STAV

Nećemo zaboraviti

Izjave političara ne odražavaju samo duh jednog vremena, već i karakter i vizije onih koji ih izgovaraju. Narod na izjave političara reaguje na više načina
5 komentar(a)
pamćenje, zaboravnost, Foto: Shutterstock.com
pamćenje, zaboravnost, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 24.09.2012. 11:02h

“Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život sa njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena.

Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je, izgleda, jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”.

“Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga. Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji, tipa kalašnjikov”.

“Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske. Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”.

“JNA jeste imala jednu definitivno nečasnu ulogu i u Hrvatskoj i u Bosni. Crna Gora utoliko što su njeni ljudi makar i manipulisani, makat i vođeni tim motivom očuvanja Jugoslavije učestvovali”.

“Što se tiče straha od Srbije, time se pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom.

U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično, a vjera nam katolička. I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe”.

“Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet”.

“Poručujem Liberalnom savezu i nekim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcjepljenje, da su osvojili 12-13 odsto biračkog tijela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje”.

“Zajednički imenitelj partijama koje okuplja okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”.

“Sukob između Srbije i Crne Gore nije počeo sa Miloševićem, nego sa prisajedinjenjem Crne Gore Srbiji, 1918. godine”.

“Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koji ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka”.

“Nebrojeno puta smo rekli da se Kosovo mora braniti svim sredstvima”.

Izjave političara ne odražavaju samo duh jednog vremena, već i karakter i vizije onih koji ih izgovaraju. Narod na izjave političara reaguje na više načina. Dominantna reakcija na političku izjavu ima svoj dualni epilog – ili se prihvata ili ne. Građanska društva svoju demokratsku tradiciju temelje i na sagledavanju nekadašnjih političkih izjava koje su naišle na opštu podršku i nakon kojih su u zajednici nastupili ozbiljni problemi.

Posebno su interesantne izjave koje dolaze od onih koji obavljaju određenu državnu funkciju. Pogrešne političke projekcije ljudi na vlasti ne samo da povlače političku odgovornost, tzv. smjenu na narednim izborima, već imaju i svojevrsnu opštu društvenu osudu (lustracija, procesuiranje aktera iz tzv. političkog kriminaliteta, omogućavanje slobodnog pristupa dokumentima iz tog perioda, publikovanje naučnih, socio-ekonomskih, pravnih i političkih studija koje obrađuju period sporne političke vlasti, novinarska feljtonistika, socijalna proza i poezija koja ima inspiraciju u ovom procesu i dr.). Kako je kod nas?

Crna Gora spada u društva sa veoma izraženim kratkim kolektivnim pamćenjem. Ovom treba dodati da kao društvo sa određenim podjelama imamo i problem oko stvaranje opštih vrijednosti. Očigledno je da nam identitetska pitanja, koja dominiraju u citiranim političkim izjavama, razvijaju različiti doživljaj naše nedavne prošlosti. I ne samo to! Onemogućavaju nam konstruisanje polazne osnove za utvrđivanje prioriteta u društvenom razvoju – zdrastvo, obrazovanje, socio-ekonomski položaj građana i dr.

Autor navedih izjava i njegov vladajući rodbinsko-kumovski klub zna da brzo zaboravljamo i da se uvijek svađamo oko istih razlika. Uvijek bira stranu koja ne iritira međunarodnu zajednicu i od političke scene pravi arenu teških riječi.

Da bi prestao njegov više no dvodecenijski autokratski hod treba da shvatimo da je Crna Gora svih nas. Nije obnovljena država njegovo povlasno dobro, već naša zajednička mogućnost da živimo izvanredno. Ne grizite njegovu referendumsku udicu i ne zaboravite mu!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")