Đavo je odnio šalu. Stav aktuelnog premijera da je afera "Snimak" za vladajuću Demokratsku partiju socijalista (DPS) završena priča govori o strukturi njegove vladavine. Ovaj stav je dokaz da je crnogorska vlast totalitarnog karaktera, u kojoj cilj opravdava sredstvo. Ovakav prilaz je klasična šamarčina Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama, kao i drugim međunarodnim organizacijama, koje su pri stavu da afera "Snimak" treba da dobije zaslužen političko-pravni epilog. Uostalom ne tako davno, portparol evropskog komesara za proširenje Peter Stano je izjavio da očekuje da se aferi "Snimak" "posveti neophodna politička i pravna pažnja".
Uprkos ovakvim tonovima, šta smo dobili? Javnu neodgovornost, totalitarno zarobljene institucije i nadasve javnu potvrdu da je aktuelna vlast neodgovorna i da je suština njihovoga djelovanja očuvanje gole vlasti. Postavlja se pitanje što slijedi nakon svega ovoga? Da li je priča o EU integracijama šminka, kupovina vremena ili nešto treće?
Odnos Tužilaštva govori o podaništvu, kao i činjenici da kada dođe do smjene vlasti, jedna od prvih stvari treba da bude reizbor u sudstvu i tužilaštvu. Vjerovatno mnogi činioci u tim institucijama i ne bi bili na postojećim pozicijama da nijesu odani partijski saradnici. Čast izuzecima, koji se neće osjetiti prozvanim, iako će poneki dušebrižnik vlasti ovakav pristup okarakterisati kao atak na nezavisno sudstvo! Naravno, takva pomisao je apsurdna i besmislena. Ovdje se ne radi o ataku na sudsku vlast, već na fakat da institucije zapravo treba da budu slobodne i nezavisne, a ne kao do sada što je slučaj.
I laiku je jasno da je cilj vlasti bio da se afera zataška i, po ko zna koji put, pretvori u farsu. Obesmišljavanje istine je blijed pokušaj pravljenja raznoraznih konstrukcija čiji je cilj predstavljanje opozicije kao antidržavnog elementa. Pokušaj da se afera "Snimak", koja je materijalno potkrijepljena, obesmisli, zapravo je sarkastična zabluda onih koji još smatraju da su ovo devedesete i da mogu i dalje manipulisati ljudskim sudbinama. Greška! Džaba farma i učesnici u njoj.
Ovakva praksa postaje sve učestalija jer je aktuelni premijer svakim danom u sve delikatnoj situaciji i on kao vješt manipulator mijenja teze i brani ono što se ne može odbraniti. Valjda u Evropi ima struktura koje umiju tumačiti ono što je predmet u samoj aferi.
Poruka da je za DPS "Snimak" završena priča, zapravo je poruka njihovim aktivistima da bez krivično-pravne odgovornosti mogu i u Cetinju i u Mojkovcu i u drugim gradovima, ponoviti iste ili slične radnje, pri čemu biće sigurni da će biti zaštićeni, iako je takav oblik "demokratije", suštinski krivično djelo.
I ovdje se postavlja pitanje šta je sa SDP-om? Dokle će tolerisati jedni drugima očite nesporazume? Kakva je to Vlada koja nema jedinstven odnos u odnosu na fundamentalne strateške tačke? Šta reći o odnosu prema KAP-u? Kakva je to Vlada koja svako malo ne može da ima skupštinsku većinu? Kakva je to Vlada u kojoj jedan konstituent negira predsjednika države, koji je dio njihove koalicije? Istini za volju, samozvani predsjednik i za većinu građana je nelegitiman tako da ga velika većina i ne doživljava kao predsjednika. Odgovor na ove i slične dileme je jednostavan, u pitanju je aktuelna crnogorska vlada.
Da li su pukotine u vladajućoj kohabitaciji samo dio predizbornog prepucavanja ili je nešto drugo po srijedi, pokazaće dani pred nama. Činjenica je da ova dva subjekta na momente podsjećaju na Davida i Golijata, s tim što se ponekad ne zna ko je David, a ko Golijat. Da li je sukob između DPS-a i SDP-a fingiran i u kom grmu leži zec, kao i što se suštinski krije, vidjećemo? Ako je vjerovati prošlosti, nakon cetinjskih izbora ne bi iznenadilo da se SDP vrati u naručje DPS-a. Ovakvim pristupom poslali bi jasnu poruku da ne žele da mijenjaju pozicije, kao i da čuvaju benefite i privilegije. Na žalost, SDP je i do sada imao priliku da napravi otklon od retrogradne politike većeg koalicionog saveznika. Ali nije!
Našoj državi trebaju promjene. Neophodan je diskontinuitet sa aktuelnim režimom. Na SDP-u je hoće li nastaviti agoniju u kojoj najveću štetu snose građani ili će okrenuti leđa aktuelnoj retrogradnoj politici. Za ovakve pretpostavke potrebni su prvi fer i demokratski izbori. Pretpostavka za njih je izlazak social-demokrata iz vlasti kao i formiranje tehnički oročene vlade, čiji bi zadatak bio priprema i organizovanje prvih slobodnih izbora. Pitanje je da li bi predsjednik DPS-a tada smatrao za SDP da su partija od pet ili sedam procenata i da li bi oni imali tridesetak procenata, koliko imaju sada uz pomoć svih njima znanih mehanizama?
Međutim, najava cetinjskih socijal-demokrata da neće praviti postizbornu koaliciju sa DPS-om ostavlja prostor ili za manipulaciju ili za početak puta "kojim se rjeđe ide". U svakoj varijanti, jedna od ovih partija imaće oreol uslovno gubitnika, kao i uslovno pobjednika. Cetinje je reper za proljeće i izbore koji slijede. Od šta vakat od toga vrijeme. Hoću da vjerujem da će socijal-demokrate shvatiti da ostanak na brodu koji tone, a po kojem je snimljen kultni film, predstavlja samo put koji će odložiti agoniju, na putu čija je neminovnost neupitna. Vrijeme je za diskontinuitet!
Bonus video:
