SRDAČNO SA KOSOVA

Nije dobro

Cijela regija se vraća nacionalističkoj retorici, dok lideri pokušavaju manipulacijama da opstanu na vlasti
9 komentar(a)
Hašim Tači, Ivica Dačić, Foto: Tanjug
Hašim Tači, Ivica Dačić, Foto: Tanjug
Ažurirano: 24.01.2013. 09:35h

Nije dobro.

Nova 2013. je počela sa povećanim tenzijama, a nacionalizam je u porastu i iskazuje se u svom najružnijem obliku: dokazivanjem ljubavi prema svom narodu napadima na druge narode.

A veliki problem, da se izrazim riječima jednog mog dragog prijatelja iz Škotske, jeste što je nacionalizam čista emocija koja dolazi od srca, a sa svim što dolazi od srca lako se manipuliše.

Lideri i političari Balkana, u svojoj vječnoj borbi za vlast, ovu su lekciju mnogo dobro naučili, pa su postali pravi majstori u vještini manipulisanja ljudima, masama, narodom. Naravno, u tome im svesrdno pomažu – svjesno ili ne, nije važno - njihovi vjerni podanici, koji su rašireni po svim porama društva - od akademija nauka i javnih univerziteta, do institucija države i medijskih kuća.

Prava evropska vrijednost, zar ne!

* * *

Nije dobro.

Niti na Kosovu, niti u Srbiji, niti u cijelom regionu.

Na mome se Kosovu opet počelo sa sramnim rušenjem srpskih grobova i spomenika, a ovih je dana stradao i jedan spomenik podignut u znak sjećanja na partizane iz Drugog svjetskog rata, među kojima nije bilo samo Srba, već i Albanaca i drugih. Političke izjave premijera, predsjednice, cijele vlade i državnog aparata, a i stranih ambasada i međunarodnih misija, slaba su zamjena za institucije države koje su dozvolile da se ovakve grozne stvari dešavaju. Pokušavajući da odgovornost prebace na druge, politički lideri Kosova priznaju nesposobnost da se nose sa problemima kojima se suočava država, a time i indirektno daju još više prostora skrnaviteljima grobova i palikućama.

U Preševu, beogradska vlada vodi “rat” protiv spomenika mrtvim pripadnicima Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca, koje srpski premijer Ivica Dačić poredi sa Al Kaidom i Osama Bin Ladenom, iako je ista ta Srbija proglasila amnestiju za sve njih. Njih ionako nikada nisu teretili za zločine nad civilnim stanovništvom, a njihova oružana pobuna je okončana međunarodnim posredovanjem i mirovnim sporazumom. Zar to nije dolivanje ulja na vatru?

Posle ovakvih poteza, kakvog smisla imaju sastanci Tačija i Dačića i njihova obećanja u Briselu, kad se njihov rečnik dramatično mijenja kad se vrate u svoje kancelarije?

Nije to sve, jer je retorika kojom barataju skoro svi lideri zemalja naše Jugoistočne Evrope razlog za još veću zabrinutost.

U Albaniji je premijer Sali Beriša već počeo kampanju za izbore koji treba da se održe u junu, a glavna tema mu više nije integracija te zemlje u Evropu, već ujedinjenje sa Kosovom, a možda i sa djelovima nekih drugih zemalja gdje žive Albanci – od Grčke i Makedonije, do Preševske Doline!

U spomenutoj Makedoniji postoji permanentna kriza odnosa između Makedonaca i Albanaca, otežana otvorenim konfliktom između makedonskih partija na vlasti i u opoziciji, pa opstajanje funksionalne i demokratske države - koja je nezavisnost proglasila daleke 1991. godine – zavisi više od stranih posrednika, nego od institucija države.

U Bosni i Hercegovini, permanentna blokada među entitetima svaki drugi dan pojačava se skandaloznim izjavama i djelovanjem i Milorada Dodika, koji već godinama radi sve što može da ta država prestane da postoji!

Neću govoriti o Crnoj Gori, čitaoci Vijesti znaju tamošnju situaciju bolje no što ću je ja ikada znati, ali je očigledno da se sa ovakvim okruženjem i najbolja Crna Gora neće se dobro osjećati!

* * *

Nije dobro.

I neće biti, dok god nas vode ljudi kojima je najdraži sport manipulacija narodom i političkim mitovima koji nas hrane mržnjom, umjesto razumijevanjem za druge. Jer, da stvarno brinu o svojim narodima, ovi lideri bi više pazili kako da stvaraju radna mjesta, kako da prebrode ekonomske krize, ljudima osiguraju uslove za dostojanstven život, pruže im sigurnost u državu i politički sistem, da prosvete građane i nauče ih vrijednostima Evrope XXI vijeka.

Tako, svi se mi, u našoj Jugoistočnoj Evropi, ubrzano vraćamo nacionalističkoj retorici, dok lideri pokušavaju da manipulacijama opstanu na vlasti – čak i kad je cijena odustajanje od evropskih vrijednosti u koje su se do juče zaklinjali.

Nije dobro.

Preporučujemo za Vas