Reagovanje

Dva shvatanja države i vlasti

Suština spora između mene i Markovića je, nadasve, u tumačenju značenja činjenica. Iz mog ugla gledano, crnogorska vlast je po Ustavu Crne Gore bila dužna da se stara ne samo o sopstvenoj bezbjednosti, već i o bezbjednosti građana
4 komentar(a)
debeli brijeg, Foto: Arhiva "Vijesti"
debeli brijeg, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 09.10.2012. 09:57h

Reagovanje na tekst “Dokažite tvrdnje”, autora Duška Markovića

Suština mog spora sa Duškom Markovićem nije u tome da li me preko Debelog brijega izvezao (njegov termin) vozač ili vozač i pratilac, da li su pri prolasku automobila pored vojnih barikada bila upaljena rotaciona svjetla ili nijesu, da li je glavnom riziku bio izložen šofer MUP-a u službenom automobilu s dogovorenom priviligejom kod vojske ili moj zet i moj bratanić koji su naoružani vozili iza nas, da li sam ja tokom desetak dana »baškarenja« u Parizu objavio u francuskoj štampi tri članka (po jedan u Courier International- u i Nouvel Observateur-u) i dao nekoliko intervjua francuskim medijima o stanju u Crnoj Gori, kako bih skrenuo pažnju francuske i evropske javnosti na našu situaciju, da li sam bio na brifingu u Ministarstvu spoljnih poslova i na Institutu za strateške studije Francuske da bih i službenoj Francuskoj približio ove probleme, da li mi je tadašnji direktor Instituta Michel Fouchet rekao da mu nijedan crnogorski zvaničnik do tada nije govorio da pitanje nezavisnosti postoji kao relevantna politička tema u Crnoj Gori.

I slično tokom dvonedjeljnog boravka u Rimu. Suština spora između mene i Markovića je, nadasve, u tumačenju značenja činjenica. Iz mog ugla gledano, crnogorska vlast je po Ustavu Crne Gore bila dužna da se stara ne samo o sopstvenoj bezbjednosti, već i o bezbjednosti građana. Bezbjednosna procjena je bila da bi otvorena zaštita osvjedočenog independiste bio bezbjednosni rizik i da je stoga najbolje da se sklonim izvan zemlje na neko vrijeme.

Sada vidim da Đukanović i Marković pišu drugu istoriju. Kažu da bi me uhapsili i isporučili vojsci ili joj prepustili da me uhapsi, da nije bilo intervencije moje uvažene sestre koju Marković nije pominjao kad sam se opirao njegovom zahtjevu da napustim zemlju. Divota. DPS vlast nema službene, već samo privatno dogovorene obaveze. Očito, jaz između mene i DPS-ovih prvaka u shvatanju države i vlasti je nepremostiv. Stoga, dok Đukanović i Marković ne odu s vlasti, polemika o činjenicama je besmislena.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")