Da bi istakao svoju moć i ponizio Senat (predstavnički dom naroda), rimski imperator Kaligula je, prije dva milenijuma, za senatora imenovao svoga Insikatusa (konja kasača). Pošto slava i kazna uvijek idu zajedno, a moć vlasti je zla kob svakog vladara, tako je svaki lukav, inteligentan i podmukao vladar (baš kakav je bio i Kaligula) završio svoje vladanje.
Nauka je odavno utvrdila da strast za vlašću nadjačava svaku drugu. Zbog toga su demokratska i pravno uređena društva razvila mehanizme kontrole te iste strasti. Sve dok se u tim istim društvima ne pojavi neki Kaligula. Ali, danas, čak ni on, ako se slučajno pojavi, ne može učiniti neku veliku štetu, jer su ustavni sudovi baš ti koji bi trebalo da su moćni zaustaviti svakog Kaligulu. Osim ukoliko nije riječ o Crnoj Gori.
Bivši predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, svoj prvi predsjednički mandat započeo je dok je Hrvatska bila u sastavu SFRJ, a cjelokupni drugi predsjednički mandat, iskoristio je u samostalnoj i međunarodno priznatoj državi Hrvatskoj. Kiro Gligorov je prvi predsjednički mandat započeo dok je Makedonija bila u sastavu SFRJ, a drugi mandat je iskoristio na čelu samostalne i međunarodno priznate države Makedonije. Kada se kandidovao za treći mandat (baš kao Filip Vujanivić sada), tu kandidaturu mu je osporio Ustavni sud Makedonije.
Bivši predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, svoj prvi predsjednički mandat započeo je dok je Srbija bila u sastavu SFRJ, a drugi predsjednički mandat je iskoristio dok je Srbija bila u sastavu SRJ. Iako je bio sklon apsolutističkom načinu vladanja, za treći predsjednički mandat u Srbiji se nije kandidovao, jer je i sam javno saopštavao da, po Ustavu, ima pravo samo na dva mandata. Preuzeo je dužnost predsjednika SRJ. Samouvjereno, uživajući u funkciji državnika, skratio je sebi taj predsjednički mandat. U istom danu je doživio i slavu i kaznu vladara, jer su mu građani na izborima uskratili povjerenje. Na pitanje novinara Milu Đukanoviću 2003. godine, zašto se nije kandidovao za drugi mandat za predsjednika Crne Gore, on je odgovorio:“Drugi mandat ću sačuvati za samostalnu i međunarodno priznatu državu Crnu Goru“.
Boris Tadić je svoj prvi predsjednički mandat u Srbiji započeo u DZ SCG, a drugi mandat je imao u samostalnoj Srbiji. Samouvjeren u svoju vladarsku moć, sam je sebi skratio drugi predsjednički mandat i kandidovao se za treći. Stručna i demokratska javnost su isto osporavali. Treba napomenuti da je Tadić tada imao apsolutnu moć vladanja i institucijama i medijima. Na izborima je bio kažnjen. Njegova partija je izgubila parlamentarne, a on je izgubio predsjedničke izbore. Nakon toga, smijenjen je i sa dužnosti predsjednika svoje stranke. Izigravao je državnika, ali, u jednom danu mu se desila i slava i kazna vladara. Slava njega i njegovih seiza je prosuta, a od kazne danas drhte mnogi njegovi insikatusi.
Neko vrlo moćan decenijama ne dozvoljava da se u Crnoj Gori desi mirna tranzicija vlasti. Nesporno je da, na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, svi njeni građani sa pravom glasa imaju ustavno pravo da se kandiduju za predsjednika Crne Gore. Osim Filipa Vujanovića. On je to pravo već iskoristio dva puta. Nevjerovatna je količina želje da se građanima gura prst u oko, čime se pokazuje da Crna Gora ima i Kaligulu i insikatuse. Posljednja odluka Ustavnog suda (osim njegovih časnih pojedinaca), nažalost, ukazuje da crnogorski Kaligula ima čitave ergele „insikatusa“.
Na savjest i pravničko znanje Filipa Vujanovića ne treba računati. U vrijeme skoro svih nedaća u posljednje dvije decenije, koje su zadesile Crnu Goru, Filip Vujanović je bio na dužnostima sa kojih je trebalo ili spriječiti ili procesuirati vinovnike tih nedaća. Nit je koga spriječio, nit je koga procesuirao. Formalno, on je jedan od najodgovornijih za mnoge crnogorske nedaće.
Jedan sam od inicijatora i učesnika u pripremanju odluke kojom je, jula 2003. godine, administrativna granica Crne Gore zvanično preuzeta i proglašena državnom. Filip Vujanović je, kao član VSO, učestvovao u donošenju takve odluke (javnosti bi ovo bilo veoma zanimljivo). Preuzimanjem državne granice, Crna Gora je i formalno i stvarno zaokružila svoju punu državnost. Filip Vujanović je pune četiri godine svog prvog mandata bio predsjednik baš takve Crne Gore. Sve to on sam hoće da ospori, s ciljem da se domogne još jednog mandata. Strast za vlašću nadjačava mu i struku i savjest.
Kada se, u prosječno pravno uređenoj državi, utvrdi krađa izbora ili zloupotreba državnih resursa, ostavke (kao moralni čin), smjene sa dužnosti i reagovanje državnog tužilaštva, nešto su što se podrazumijeva. U prethodnim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori su otkrivene i krađe i zloupotrebe. Objavljeni snimci sa sjednice generalštaba DPS-a to potvrđuju. Izostale su i ostavke i smjene i reagovanje tužilaštva. Šta je poslije svega toga ostalo građanima? Da od svojih predstavnika iz opozicionih partija zahtijevaju da, do daljnjeg, bojkotuju rad Skupštine. Ostao im je još jedan moćan mehanizam, koji bi nadjačao DPS izborne mehanizme, a to je da masovnije nego ikada do sada izađu na predsjedničke izbore i uskrate povjerenje Filipu Vujanoviću. Ponovnim kandidovanjem Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore, generalštab DPS-a namjerno izaziva ustavnu krizu. To je samo jedna od brojnih namjerno izazivanih nedaća tokom njihove vladavine. Građani Crne Gore se decenijama nalaze u stanju političkog DPS aparthejda.
Ukoliko izostane masovan izlazak na izbore, njihovih 165 hiljada plaćenika (koji apanaže uzimaju od poreskih obveznika ili iz sivih kanala njihovih kompanjona) će, kao uvijek do sada, izvršiti svoj „zadatak“. U tom slučaju bi dobili njihovog, a ustavno, takozvanog predsjednika. Nakon toga se u Crnoj Gori neće moći izbjeći motke i protiv kaligula i protiv insikatusa. Teško će biti izbjeći pomiješanost slave, kazne i traume. Nadam se da će građani konačno znati izabrati. Došao je kraj potkupljivanju milozvučnim zveckanjem novca. U protivnom, većinskoj Crnoj Gori će ostati siromaštvo kao njeno tradicionalno nasljedstvo.
Bonus video:
