Povodom teksta “Dvije škole - dva aršina”
Jubilej 150. godišnjice osnivanja Cetinjske bogoslovije, njeni i ujedno predstavnici Srpske pravoslanve crkve u Crnoj Gori iskoristili su da još jednom promovišu agresivno svetosavlje.
Oni ističu da poštuju zemaljske zakone i demokratske principe, ali to načelo ne primjenjuju u odnosu na crnogorski narod i naciju, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu i samostalnu državu Crnu Goru.
Interesantno je i neporecivo da predstavnicima SPC ne smeta ni jedna druga nacija i crkva osim crnogorske i autokefalne CPC. Oni u svojem krivotvorenju istorijskih činjenica ističu da su turski osvajači ukinuli srednjevjekovnu Crnu Goru, ali prećutkuju da su tu istu srednjevjekovnu Crnu Goru ukinuli i srpski osvajači i okupatori od čijeg se terora ona oslobodila.
U "Danici" iz 1826. godine Vuk Karadžić novi jezik naziva "srpski ili južnoslovenski", što znači da su pojmovi srpski i srpstvo integralistički pojmovi i ideje po kojima su svi Južni sloveni Srbi.
Kult Svetog Save je nepoznat u Crnoj Gori do 1856. godine kada ga u nju donose Srbi izvanjci, Nikanor Ivanović i profesor Stefan Petranović. Tada se na jednoj svečanosti prvi put pominje u Crnoj Gori Sveti Sava.
Bogoslovija na Cetinju, osnovana 1863. godine nije bila Bogoslovija SPC i srpskog svještenstva. Ona je bila Bogoslovija Crnogorske pravoslavne crkve i njezina svještenstva. Knjaz Nikola u svojem pismu ističe: "Crna Gora, kao priznata nezavisna država, ne bi mogla podnositi da joj jedan dio državljana i samo u duhovnom smislu zavisi od jedne vlasti koja se ne nalazi u njenoj granici."
Cetinjska bogoslovija nikada nije nosila ime Svetog Save, a od svoje obnove u potonjoj deceniji prošlog vijeka nosi ime Svetog Petra Cetinjskog, ali ne da služi interesima Crne Gore već da radi protiv nje i Crnogoraca i CPC, uporno i bezuspješno ih pokušavajući asimilovati i pretvoriti u Srbe.
Bonus video:
