Ostavka Vlade Bugarske i izjava premijera Bojka Borisova tim povodom: “ Mi imamo ponos i čast. Narod nas je doveo na vlast i mi mu danas tu vlast vraćamo“, i istorisjka rečenica: „ Neću učestvovati u Vladi pod kojom policija tuče narod“, nesvakidašanji je primjer moralnog čina političara koji je ulogu premijera ili prvog ministra u Vladi shvatio na način koji personifikuje riječ ministar = sluga naroda.
Neposredni povod za izlazak naroda na ulice sadržan u neslaganju građana sa povećanjem cijene struje i predloženim mjerama štednje, prouzrokovao je zahtjev za ostavkom Vlade.
Ovaj primjer, koji nije tipičan za jednu balkansku zemlju, mogao bi biti poučan i za građane Crne Gore. Da se, konačno, otrijezne i shvate da sudbina Crne Gore i njenih građana ne zavisi od bilo kog pojedinca ili političke partije i da izlaz iz ekonomske i svake druge krize treba tražiti u građanskoj hrabrosti i davanju do znanja sadašnjoj i svakoj budućoj vlasti da nas ne mogu voditi političari koji su vođenje državne politike stavili u službi pojedinačnih interesa oligarhija na vlasti i njima bliskih prijatelja koji su očerupali Crnu Goru, dok su najveći broj njenih građana doveli u stanje socijalne i svake drug nesigurnosti.
Strah građana Crne Gore da na mirnim protestima iskaže svoj odnos prema nametima koje im svakodnevno nameće režim da bi ispravljao posljedice sopstvenog neznanja ili pak vraćanja državi onoga što su uz pomoć režima oteli oni i njima bliski prijatelji, najbolje svjedoči o karakteru ove vlasti i njenoj sprezi sa organizovanim kriminalom.
Kada je krajem 80-ih godina ova vlast stupila na političku scenu Crne Gore, svoju privrženost građanima gradila je na osudi tada čuvene rečenice izgovorene pred skupštinom Crne Gore od jednog visokog policijskog zvaničnika: „Postupi po naređenju!“ I gle čuda, na socijalno-ekonomskom iscrpljivanju građana od prethodne vlasti. Nedugo potom aktuelni predsjednik Crne Gore je kao ministar policije pred tom istom Skupštinom naredio upotrebu sile nad sopstvenim narodom. Od tada je policija postala i najjača politička partija u Crnoj Gori i zaštitnik lika i djela aktuelnog režima, a građani su dovedeni do prosjačkog štapa.
Možda su predstojeći predsjednički izbori i kandidatura gospodina Miodraga Lekića šansa da se na demokratski način pošalje poruka aktuelnoj vlasti da je dosta ponižavanja građana Crne Gore i da je konačno došao trenutak da imamo predsjednika koji će pomiriti podijeljenu Crnu Goru i graditi ambijent u kojem će vlast biti smjenljiva, a vlada servis građana Crne Gore.
Vrijeme je da se konačno otvori jama u koju je ova vlast zakopala sve istine u Crnoj Gori, počev od nerasvijetljenih ubistava, propalih privatizacija, mafijaško-kriminogenih udruživanja i korumpiranih institucija sistema. A do tada za sve nas ostaje pitanje na koje u ovom trenutku niko nema odgovor: „Do kada će narod u Crnoj Gori imati strpljenja da trpi poniženja koja mu svakodnevno priređuje aktuelni režim?“
Ponos i čast koja je bila ključni motiv za ostavku Vlade Bugarske, očito nije jača strana crnogorske Vlade što još više pojačava tezu da je narod na potezu.
Bonus video:
