Stav

Mir, mir, mir, Ibrahim je kriv

Nema više Slavka Perovića, Žarka Rakčevića, Haruna Hadžića... na političkoj mapi Crne Gore. Narod (pardon, režim) je tako odlučio. Vuk sit i ovce (pod kontrolu) na broju. Đekna (narod) još nije umrla, a kad će, ne znamo
70 pregleda 10 komentar(a)
Ibrahim Čikić, Foto: Arhiva Vijesti
Ibrahim Čikić, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 30.01.2013. 10:40h

Pravosuđe nam radi punom parom. Zatvaraju se slučajevi i pere se crn obraz. Deportacije, Bukovica, Morinj, Kaluđerski laz, Štrpci, policijska akcija Lim... Mir, mir, mir, niko nije kriv. Bošnjaci, Albanci, Hrvati stradali u pomenutim „herojskim“ podvizima mlađanih crnogorskih vlastodržaca sigurno nikada više neće progovoriti. Mrtva usta ne govore. Tika, tike, tačke, nema više vraćke. Mrtvi su i onako „krivi“, a organizatori i učesnici zločina i dalje na startnim pozicijama devedesetih. Istina, sada su mnogo teži i po kilaži, a bogme i po kešu. Stariji i prepredeniji, pokvareniji... Narod, k'o narod, gladniji, goliji i poslušniji. Koga nema, bez njega se može. Ima još ovaca za šišanje. Pardon glasanje. Predsjednički izbori raspisani. Deveti krug pakla se zatvara.

Nema više Slavka Perovića, Žarka Rakčevića, Haruna Hadžića... na političkoj mapi Crne Gore. Narod (pardon, režim) je tako odlučio. Vuk sit i ovce (pod kontrolu) na broju. Đekna (narod) još nije umrla, a kad će, ne znamo.

Eh, da nam nije Monitora, Vijesti, Filipa Kovačevića, Milana Popovića... Demokratskog fronta, Lekića, Ibrahima Čikića... mogli bismo još sto godina vladati, reče gospodar na Svetom Stefanu ministru pravde. Nemoj da se sjekiraš, reče ministar ispravljajući povijenu kičmu na plišanoj ležaljci. Vrhovni tužilac spava, a sudije donose oslobađajuće presude. Dok EK mlati praznu slamu, mi „očistismo“ prošlost. Trla baba lan, da joj prođe dan. Još da zatvorimo slučaj Čikić i oprasmo devedesete. Spavaj, spavaj moj jarane, neće zora (demokratija) još da svane. Zakazali smo glavnu raspravu za 30. januar i to se primiče kraju. Ma oteglo se ovo suđenje ko zla godina. Mislili smo da ćemo ga umoriti maratonskim procesima. Ma i ovi Prelevići ga gratis brane, inače bi to do sada bilo završeno. Ko deportacije i Bukovica.

Mogli bi ga sudskom presudom proglasiti krivim i za Bukovicu, a možda i za deportacije. Dok on ostvari pravo u Strazburu, mi ćemo u penziju. A sve će to narod (platiti) pozlatiti. Kao i do sada. Nije nam prvi put da plaćamo greške. Sve je dobro što se može narodnim parama platiti. Važno je da smo mi i dalje na pozicijama. Istina, da nema DF ne bi ni bilo opozicije?! Dobra ti je ona za Lekića. Teško će se oporaviti od onog „četnik.“ Pošto je i Ibrahim član savjeta DF i on je. Zahvaljujući podanicima (glasačima) koji imaju kratko pamćenje, od stradalnika napravismo četnika. Preživjele žrtve zločina raznim pritiscima i dezinformacijama moramo dehumanizovati i ušutkati. Zastrašiti buduće ibrahime. Tako dobijamo amorfnu masu koju je lahko kontrolisati. Bolje šaka straha no tovar obraza, zaključi kroz smiješak ministar. Pardon ministrica.

„Da Bog da se osilio junače!“ kaže izreka. Iskustvom potvrđena narodna mudrost. Zar nije Slobodan Milošević posljednje izbore raspisao upravo kada se najviše osilio. Tirani odlaze kada su na vrhuncu moći. Sve ima početak i kraj. Samo je Jedini Bog Neprolazan i Vječan.

***

Radi podsjećanja javnosti kako se zlo iz prošlosti više nikada ne bi ponovilo u budućnosti pisanim tragovima borim se protiv zaborava. Zahvaljujući DOKUMENTU Gdje sunce ne grije, akademik, prof. dr Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu tvrdi:

„Autentično i potresno svjedočenje Ibrahima Čikića o svom vlastitom bolnom i teškom stradanju kao i zločinima nad drugim Bošnjacima u (Crnoj Gori) međunarodnim humanitarnim pravom zaštićene nacionalne etničke i vjerske grupe kao takve predstavlja nedvosmislene dokaze o postojanju jasno prepoznatljivih elemenata zločina genocida definisanih i utvrđenih Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a izvršenih s namjerom da se u cjelosti ili djelimično istrijebi pomenuta grupa. Pored subjektivnih (mentalnih) elemenata genocida (MENS REA), Ibrahim Čikić pruža uvjerljive dokaze i o provođenju objektivnihg elemenata genocida (ACTUS REUS). Naime, očigledno je riječ o dva objektivna elementa zločina genocida odnosno radnje koje predstavljaju genocid:

  1. Uzrokovanje (nanošenje) teških tjelesnih ili psihičkih povreda pripadnika grupe.
  2. Namjerno nametanje grupi životnih uslova sračunatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog uništenja.

Na osnovu autentičnog svjedeočenja Ibrahima Čikića se također pouzdano može utvrditi sljedeće;

  1. Iza navedenih zločina nad Bošnjacima u Crnoj Gori stajala je država sa njenim cjelokupnim aparatom vlasti.
  2. Poznati su organizatori učesnici i izvršioci tih zločina od državnog vrha-državni funkcioneri, tužilaca, sudija, medija pa do policajaca, kao i njihova namjera da te zločine počine.
  3. Zločini su vršeni i izvršeni u skladu sa državnom politikom „u zemlji“ kako reče Miodrag Živković:“ „Natopljenoj krvlju drugačijih, a ne lošijih od sebe.“

Upravo citirani navodi uvaženog akademika su suštinski razlozi bespredmetnih građanskih parnica koje se godinama vode protiv mene i Vijesti. Režim preko upravnika pokušava dehumanizovati žrtvu i ugasiti Vijesti. Ipak, sasvim je izvjesno da će vrhovni državni tužilac u sklopu evro-atlantskih integracija morati početi da radi svoj posao. U kolo ulaziš kad hoćeš (CG), a iz kola kada te (EU) puste. Od Bijelog Polja do Strazbura, ćeraćemo se još.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")