neko drugi

Cijena buđenja

Do referenduma režim je trpio nepokorni Monitor jer bez tribina izvornih independista nije bilo moguće uspješno završiti za njega rizičnu etapu k crnogorskoj nezavisnosti.
0 komentar(a)
Ažurirano: 19.10.2013. 07:26h

Dvadeset tri godine, hiljadu dvjesta brojeva, Monitor traje kao tribina intelektualnog otpora pučističkom režimu koji je Milošević doveo na vlast.

Počeli su kao radikalna velikodržavna falanga za pokoravanje Crne Gore. Monitor se usprotivio kao budilnik i buntovnik koji je tražio nacionalnu i političku slobodu.

Novi režim je mijenjao masku na licu, da bi prikrio svoju suštinu: održavanje vlasti i monopola radi privatne koristi njegovih predvodnika. Poveli su “rat za mir” kao voždova vojska. U vidljivoj ravni cilj je bio potčinjavanje južnoslovenskih naroda. U nevidljivoj, tekla je švercerska faza režima i prvo gomilanje bogatstva režimskih vođa.

Monitor je u to vrijeme bio forum u kojem su govornici uzvikivali: “Za našu i vašu slobodu”, riječi sa protesta sedmoro usamljenih na Crvenom trgu, protiv intervencije u Čehoslovačkoj. Tamo gdje nema onih koji su spremni da se bore za slobodu drugih, nema slobode ni za njih same. Režim je odgovorio bombom na našu redakciju, jednom od onih namijenjenih Dubrovniku.

Kad je počela Miloševićeva propast, režim 1997. ulazi u fazu odvajanja od svog tvorca. Četiri godine kasnije promijenio je nacionalni identitet da bi pod maskom borbe za nezavisnost obavio pljačku i otimanje resursa, i prirodnih i onih koje su stvarale prethodne generacije.

Poslije referenduma 2006. režim se stabilizovao kao diktatura koja se ostvaruje organizovanim kriminalom i korupcijom; srastanjem kriminalne hobotnice DPS-a, tajnih službi i državnih institucija.

Do referenduma režim je trpio nepokorni Monitor jer bez tribina izvornih independista nije bilo moguće uspješno završiti za njega rizičnu etapu k crnogorskoj nezavisnosti.

Poslije referenduma Monitor i Vijesti stavljeni su pred izbor: integrisanje u režim ili uništenje. Naš odgovor je bio: Hoćemo demokratiju i evropski sistem vrijednosti u obnovljenoj crnogorskoj državi. Režim je ovo tretirao kao otpadništvo jer se većina independista u to vrijeme bila inkorporirala u režim.

Korumpirani režimski pragmatičari su se pitali šta nedostaje tim ljudima kad mogu da imaju sve? Našli su objašnjenje: Oni hoće da zbace s prestola šefa diktature. Iako se Monitor nikada nije borio protiv nekoga personalno, u suštini, oni su u pravu: Monitor svih ovih godina hoće slobodnu a ne diktatorsku Crnu Goru.

Od 2007. ne posustaje akcija uništavanja Vijesti i Monitora. Agresivne vođe režima, krunisane odsustvom elementarne kulture i obrazovanja, potegnuli su za svim sredstvima. Crne trojke i naoružani gradonačelnici prebijaju urednike i novinare, o osnivačima koji omogućuju nezavisni rad redakcijama pišu se feljtoni i knjige u kojima se iznose ordinarne laži i podvale. Vođa diktature izručuje javni zahtjev tužilaštvu da se hapse osnivači novina koje ne kontroliše, nakon čega se pojačava brutalni pritisak privatizovanog tužilaštva i sudstva na te medije i njihove novinare. Uništava im se imovina i vodi finansijski rat protiv njih.

Brutalni represivni aparat koji je spreman da obavlja ove zadatke režim je stvorio još tokom svoje prve decenije. Šverc mu je omogućio da neproporcionalno poveća birokratiju (što moćniji imperator, to više slugu) i dobro je plati da mu služi. Uništavanjem ekonomije koja počiva na znanju i invencijama, srednji sloj stavljen je u poziciju da se bori za život. Mnogi su prihvatili formulu: Uzmite nam slobodu, ali nas nahranite. Korumpirana inteligencija i birokratija postali su stub režima.

Ponašanje DPS-a i tužilaštva u vezi sa aferama snimak, telekom, KAP i ubistvima i prebijanjima novinara, trajno je potrošilo svaku iluziju da se ova vlast može privoljeti da služi građanima.

Kažnjavajući one koji su započeli borbu za nacionalnu i političku slobodu, u čijim početnim rezultatima nalazi svoj legitimitet, režim je poručio da svaka borba za demokratizaciju Crne Gore mora istovremeno biti borba protiv aktuelne vlasti.

Vođe su vladajuću partiju pretvorile u strukturu za održavanje fašiziranog režima. Time su potpisali političku presudu DPS-u kao političkoj organizaciji. Uslov svrsishodnosti i opstanka Crne Gore kao nezavisne države je promjena ove vlasti i demontiranje njenih temelja moći. Monitor to zna, i o tome neće ćutati.

(Monitor)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")