NEKO DRUGI

Đukanović i Kalabić

Šest godina nakon obnavljanja nezavisnosti Crne Gore, Đukanovićev režim izgubio je svrhu postojanja jer ugrožava principe na kojima počivaju moderne države
0 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 05.10.2012. 11:36h

Za dvadeset i jednu godinu od kako je crnogorsko državno rukovodstvo vodilo “rat za mir“, da bi jednom za sva vremena povuklo pravedne srpske granice prema Hrvatskoj, Đukanović je postao najuspješniji četnički vojvoda u istoriji. Izdao je svog komandanta Slobodana Miloševića, kao što je Kalabić izdao svog - Dražu Mihailovića, ali je za razliku od Kalabića, poslije izdaje napravio blistavu karijeru. Mafijaša. Uz to, postao je i antičetnik, za primjer.

Naš vrhovni jahač apokalipse opustošio je Crnu Goru toliko da danas, nakon dvadeset tri godine njegove vlasti, ona ima bruto proizvod po glavi stanovnika manji nego što je imala u godini kad ga je Milošević zaposlio kao premijera pripravnika. Jedanaest odsto stanovništva nalazi se u stanju dubokog siromaštva, povratile su se bolesti koje prate bijedu, kao što je tuberkuloza.

Šest godina nakon obnavljanja nezavisnosti Crne Gore, Đukanovićev režim izgubio je svrhu postojanja jer ugrožava principe na kojima počivaju moderne države. Kriminalna biografija koju je Đukanović stekao zloupotrebom političke moći, goni ga da se suprostavlja demokratskoj integraciji Crne Gore, pa obnavlja predreferendumsku kampanju jer je tamo ostala posljednja linija legitimiteta njegove vlasti.

Pošto su nezavisni mediji najveća prepreka uspjehu njegove obmane, smislio je obmanu o medijima. Nezavisni mediji su navodno neobjektivni prema njegovom režimu jer njihov najstariji osnivač ima nezajažljive političke amibicije. O toj konstanti mog karaktera koja mi nije dozvoljavala da prihvatim nijednu političku funkciju koja mi je predlagana tokom prethodnih šesdedest i pet godina, uključujući i Đukanovićevu ponudu da budem član njegove Vlade, pisaću, možda, na drugom mjestu. Moji tekstovi u medijima treba da govore o činjenicama i njihovom značenju, gledano iz ugla javnog interesa.

Stoga ću se zadržati samo na detalju iz arsenala njegovih vulgarnih napada na mene, koji doprinosi razumijevanju njegove državničke filozofije.

U vrijeme NATO intervencije, vojska, u čijoj je vrhovnoj komandi Đukanović bio član, raspisala je potjenicu za mnom zbog mojih tekstova o njenoj zločinačkoj prirodi, kojima sam tražio da Crna Gora preuzme komandu nad vojskom na svojoj teritoriji. To pravo joj je Đukanović, sa nizom drugih atributa državnosti koje je Crna Gora pola vijeka sticala u federalnoj Jugoslaviji, oduzeo i prenio Beogradu u vrijeme kad je bio posvećeni četnik. Nakon što su počeli da me traže vojnici naoružani dugim cijevima, sreo sam se sa šefom crnogorske službe bezbjednosti na njegov zahtjev. “Ja sa Vama razgovaram u ime predsjednika Republike. Mi Vas molimo da napustite zemlju na nedjelju, dvije. Savezni ministar odbrane trenutno se nalazi u Crnoj Gori i iz nekih razloga traži da im neizostavno predamo Novaka Kilibardu i Vas. Rekli smo im da ćemo potpredsjednika Vlade da štitimo, ali, po zakonu, Vas smo obavezni da uhapsimo”. Ne znam da li će tadašnji šef tajne službe jednom svjedočiti da sam rekao da bih ja radije otišao pod zaštitu paramilitarne jedinice independiste Boba Bogdanovića na Lovćenu koji mi je to već predlagao, ili se predao vojsci, ali ja svjedočim da je bivši predsjednik republilke podli i beskrupulozni lažov. On se danas ne stidi zbog toga što je crnogorske građane bio pretvorio u Miloševićeve i svoje sužnje, nego se kao zli duh grohotom smije.

Đukanović umuje prevodeći moj termiin “istorijski poraz” velikosrpskog projekta terminom “ugroženost” Srba. Nasilnik nenavikao na nijanse u postupcima logike, možda ne shvata da vrši nasilje nad pojmovima, ali, savršeno osjeća da ideju pomirenja Crne Gore na demokratskim osnovama nikakvom silom ne može pobijediti. Njegov instikt za očuvanje moći alarmantno zvoni govoreći mu da je oživotvrenjem te ideje ove jeseni počela da živi postđukanovićevska Crna Gora. Novi standard je uspostavljen, u 21. stoljeću crnogorsko društvo se konstituiše kao građansko. Zato naš Kalabić bjesni i u bunilu na sve strane mu se priviđaju četnici koje je izdao.

Vi dragi čitaoci vidite da li moralno posrnulom uspaničenom diktatoru treba i dalje da delegirate moć. Obavještavam vas da se procenat i po Đukanovićevog straha od prošle nedjelje već popeo na više od tri. Ako se oduprete zastrašivanju koje je preduzeo, prvi put u istoriji okusićete zalogaj slobode modernih naroda koji na izborima mijenjaju vlast.

(Monitor)

Preporučujemo za Vas