Crnogorci su snažni. Crnogorci su agresivni... I čestitam, u Trećem svjetskom ratu smo...
Da ovo kaže Del Troter u nekoj epizodi „Mućki“ - Momci iz Pekama su snažni, momci iz Pekama su agresivni... - možda bi stvar i prošla, ali, kada ovo čujete od najmoćnijeg čovjeka na svijetu morate osjetiti nelagodu ili blagu jezu. Čije god se ime nalazilo na početku iskaza - nije stvar u Crnogorcima, mi smo ovdje samo kolateralna šteta jedne infantilne svijesti koja se igra visoke politike i dječje naivno glumi državnika od formata. I to sasvim neuspješno. Antologijski neuspješno.
U normalnoj politici - ovakav iskaz, ova vrsta dedukcije bila bi razlog za blam ili klasičnu bruku, ali, danas nije vrijeme normalne politike. Ni globalno, ni lokalno... To je problem. Ovo je doba kad sve prolazi. Kad je sve moguće. A ništa se ne pomjera.
Ali se zato za Crnu Goru ovih dana čulo na svim svjetskim medijskim adresama - tako da se možda ispostavi da će Tramp neke pare da uloži u crnogorski turizam, pa ovako pravi besplatnu reklamu, valjaće, vjerovatno ni taj impičment nije daleko, živjeće se i poslije funkcije, a ja bih ovakvog diletanta i neznalicu sasvim lako zamislio kao idealnog kandidata za crnogorsko državljanstvo. On bi se, ovakav kakav je, savršeno uklopio.
Još jedan govorljiv detalj. Oni atributi koje je pripisao Crnogorcima („snažni“, „agresivni“) su zapravo riječi kojima najviše voli da opisuje samoga sebe - sjećate se kako objašnjava svoj „uspjeh“ kod žena... Ovaj iskaz je, zapravo, i utoliko jezivije, autoportret, oslikan posredstvom Crne Gore, koja je ovdje samo kao ilustracija za nešto daleko, poluapstraktno, nevažno... Zato onaj zaključak sa Trećim svjetskim ratom nije naivan. Egoman uvijek govori o sebi. Na koncu, za razliku od Crne Gore, on bi Treći svjetski rat i mogao izazvati...
Samo par dana nakon što ga je Putin surovo nadigrao, i to ne toliko svojom zaslugom - dovoljno je bilo da se sretne sa diletantom da sve bude jasno i da se ovaj pogubi kao ne baš vispreni osnovac.
Zamislite koliko bi taj sastanak izgledao drugačije da je sa druge strane bila Hilari. Razlika između ta dva politička učinka predstavlja mjeru potonuća Amerike pod Trampom.
Ali, siguran sam da će, na određen način ova budalaština goditi Crnogorcima. To je ostatak onog starog refleksa iz doba egzotizma (vrijeme atraktivnih klišea), kad je bilo važno samo da ime zveči... Kad nemate ništa stvarno, ne proizvodite ništa što je najbolje na svijetu, nemate univerzitet evropskog ranga, onda vam jedino ostaje da potegnete - ko nas je sve pominjao. I gdje. Drhteći od naše snage i ludila - kako bi to moglo biti u klasičnoj plemenskoj interpretaciji.
Diletant u politici je vidljiviji ali i opasniji što je njegov položaj veći. Ali, u Crnoj Gori, iskreno govoreći, nema mnogo diletanata u politici. To je ovdje ozbiljna aktivnost...
Ovdje se diletanti najbolje osjećaju u zoni tzv. kulture, to je humus koji im posebno prija. Na duge staze taj učinak je najrazorniji, ali ovdje političare kultura zanima samo prigodno, za kakav performans uoči izbora i ništa više od toga.
P.S.
Možda mi je promaklo reagovanje Crnogorskog PEN centra povodom ranjavanja Olje Lakić. Sjećate li se, oglasili su se PEN centri sa raznih kontinenata, ali nisam vidio da je reagovao i naš, domaći PEN. Svjetski PEN je osnovan i postoji zbog ovakvih slučajeva, ali ovo je Crna Gora. Zemlja snažnih ljudi? Pojma nema Tramp što priča...
Ali, svakako bi dobro bilo da se i Crnogorski PEN oglasi, makar prije nego što izbije Treći svjetski rat...
Bonus video:
