrebama strateškog partnera i investitora. Uz minimalni gubitak kadrovske supstance - tek nekoliko novih zaslužnih penzionera. (Bože moj kako prođe brzo od pripravničkog staža do penzije – sreća što smo vječni).
Evropljani sa dna kace
Intelektualac od formata, osobito domoljub sklon vlasti i akademskom dodatku, bio on ekonomista, humanista, romanopisac, likovni umjetnik, agronom,... obavezan je prethodno se očitovati i položiti patriotski ispit: da kao ateista javno napadne ili se bar očeše o MCP i mitropolita Amfilohija, kao primjer svima koji ne uživaju u principima i plodovima independentističke ideologije i poodmaklog neoliberalizma. Isti su i nadalje i naširoko, conditio sine qua non, našeg opstanka na vlasti. Kako uostalom da objasnimo glasačima nevolje u koje pravi, zdravi, zapadosmo. To jest kako to da u istoj državi jedni jesu a drugi nijesu slobodni i nezavisni. I da je mnogima sad izlišno – neka čuvaju glas - da pjevaju independentističke pjesme: nema više, potrošili crno iza nokata na horove, umilne baritone i piskutave soprane. Moramo sad malo na goli strah.
Elem, neistomišljenici moraju da se pomire da je Referendum samo etapa našeg revolucionarnog poduhvata povratka u prošlost - na stanje od prije 1918. godine. Kozarstvo i mehki suglasnicu. Na duhovnicima je da pripomognu ovaj vremeplov i seobu u divni XIX vijek, a ne da nam bacaju klipove pod točkove.
Nije ni čudo što jedan mladi intelektualac, ekonomista, budući ministar, zagledan u Evropu i Atlantski okean, pada u gnijev pravednika i predlaže efikasne, hirurške mjere prema crkvenim starješinama. U ime morala, duhovne čistote, ideje independentizma i Europe. Još kad se late posla: budimo srećni što je svjetski čo’jek, građanski humanista i multikulturan pak je nada da će se tu zaustaviti. Da mu neće većma omiliti.
Bonus video:
