Opasne stvari

Ubice države

Crnogorska vlast je jedina nesmijenjena pučistička vlast, koja je učestvovala u razbijanju Jugoslavije. U kakvom stanju je ta vlast danas? Ona je, u suštini, već smijenjena, jer četiri petine građana prema istoj izražava osjećaj prezira
18 komentar(a)
SFRJ, Foto: Wikimedia.org
SFRJ, Foto: Wikimedia.org
Ažurirano: 12.07.2013. 10:24h

Dvadesetog avgusta 1988. godine otpočelo je otvoreno razbijanje Jugoslavije. U ranijim tekstovima objašnjavao sam da je razbijanje zemlje otpočelo pučističkim demonstracijama srpskih i crnogorskih bulumenti sa Kosova, u sred tadašnjeg Titograda. Taj svoj stav sam u kasnijim tekstovima dopunio tvrdnjama (pominjući ulogu konkretnih ličnosti) da je razbijanje SFRJ bila dugogodišnja programska akcija sovjetskog KGB. Osim jakih ljutnji, navdene ličnosti se nijesu usudile bilo šta, od navedenog, demantovati.

Čitaoce (posebno one mlađe) ću podsjetiti da su istog datuma, 20 godina ranije, snage Varšavskog ugovora izvršile invaziju na Čehoslovačku. Invazijom je prekinuta društvena i politička demokratizacija te države. Od svih država svijeta osuda te invazije je bila najjača od strane SFRJ, zbog čega je „za dlaku“ izbjegnut rat između SFRJ i VU. Tadašnji generalni sekretar CK KP SSSR-a, i neprikosnoveni komandant VU, Leonid Brežnjev je u septembru te godine izjavio: „Pustićemo Jugoslaviju još 10-15 godina da se pati i onda će ona samoj sebi doći glave.“. Dobro je što su sačuvane TV trake njegove pakosne prijetnje.

Još uvijek niko neće da otvori stručnu, naučnu ili političku raspravu zašto i kako je razbijena Jugoslavija. Iskonska je to potreba, kako bi se mogli odvojiti oni koji su bili politički naivni od onih koji su bili na zadatku. Dok mi neko ne dokaže drugačije, istrajavaću na argumentima da je KGB njen osnovni razbijač. Kako je to odrađeno? Od predstavnika svih naroda iz svih republika pronašli su odgovarajuće ličnosti za taj zadatak i formirali su tipičnu političku mafiju, koja je pod svoju kontrolu stavila sve vojne i državne službe, sve druge mafijaške klanove, te sve nacionalističke, neofašističke i klerikalne pokrete i organizacije. Na populizmu, o ugroženosti sopstvenog naroda, populus je gurnut u bratoubilački rat, dok je politička mafija krala i pljačkala imovinu, koju je taj isti populus decenijama stvarao.

Datum pučističkih demonstracija u Titogradu nije određen za dvadesetu godišnjicu okupacije Čehoslovačke, nego je za Dan „nove epohe“ određen rođendan Slobodana Miloševića, Vožda „svenarodnog pokreta“. Čovjeka koji je, zajedno sa Veljkom Kadijevićem, školovan u SAD, a čija porodica danas živi u Rusiji u kojoj živi i Kadijević. Stara je formula da se važni „operativci“ najčešće školuju na prostorima suprotnog tabora.

Nakon Miloševićevog i Kadijevićevog odmora u Kuparima, nije bilo teško „skoknuti“ do Vilusa (okolina Nikšića) i sa crnogorskim izabranicima pritvrditi plan predstojeće pučističke avanture. Sa Crnogorcima to je tako „dobro išlo“ da operativni štab puča, koji se nalazio na jugu Srbije, nije trebalo premještati u Titograd. Štab je imao povjerenje u ocjenu Ljubiše Stankovića da u Crnoj Gori sve ide „po planu“.

Godinama istražujem uzroke i način razbijanja Jugoslavije. Ovih dana jedan ugledan čovjek, koji živi u Zagrebu, a koji se može smatrati veoma relevantnim svjedokom mnogih događaja, pomogao mi je da mozaik upotpunim. Ispričao mi je detalje za koje sam i ranije čuo, ali za koje nijesam imao autentično svjedočenje. Naime, on je bio član vlade Ante Markovića, na dužnosti saveznog sekretara (ministra). Pošto je dobro poznavao Kadijevića još od vremena Drugog svjetskog rata, predložio je Anti Markoviću da Kadijevića hitno smijeni sa dužnosti saveznog sekretara za narodnu odbranu i da on (Ante Marković), uz premijersku dužnost, zadrži resor odbrane, a da na dužnost načelnika GŠ JNA postavi nekog generala Srbina iz Srbije. Markoviću je bio prihvatljiv taj prijedlog i rekao je da će se konsultovati s Miloševićem. Nakon konsultacija, ovaj prijedlog je, jednostavno, nestao. Sve ostalo je dobro poznato.

Pučističke demonstracije u Titogradu prije 25 godina, dovele su na vlast onu DPS-ovsku, koja traje i dan danas. Ta vlast je (zajedno sa vlašću Slobodana Miloševića) vlasnik nekoliko ratova i namjerno izazvanih međunarodnih ekonomskih sankcija sa genocidnim posljedicama; a inokosni je vlasnik zločina u Crnoj Gori: deportacije; etničkog čišćenja; koncentracionog logora; šverca kao državnog projekta; tranzicijske pljačke državne imovine; te na desetine nerasvijetljenih ubistava ili iz političkih razloga ili svjedoka o zločinima vlasti. Koliki je stepen banditizma DPS vlasti, evo jednog od najnovijih pokazatelja. Uhvaćen je lopov struje iz evropske interkonekcije (milioni eura) i umjesto da lopov bude priveden pravdi, predsjednik Vlade Crne Gore (ujedno i predsjednik DPS) u sred Skupštine je izjavio: „Zbog zaštite nacionalnog digniteta u međunarodnoj javnosti, struju će platiti Vlada“, a što znači, svi građani. Kakva arogancija u banditizmu, a kakva utrnutost građana, iako znaju da lopov ukradene struje (preduzeće čiji je većinski vlasnik ruski tajkun), i neka lica iz vlasti, imaju zajednički interes u krađi.

Crnogorska vlast je jedina nesmijenjena pučistička vlast, koja je učestvovala u razbijanju Jugoslavije. U kakvom stanju je ta vlast danas? Ona je, u suštini, već smijenjena, jer četiri petine građana prema istoj izražava osjećaj prezira. Ta vlast još uvijek opstaje iz dva razloga: prvo, još uvijek koristi snagu zarobljenih državnih institucija, i drugo, ta vlast se može otjerati sa nekoliko kartona pokvarenih jaja, ali niko to neće da uradi, jer, zbog očajnog stanja u državi, u Crnoj Gori niko neće da preuzme vlast. Tu odgovornost konačno moraju preuzeti građani Crne Gore. U protivnom, realna je opasnost da im DPS poturi neko svoje političko kukavičije jaje. A onda bi Crnoj Gori bio tužan kraj!

Svakom razumnom članu DPS savjetujem: „Izvlačite članove svojih porodica iz partije – državoubice. Ovo je posljednji čas.“ Njihov 25-to godišnji vlastopljačkaški jubilej je utemeljen na masovnim narodnim tragedijama i traumama. Oni su povratnici u zločinu ubistva države. Pučistima državoubicama će se kad-tad suditi. A do tada KGB-ovska nevidljiva ruka će upravljati političkom mafijom na našim prostorima, isisavajući narodima ono što im je priroda darovala, a generacije stvarale.

Da bi 25 godina kasnije Česi ostvarili svoj državni san, morali su rasformirati i lustrirati sve državne i vojne službe.

Crna Gora je i danas u kandžama onih svojih.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")