STAV

Sve dugo traje (Zapis o vremenu)

Kao i uvijek, u ovom nemirnom i nesigurnom svijetu vodeće sile vode beskompromisnu borbu za prestiž, dominaciju i interese. Na globalnoj “šahovskoj tabli” vladaju uzvišeni zakoni i “gvozdena ruka”, što za posljedicu ima ratove i terorizam
118 pregleda 1 komentar(a)
ISIL, džihadista, Foto: Shutterstock
ISIL, džihadista, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 30.01.2019. 15:26h

”Svijet je na nesreću stvaran.” - Borhes

Ima li kraja čovjekovom varvarstvu i ljudskim stradanjima? U nadmetanju sa prirodnim kataklizmama i surovostima u kojima nestaju čitavi gradovi, a užarena lavina pretvara ljude u kamene kipove, čovjek je po zlodjelu apsolutni pobjednik. U petomilenijumskom istorijskom pamćenju tako je uvijek bilo, a kažu da ratovi i zločini čine dvije trećine tog vremena. Rat je po Kantu loš, što čini više zla nego što ga ubija. Zločini se čine i u ime velikih ideala, ali su i to zločini.

Kao i uvijek, u ovom nemirnom i nesigurnom svijetu vodeće sile vode beskompromisnu borbu za prestiž, dominaciju i interese. Na globalnoj “šahovskoj tabli” vladaju uzvišeni zakoni i “gvozdena ruka”, što za posljedicu ima ratove i terorizam. Ulog je veliki - ogromna ljudska stradanja i uništena materijalna dobra (a tek koliki je broj nemoćnih, poniženih, osakaćenih, osiromašenih).

Velika je opasnost od upotrebe hemijskih i bioloških sredstava, a prijeti se i atomskim arsenalom.

Savremeni svijet, civilizacija i sistem bezbjednosti ugroženi su nepredviđenim narastanjem terorizma. Njega podstiču desničarske tzv. crno-fašisoidni ekstremizam uključujući etničke i posebno religiozne motive. Radi se o fanatizmu koji stvara “kult mrtvih” gdje se umire za ideju. Nesporna je eksploatacija prirodnih bogatstava pojedinih država od strane moćnih i produbljivanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih pa je Sartr svojevremeno s pravom upozorio: “Terorizam je atomska bomba siromašnih”.

Ako je svijet ujedinjen protiv terorizma i terorizam se ujedinio protiv svijeta, to znači da niko neće biti pošteđen, ni velike ni male države. Taj problem je nemoguće riješiti samo represijom, već treba djelovati preventivno i ući u tajni vilajet nasilja, njegove korijene i snažno uticati na mijenjanje psihološko-socijalne strukture ličnosti. Uspostaviti ravnotežu između prava i slobode i motiva koji generišu nasilje.

Pored ovakve stvarnosti, na drugoj strani, kao da je neki imaginarni svijet, gledamo pozornicu glamura, demonstraciju ekonomske i svake druge moći i slušamo poruke mira i progresa.

Smatra se (nije moja misao) da se nikad sa manje pameti nije upravljalo svijetom, a svijet bio siromašniji u velikim ljudima. Nema novog Ajzenhauera, Čerčila, De Gola, Adenauera...

Zagubile su se najdublje ljudske vrijednosti: čovječnost, čestitost, istinitost, poštovanje drugog, što osnažuje puteve destrukcije i nihilizma. A bez moralnog stava i ljubavi za čovjeka ne može se naprijed. “Mrzim mržnju, volim da volim” - govorio je Kokto. Možda je to put istine, da svijet bude bolji.

Završiću poznatom maksimom: “Ko je vidio sadašnjost vidio je sve”.

Autor je dugogodišnji rukovodilac SDB CG