Da li je povrijeđeno naše intuitivno pravo ponašanjem funkcionera Demokratske partije socijalista (afera “snimak”)?
I
Pretpostavljam da je pitanje prilično nejasno i pokušaj odgovora na njega moram početi objašnjenjem pojma intuitivnog prava. Za uvođenje ovog pojma u pravnu nauku treba da zahvalimo genijalnom pravniku i misliocu P.J.Petražickom. U najkraćem, mogli bismo ga definisati kao pravo na osnovu savjesti, osjećaja za pravdu, koji se nalazi u našoj psihi, u skladu sa psihološkom teorijom prava. Njegova differentia specifika u odnosu na pozitivno pravo sadržana je u oblasti intelektualnog sadržaja i ogleda se što u svijesti o atributivnoj obaveznosti odgovarajućeg ponašanja ne postoje predstave normativnih činjenica. Iz ovoga proističu osnovne osobine: individualno-promjenjivi karakter, veća sloboda, šira primjenjivost, itd. Ukoliko intuitivno pravo djeluje na pozitivno pravo progresivistički, a ovo ne proizvede željene efekte usljed predstavnika interesa vezanih za postojeće pravo, na primjer, onih koji u svojim rukama drže vlast, a stvar se tiče važnih i suštinskih pitanja prava i društvenog uređenja, dalji rast intuitivnog prava – koje zbog otpora stiče sve veću emocionalnu snagu, a ova opet do entuzijazma i fanatizma i nagoni na fanatičnu mržnju prema postojećem poretku i njegovim predstavnicima. Krajnji rezultat je eskalacija nezadovoljstva koja dovodi do revolucije.
Ukoliko je odgovor na postavljeno pitanje pozitivan, živimo u državi koja je potencijalno pred socijalnim i političkim slomom.
II
Petražicki navodi da pozitivno pravo može da ide isred intuitivnog. Kao primjer navodi pravnu reformu koja je dovela do ukidanja kmetstva u Rusiji za vrijeme cara Aleksandra II. Intuitivno pravo pretežne mase stanovništva (sadržano u njihovoj kolektivnoj psihi) u vrijeme proglašenja manifesta o slobodi bilo je gospodarsko-ropsko pravo. Spahije su sebi pripisivale odgovorajuća prava u odnosu na kmetove, ovi su pripisivali sebi odgovarajuće obaveze u odnosu na svoje gospodare, ni najmanje zbog toga što je to zakonom propisano, već nezavisno od toga, po savjesti, po svojim intuitivno-pravnim pogledima. Petražicki ističe da mnogi nisu mogli ni da zamisle mogućnost drugačijeg prava, prava slobode, itd. Međutim, dosljedno sprovedena zakonodavna reforma donijela je brz i korijenit preokret. Uz određene otpore pretežno kod starije populacije, za samo godinu dana povratak na staro je bio nemoguć. Napuštena je ropska intuitivno-pravna psiha i prihvaćena su suprotna intuitivno-pravna ubjeđenja. Vjerujem da je interesantan podatak da je citirano djelo nastalo u carskoj Rusiji 1910. godine.
Dakle, ukoliko na uvodno pitanje odgovorimo negativno, onda se nameće zaključak da za uspostavljanje pravne države i vladavine prava nisu još sazreli potrebni uslovi.
III
Mislim da crnogorsko društvo, usljed nedostatka demokratske tradicije i smjenjivosti vlasti kao nužne prateće pojave demokratskog poretka, još uvijek ne gleda na deformacije u funkcionisanju države ogledane prvenstveno kroz stapanje partija na vlasti i same države, sa potrebnom osjetljivošću. Ovakva činjenica se brutalno zloupotrebljava u političke svrhe. Uprkos određenim odredbama krivičnog, upravnog i radnog zakonodavstva imamo reagovanje kao da se radi o nečem prirodnom, redovnom, jer se ne očekuje adekvatna reakcija. Poštenije bi bilo konstatovati rascjep između političkog i pravnog sistema, proglasiti drugi kao neprimjeniv u našim uslovima, i prići njegovoj reviziji na način da se otvoreno pobjedniku na izborima prizna pravo na monopol u zapošljavanju, kreditiranju i sl.
Ali, vjerujem da nikada nismo bili bliži formiranju svijesti koja reaguje na očigledne anomalije uprkos tome što dolaze sa “vrha”. Takođe sam ubjeđenja da principe pravne države i vladavine prava može sa uspjehom sprovesti u djelo ona elita koja ih iskreno baštini kao svoje vrijednosti. Boreći se protiv loših stvari, čovjek treba to da čini stvarajući dobro, inače i sam postaje kao oni protiv kojih se bori. Takvu energiju treba stvarati i kanalisati. Samo se na taj način može doći po potrebnog napretka.
Osjetljivost prema samovolji jeste mjera moralne snage osjećanja za pravo (Jering).
Bonus video:
