Ekonomija i pravda

Pronalaženje ključa za nacionalni prosperitet

Evo jednog modela ekonomije: njemačka politika tržišta rada, švedski penzioni sistem, francuska energija sa niskom emisijom ugljen-dioksida, kanadski sistem zdravstvene zaštite, švajcarska energetska efikasnost, američka radoznalost u nauci, brazilski programi za borbu protiv siromaštva i tropska sreća Kostarike
0 komentar(a)
zemlja, svijet, Foto: Shutterstock.com
zemlja, svijet, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 23.02.2019. 04:48h

Umnogim od najuspješnijih ekonomskih reformi u istoriji, pametne zemlje su učile na političkim uspjesima drugih, prilagođavajući ih lokalnim uslovima. U dugoj istoriji ekonomskog razvoja, Britanija je u XVIII vijeku učila od Holandije; Početkom XIX vijeka Pruska je učila od Britanije i Francuske; sredinom XIX vijeka, tokom Meiđi ere, Japan je učio od Njemačke; poslijeratna Evropa učila je od Sjedinjenih Država; a Kina Denga Sjaopinga je učila od Japana. 

Kroz proces pozajmljivanja institucionalnog koncepta i kreativnog prilagođavanja, uspješne ekonomske institucije i najmodernije tehnologije su se širile svijetom i tako podsticale globalni rast. Danas, takođe, postoje sjajne prilike za ovu vrstu „političke arbitraže“, kad bi samo više zemalja odvojilo vremena da nauči iz uspješnih priča drugih država . 

Na primjer, iako se mnogo zemalja suočava sa krizom radnih mjesta, jedan dio kapitalističkog svijeta se sasvim dobro snalazi: sjeverna Evropa, uključujući Njemačku, Holandiju i Sandinaviju. Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj je ovoga ljeta bila oko 5,5%, a stopa nezaposlenosti među mladima oko 8% - što je izuzetno nizak nivo u poređenju sa mnogim drugim razvijenim ekonomijama.

Kako to sjeverna Evropa postiže? Svi oni koriste politiku aktivnog tržišta rada, uključujući fleksibilno radno vrijeme, radnu praksu u sklopu školovanja (naročito u Njemačkoj) i opsežne obuke i testiranja za posao.

Slično tome, u vremenu hronične budžetske krize, budžeti Njemačke, Švedske i Švajcarske su gotovo uravnoteženi. Sve tri zemlje se oslanjaju na budžetska pravila koja zahtijevaju ciklično prilagođavanje budžetske ravnote že. Sve tri zemlje sprovode osnovne mjere predostrožnosti kako bi držale pod kontrolom potrošnju: granicu za odlazak u penziju od najmanje 65 godina. Ovo troškove drži na mnogo nižem nivou nego, na primjer, u Francuskoj ili Grčkoj, gdje je granica za odlazak u penziju 60 godina ili manje i gdje su, kao rezultat toga, troškovi za penzije previsoki.

U vremenu kada rastu troškovi zdravstvene zaštite, većina razvijenih zemalja – Kanada, ekonomije zapadnih zemalja EU i Japan – uspijevaju da ukupne troškove zdravstvene zaštite drže ispod 12% BDP-a uz odlične rezultate kada se radi o opštem zdravstvenom stanju nacije, dok SAD na to troše gotovo 18% BDP-a, a ipak im je zdravstveno stanje nacije na osrednjem nivou. Uz to je od svih njih jedino američki sistem ustrojen po liberalno-tržišnom modelu. U novom izvještaju američkog Instituta za medicinu navodi se da američki profitni sistem protraći oko 750 milijardi dolara, ili 5% BDP-a, na škart, pronevjere, kopije i birokratiju. 

U vremenu previsokih troškova za naftu, nekoliko zemalja je napravilo stvarne pomake što se tiče energetske efikasnosti. U zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) potrošnja energije je u prosjeku 160 kilograma ekvivalenta nafte na svakih 1.000 dolara BDP-a (mjereno paritetom kupovne moći). Međutim, u energetski efikasnoj Švajcarskoj, potrošnja energije iznosi samo 100 kilograma na 1.000 doalra BDP-a, dok u Danskoj ta brojka iznosi 110, u poređenju sa SAD gdje se potroši 190 kilograma ekvivalenta nafte na 1.000 dolara BDP-a.

U vremenu klimatskih promjena, nekoliko zemalja demonstrira kako da se pređe na privredu sa manje emisije ugljen-dioksida. U prosjeku, u bogatim zemljama se emituje 2,3 kilograma ugljen-dioksida na svaki kilogram ekvivalenta nafte utrošene energije. Međutim, u Francuskoj emisija iznosi samo 1,4 kilograma, zahvaljujući njihovom ogromnom uspjehu u korištenju bezbjedne, jeftine nuklearne energije. Švedska sa svojim vodenim bogatstvom ima još manju emisiju – 0,9 kilograma. I dok Njemačka napušta domaću proizvodnju nuklearne energije iz političkih razloga, možemo se kladiti da će nastaviti da uvozi električnu energiju iz francuskih nuklearnih postrojenja.

U vremenu intenzivnog tehnološkog nadmetanja, zemlje koje kombinuju javno i privatno finansiranje aktivnosti na polju istraživanja i razvoja su ispred drugih. SAD i dalje prednjače, sa skorašnjim značajnim dostignućima na polju istraživanja Marsa i genomike, mada bi tu nadmoć mogli sada ugroziti budžetskim rezovima. U međuvremenu se Švedska i Južna Koreja sada ekonomski ističu po osnovu izdvajanja za istraživanja i razvoj od oko 3,5% BDP-a, dok Izrael u te svrhe troši upečatljivih 4,7% BDP-a.

U vremenu sve veće nejednakosti, makar neke zemlje smanjuju jazove kada se radi o bogatstvu i prihodima. Brazil od nedavno postavlja standarde po ovom pitanju, izrazito šireći državno obrazovanje i sistematski napadajući ostatke siromaštva kroz ciljane programe. Kao rezultat toga, u Brazilu se smanjuje nejednakost u prihodima. I konačno, u vremenu preovlađujuće tjeskobe, u Butanu se postavljaju duboka pitanja o značenju i prirodi same sreće. U potrazi za uravnoteženijim društvom koje kombinuje ekonomski napredak, društvenu povezanost i ekološku održivost, Butan stremi Bruto domaćoj sreći umjesto Bruto domaćem proizvodu. Mnoge druge zemlje – uključujući i Veliku Britaniju – sada slijede primjer Butana i ispituju građane koliko su zadovoljni životom.

Na vrhu liste po zadovoljstvu životom nalaze se Danska, Finska i Norveška. Ipak, postoji nada i za one na manjoj geografskoj širini. Tropska Kostarika se takođe visoko kotira na u „ligi sreće“. Možemo reći da sve najsrećnije zemlje potenciraju jednakost, solidarnost, demokratsku odgovornost, ekološku održivost i snažne državne institucije. Dakle, evo jednog modela ekonomije: njemačka politika tržišta rada, švedski penzioni sistem, francuska energija sa niskom emisijom ugljen-dioksida, kanadski sistem zdravstvene zaštite, švajcarska energetska efikasnost, američka radoznalost u nauci, brazilski programi za borbu protiv siromaštva i tropska sreća Kostarike. Vratimo se u realnost – naravno da većina zemalja neće uskoro postići ovakav sjaj. Međutim, ako otvore oči za primjere uspješne politike izvan svojih granica, sigurno će sve zemlje svijeta brže napredovati.