Stara mudrost kaže: „Zdravlje je zlato, ljubav je bogatstvo, a sloboboda je i zlato i bogatstvo.“. Koliko onda vrijedi sloboda? Taman onoliko koliko vrijedi i život. A koliko košta izgubljena sloboda? Skoro koliko i život. Nijesam siguran da su mnogi građani Crne Gore ovoga svjesni. Adekvatno urađeni modeli su najbolji parametar za praćenje društvenih i političkih procesa u nekoj zemlji.
Sa oko 170 hiljada glasova (oko 27% biračkog tijela) Demokratska partija socijalista, zajedno sa odabranim političkim trabantima, 23 godine ima apsolutnu i nekontrolisanu vlast u Crnoj Gori. Da bi nekontrolisano vladala DPS je crnogorsko društvo, po svim osnovama, zavadila, većinu je do ivice egzistencije osiromašila, a ratovima, švercom i zloupotrebama veliki broj je osramotila. Sve čini da ta nepočinstva baci u istorijski zaborav.
Dok pravno uređene države, shodno zakonima, prisluškuju mafijaše i razne kriminalce, nedemokratski režimi, po pravilu, prisluškuju građane i političke neistomišljenike. Sve u cilju produžavanja vladalačkog života gospodarovog. Poučan je nedavno objavljeni tekst Garreta Tankosića Kellya (tada zvaničnika OUN u Crnoj Gori) o prisluškivanju njegovih privatnih komunikacija od strane Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore. U tekstu je apostrofirao imena tadašnjeg ministra Roćena i aktuelnog ministra Kaluđerovića. Još poučnije bi bilo kada bi zvaničnici Crne Gore objelodanili ono što su im zvaničnici nekih država prezentovali u vezi sa prisluškivanjem koje, mimo zakona, rade neki centri moći u Crnoj Gori.
Prosječan građanin u Crnoj Gori je ubijeđen da je prisluškivan. Tačno je da nove tehnologije omogućuju „sveobuhvatno“ i „duboko“ prisluškivanje bilo koga, ali, nažalost, tačno je i to da je sve to u Crnoj Gori zakonski neuređeno pa su moguće masovne zloupotrebe. Zakonski je uređen (iako se ne poštuje) samo onaj dio koji se odnosi na državne službe koje, inače, osim najobičnijeg jajarenja i šišnjarenja, svu svoju aktivnost usmjeravaju na zaštitu gospodara. Nije to neobično, jer kroz istoriju tako su radile mrak službe na čelu sa mrak tipovima. Ali, ni to ne treba da zabrinjava građane Crne Gore. DPS diže ruke od prisluškivanja neistomišljenika i političkih protivnika. Duboko im je ušao crv sumnje u one „svoje“, pa su sve kontrolne mehanizme usmjerili na praćenje „svojih“. Zbog toga građane, koji su ličnu važnost mjerili time da su prisluškivani, moram razočarati.
Njih više ne prisluškuju i sada se težišno bave onim „svojima“. Postoji zakonitost u društvenim procesima. Naime, oni koji znaju da im dolazi kraj nekontrolisane vlasti, znaju da dolazi dan suočenja sa odgovornošću. Zato i žele sa sobom u provaliju povući što veći broj svog odbrambenog štita. Pravljenje spiskova svojih sigurnih glasača nije ništa drugo nego ucjena tih građana da ne smiju dozvoliti smjenu vlasti jer će, ti isti spiskovi, ostati u dokumentaciji kao svjedočanstvo sramote. A to je cijena izgubljene slobode. Nekome kao pečat na obrazu i časti, nekome kroz gubitak dijela imovine, nekome kroz čamotinju iza rešetaka, a bogami, nekome kroz ugroženost života. Međusobno, od njih samih.
Napravimo profil terenskih DPS političkih komesara, bolje reći specijalaca. U poslednjih 13 godina (koliko analiziram izbore) o DPS specijalcima se može izvesti identičan zaključak. Između dva izborna ciklusa, u prisustvu DPS neistomišljenika, oni izražavaju veliko nezadovoljstvo (čak i uz uvrede) o DPS funkcionerima. O gospodaru se rijetko izjašnjavaju. Kada se izbori raspišu, njihova mišljenja postaju veoma bučna, sa sljedećim porukama: „Zbog ovija četnika još ću ovoga puta glasati za njih (misle na DPS) i nikad više. Kukala ti majka, zar ne vidiš da ovi rade o glavi jedva stvorenoj državi (misle na opoziciju, a zanemaruju da je crnogorska državnost povraćena 1945. godine)? Žalosna ti majka, za koga da glasaš, zar ne vidiš da tamo nema niti jedan harizmatičan vođa? Sve go jadov do jadova.“.
Zato ne treba da čudi intervju jedne DPS ministrice, ovih dana, u kome joj je harizmatičnost vođe najvažnija stvar koja treba da opredijeli birače. Specijalci su mnogima (pa i pomenutoj ministrici) oblikovali političku svijest. Očigledno je da im je od harizmatičnosti zakona važnija harizmatičnost gospodara koji krši te iste zakone. Dan nakon izbora mišljenja terenskih DPS političkih komesara su identična. Najgorim ruženjem i uvredama „časte“ DPS članstvo, uključujući i gospodara. „Oca im očinskog, pokrali su ovu zemlju, dosta ih je bilo, za njih nikad više“, njihove su krilatice. I tako redom i uvijek isto u svim izbornim ciklusima. Mora im se priznati da su komesarski zanat specijalaca usavršili. Nikad ne gube vezu sa „bazom“ koja se može zaplašiti, potkupiti, ucijeniti ili prevariti. Nijesu svjesni da je za njih, dugoročno gledano, najveća cijena izgubljene slobode, upravo cijena one njihove.
Odredi ličnih tjelohranitelja su najjača naoružana sila u Crnoj Gori. Nije to niti vojska, niti policija. Tri predsjednika treba obezbjeđivati iz jednostavnog razloga da neka ličnost, sa neuravnoteženim ponašanjem, ne povrijedi dignitet i tih funkcija i tih ličnosti. Vrhovnu državnu tužiteljku i šefa policije bi trebalo obezbjeđivati jer oni, po funkciji, treba da vode borbu sa mafijom i kriminalcima. Ove sadašnje zasigurno ne treba štititi jer se isti, još uvijek, nikome nijesu zamjerili. Osim zakonima, jer iste ne sprovode. Bivše funkcionere (uključujući i predsjednike) ne treba štititi, jer svoje funkcije bi trebalo da su vršili u skladu sa zakonima. Ukoliko su zakone poštovali, nikome se nijesu ni mogli zamjeriti. Mnogi „bivši“ su oklopljeni štitom tjelohranitelja, upravo zato, jer su svjesni da su radili izvan zakona.
Zbog toga visoku cijenu izgubljene slobode plaćaju i oni sami, ali i oni koji ih štite. A najveću cijenu plaćaju poreski obveznici. Sve veći broj vojnika i policajaca uočavaju opasnost od zloupotreba i postaju otporniji na moguće gubitke slobode. Nužno je da nova vlast zakonima reguliše ovu oblast. Onaj ko se bude osjećao ugroženim morao bi izjavom tačno navesti imena lica koja ga ugrožavaju i zbog čega. A izjave da postanu javni dokument. Nakon toga, nadležni organi će znati šta treba preduzeti. Samoinicijativno angažovanje tjelohranitelja treba oporezovati najvišim mogućim stopama. I to bi mogla biti mjera uravnoteženja cijene slobode.
U državama sa vladavinom prava, zakoni su vrhovni gospodari. Tada su razdaljine između slobode i neslobode velike. U državama koje to nijesu, sloboda i nesloboda se neprekidno nalaze u priviđenjima. Tada počinje da gospodari strah. A jedan od najvećih strahova je, upravo, strah od gospodara.
Bonus video:
