Javni radovi koji će podstaći domaće preduzetništvo, zatim energetika, industrija sa osloncem na ono što su realni domaći resursi i turizam su šanse za stvaranje novog društvenog proizvoda", rekao je premijer Milo Đukanović u susretu sa privrednciima. Tužićemo ga za plagijat. Opet pokušava da preotme tuđi program.
Do juče, Đukanović je govorio da je industrija naša slabost i recidiv socijalizma i da ćemo se vremenom osloboditi te pošasti. Sa svojim ideologom tržišnog fundametalizma Veselinom Vukotićem, kreirao je ideju o mikro državi, bez Vlade, skupštine, industrije. Državi koja će živjeti od usluga i turizma. Državi za koju je njihov, nekada slavni, naučnik Stiv Pejović tvrdio da ni po koju cijenu ne smije da bude član EU, već da treba da bude neka vrsta platforme za šverc raznih roba u EU. Đukanović je sa Bulatovićem i Marovićem još 1992. godine rodonačelnik ideje da je šverc dozvoljen, ako mu se u medijima da oreol “državnog posla” i ako se u njega uključe bliski prijatelji naših vajnih državnika-preduzetnika-patriota. Malo pomalo, u taj državni posao su se uključivali odabrani funkcioneri DB i njihovi, takođe odabrani, saradnici iz svijeta kriminala. Razne sjecikese, pljačkaši, šaneri, pa i plaćene ubice UDBE odjednom su dobili statu spasilaca privrede, patriota. Vremenom se rušio pravni poredak zemlje, a "patriote" su postajali milioneri, čak i milijarderi. Crna Gora postaje Eldorado za bjelosvjetske prevarante, švercere, kriminalce, koji postaju "dobri prijatelji našeg predsjednika" (nezaboravni Enes iz serije "Lud, zbunjen, normalan). Utaja poreza, promet roba bez plaćanja poreza, akciza postaje zaštitni znak Montenegra.
Vijest o maloj državici na Mediteranu, sa korumpiranim liderima vrlo otvorenim za priču o “biznisu”, koji kontrolišu sve instiutucije zemlje, brzo se proširila svijetom. Količine novca od šverca enormno se uvećavaju od kada predsjednik postaje favorit međunardone zajednice i protivnik Slobodana Miloševića. Međunarodna zajednica, tj. njena najvažnija država - SAD, postaje direktni zaštitnik korumpiranih lidera nacije i bal mafije može da počne. Mala, nedemokratska, mediteranska državica sa korumpiranim liderima koji bespogovorno slušaju naređenja spolja. Institucije pravne države razorene, sistem vrijednosti poremećen, moralni pad društva definitivan. Pred našim očima nestaje Crna Gora iz priča naših djedova i očeva, epska mitološka tvorevina zasnovana na časti i poštenju, visokim etičkim standardima.
Nastaje nova Crna Gora, mala banana državica u vlasništvu nekoliko porodica, raj za kriminalce i švercere, a pakao za poštene i male obične ljude. Najozloglašeniji regionalni i svjetski kriminalci postaju "inače dobri prijatelji našeg predsjednika", ugledni građani, persone od posebnog značaja za Crnu Goru. Da ova opasna iluzija bude uspješna, ključna su dva faktora. Ogromni priliv novca iz kriminalnih i spekulativnih izvora i podrška međunardone zajednice. Ovi novi Crnogorci, zapljusnuti miljardama prljavih eura, postali su omamljeni tim najopasnijim narkotikom. Svi su postali berzanski eksperti, advokati, konsultanti, eksperti za promet nekretnina, građevinski magovi, biznismeni. U opštem ludilu i opijenosti, svi su, na trenutak, povjerovali da se ostvaruje američki san, na crnogorski način. Kakva industrija, ma koja privreda, ko će da se bavi proizvodnjom hrane, preradom drveta, metalskom industrijom, energetikom. Vječno ćemo živjeti od dilova našeg predsjednika. Svi ćemo postatai Enes - inače dobar prijatelj našeg predsjednika. On će praviti dilove, a mi ćemo onda na terenu naplaćivati naše provizije.
Kao i kod svake prekomjerne upotrebe narkotika, nakon opijenosti i ekstaze dolazi bolan period apstinencije. Prljavog novca za orgijanje crnogorskih biznismena više nema. Resursi potrošeni, vrijeme izgubljeno, fabrike uništene, znanje zastarjelo, novac nestao, dugovi ogromni. Suvereni dug Crne Gore je već preko 100% BDP, prema studiji Svjetske banke. Nekada silni tajkuni, sada prose pomoć od države, a opljačkane pare drže van zemlje. Javni dug raste, plate i penzije se isplaćuju iz zaduženja. Izvoz pokriva svega petinu uvoza. Crnogorska privreda neodoljivo podsjeća na samoubicu koji je odlučio da sebi prekrati muke i bira najlagodniji metod za smrt. Napuniš kadu vrućom vododm, legneš i presječeš sebi vene. Pustiš neku laganu muziku, zapališ mirišljave svijeće okolo, prigušiš svjetla. Doktori kažu da je takva smrt bezbolna.
Nijesam ponosan što se Đukanović sada, pred kraj crnogorskog privrednog čuda, u magnovenju sjetio nekih riječi koje su godinama upućivane sa adrese PzP-a. "Problem je što malo stvaramo", kaže Vođa. Dobro jutro, Kolombo. "Potrebne su nam strukturne refrome". Bravo genije. "Moramo smanjiti zavisnost od uvoza". Kakva mudra misao. "Previše smo zaduženi". Ma šta mi napriča. "Problem je prevelika javna potrošnja". E vidiš, to nijesam znao, dok mi ti ne reče.
Lider nacije mora da ima sposobnost predviđanja, strateškog promišljanja, svijest o promjenama u okruženju i jasne ideje kako da se nacija prilagodi promjenama. Zato je potrebno i adekvatno obrazovanje, stalni rad i usavršavanje. Potrebno je i da volite svoju zemlju više od svog žiro-računa. Ponekad je potrebno da poštujete i svoje kritičare. Nijesam pročitao ništa mudrije od onoga što je napisao Duško Radović: “Budite oprezni u procjenjivanju tuđe pameti. Ne mora biti glup svako ko je pametniji od Vas”.
Bonus video:
