Postoji jedna zemlja koja je prva priznala nezavisnost Crne Gore – zove se Island. Ima duplo manje stanovnika od Crne Gore. Izolovana je. Tamo ljudi rade u fabrikama. U slobodno vrijeme igraju fudbal, pa odu na Evropsko, pa odu na Svjetsko. Za njih navijam uvijek. I oni su uvijek, makar za mene, prvaci svijeta i prvaci Evrope. I u fudbalu. A i u životu.
Prije mjesec dana sam dobio preporuku da idem tamo. Od prijatelja koji je obišao čitav svijet. I Kubu. Kaže – moraš da odeš! Bukiraš smještaj i samo ti kažu gdje su ključevi. Ti odeš i ne vidiš nikog od njih koji su ti iznajmili smještaj. Jer niko od njih ne računa kako bi moglo da se desi da ga zajebeš. Ono što je balkanski sport. I onda ležiš u toploj vodi i na vulkanskom kamenju. Dok je vani minus trista, a razmišljaš o tom sjevernom narodu koji ne pomišlja da ćeš da ga zajebeš.
I onda dođu u Rusiju na Svjedsko prvenstvo. I onda naprave spot.
Hvala za gostoprimstvo! Hvala vama što postojite. Dragi dobri ljudi sa Islanda – vraćate vjeru svijetu.
Pa kad vam još odu u Švedsku drage osobe, pa još šalju poruke o sistemu koji ih čuva. Gdje bez saglasnosti sindikata ne možete dati platu manju od onoga što sindikat misli.
Postojala je jedna zemlja. Zvala se Jugoslavija. I onda je razbila jedna tajna služba. Koja je upravo stvorila dva puta..... i koja je od nje napravila treću silu svijeta. Ispred nje i iza USA i SSSR. Kina je tada ubijala vrapce. Trebalo je spasiti ostavljene kolonije van dometa SSSR-a i održati ih u ratu sa samima sobom – da se raspadaju na Pakistane, Bangladeše, Kongoe, Izraele.... Uvijek u ratu i uvijek u krvi. Dok je Britanija napravila British museum gdje kao posjetilac nisam vidio ništa British. Dok je Belgija držala djecu crnačku kao životinje u ZOO vrtu.
Ta zemlja baštini fašizam vjekovima, a ne zove se Njemačka koja je to imala cijelih 12 godina.
A šta je sa Velikom Britanijom i danas? Je li imala sankcije prema Južnoafričkoj republici tokom aparhejda? Nije kao jedina.
Crnci u USA prelaze od robovlasništva, preko segregacije do diskriminacije. Meksikanci se ne broje očigledno. Fašizam nije samo Njemački. Ni Italijanski. Oni su imali dionicu, ovima drugima je konstanta.
A ko smo mi? Kažu da smo jedini narod koji nije špijao Italijanima za pare tokom Drugog svjetskog rata. I nije. Jer nisu bile potrebne pare. Za pare se nije špijalo. Špijalo se da se drugom napakosti. Dakle nije bilo džabe.
Ni zakletve se ne bojimo. Poginuo je na bitci na Sutjeskoj. Dok je umirao svom kumu je povjerio život sina. Kum je i tokom rata bio moodo među Vasojevićima. Kad je vidio da je mali svjedok njegovih egzekucija - ubio ga je sa svih njegovih šesnaest godina. Poslije rata je opet bio moodo. Pa mu dođe jedan iz Berana – brat mi sluša radio Moskvu! I taj komunistički krvnik, koji je ubio dijete svoga kuma keže – ajde kući.... ima ko da ga prijavi mimo tebe.
Zato niko ne voli Mihaila Lalića. Dali su mu parče bulevara u Podgorici. Ali bolje da ga nije ni bilo. Mihailo priča cijelu priču. Ne navija. Pa ga ne vole ni partizani ni četnici. Hoće i jedni i drugi da ga zaborave. Jer je Mihailo znao da ovo nije Crna..... no još gore – Lelejska Gora.
A onda u knjizi „Konstantinovo raskršće“ u stvari prepoznate nas:
„Jesi li ih posmatrao kako jedu, piju, mole se Bogu? Mi smo hodočasnici u divljoj zemlji koju ne razumemo, Hermane. Oni vode građanski rat mimo nas. Okupirali smo im državu a oni se satiru međusobno zbog ideoloških razlika. Tako nešto istorija ne pamti. Ali kad odemo odavde neće se sjećati šta su jedni drugima radili..... Pamtiće logor na Crvenom krstu, bombardovanje, streljanje na Bubnju, ali neće pamtiti šta su uradili jedni drugima. To neće biti važno.“
I zato hvala Islandu na pristojnosti. Na ljudskoj vrijednosti. Na Kalinki koja je ostala i dalje simbol pobjede. A nekima i suze na oči natjera.
Neka ovaj tekst bude posveta mome ocu koji me je naučio slobodi kao malog, a od 1986. od kada ga nema, sjetim se i njega i slobode svaki dan.
Predrag Nikolić – na Islandskom Predrag Miloradson Slobodni građanin
Bonus video:
