Postoje dva tipa spoljne politike: jedna je zasnovana na principu “jači je uvijek u pravu”, a druga - na vladavni međunarodnog prava. Sjedinjene Američke Države hoće da vode obje politike: da potčinjavaju druge zemlje međunarodnom pravu, a sebe isključe iz njegovih okvira. I nigdje to nije tako očigledno kao u pitanjima vezanim za nuklearno naoružanje.
Taj pristup Amerike osuđen je na propast. Kako je govorio Isus, “ko se mača lati, od mača će i poginuti”. Ali umjesto pogibije, došlo je vrijeme da se sve zemlje, uključujući SAD i druge nuklearne sile, povinuju međunarodnim pravilima o neširenju nuklearnog oružja.
Sjedinjene Države traže da Sjeverna Koreja poštuje pravila Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Na toj osnovi one su u Savjetu bezbjednosti UN inicirale uvođenje sankcija S. Koreji s ciljem da se izdejstvuje njeno nuklearno razoružanje. Na isti način Izrael poziva na sankcije ili čak na rat protiv Irana s ciljem da se u toj zemlji ne dopusti pojava nuklearnog oružja koja bi narušila NPT. Ali SAD otvoreno krše NPT, a Izrael se ponaša još gore. Ta zemlja je odbila da potpiše dati sporazum i polaže pravo na veliki nuklearni arsenal dobijen tajnim kanalima: Izrael i dalje ne priznaje njegovo postojanje. Sporazom o neširenju nuklearnog oružja je potpisan 1968. godine, a zemlje potpisnice saglasile su se o tri ključna principa. Prvi: zemlje koje posjeduju nuklearno oružje obavezuju se da ga ne predaju drugome i da ne pomažu zemljama koje ga nemaju da ga proizvedu ili ga se domognu, dok se zemlje bez tog oružja obavezuju da ne pokušavaju da ga dobiju ili razviju. Drugi: sve zemlje imaju pravo na mirnodopsko korišćenje atomske energije. Treći (najvažniji): sve potpisnice Sporazuma, uključujući i nuklearne sile, dogovorile su se da vode pregovore o nuklearnom - i više od toga, o sveopštem - razoružanju. U šestom članu Sporazuma stoji: ”Svaki potpisnik ovog Sporazuma obavezuje sa da u duhu dobre volje vodi pregovore o efektivnim mjerama za prestanak trke u nuklearnom naoružanju u bližoj budućnosti i o nuklearnom razoružanju, a takođe o sporazumu o sveopštem potpunom razoružanju pod strogom i efikasnom međunarodnom kontrolom”.
Ključni cilj NPT je u tome da preokrene trku u nuklearnom naoružanju, a ne da ovjekovječi nuklearni monopol nekoliko zemalja. I njegov cilj, naravno, uopšte nije da ovjekovječi regionalni monopol zemalja koje čak nisu ni potpisale taj Sporazum, kao na primjer Izrael. Ta zemlja je sada, izgleda, uvjerena da može izbjeći pregovore s Palestinscima samo zato što ima nadmoćnu vojnu silu. Tako izgleda destruktivna arogancija izazvana posjedovanjem nuklearnog oružja.
Većina članica međunarodne zajenice (sa izuzetkom - vrlo indikativnim - današnjih nuklearnih sila i njihovih vojnih saveznika) ponovile su poziv na nuklearno razoružanje odobrivši 2017. Sporazum o zabrani nuklearnog oružja. Taj sporazum poziva sve zemlje sa nuklearnim oružjem na saradnju radi “verifikacije nepovratne likvidacije programa nuklearnog naoružanja”. Za taj Sporazum glasale su 122 zemlje, jedna je bila protiv, a 69 njih, među kojima su nuklearne sile i zemlje NATO-a, uopšte nisu glasale. Do danas je već 58 zemalja potpisalo taj Sporazum, a 8 njih ga je ratifikovalo.
Sjedinjene Države traže da S. Koreja počne da poštuje obaveze iz NPT i sprovede nuklearno razoružanje i Savjet bezbjednosti UN je sa tim saglasan. Ipak, prilično je zapanjujuća arogancija s kojom SAD ne traže stvarno nuklearno razoružanje, već svoju nuklearnu dominaciju. Doktrina Trampove administracije “Pregled nuklearne politike”, objavljena u februaru, poziva na masovnu modernizaciju nuklearnog arsenala SAD, a istovremeno se distancira formalnim izgovorima kada je riječ o obavezama zemlje u okvirima NPT:
“Naša privrženost ciljevima NPT ostaje čvrsta. Ali, moramo priznati da u današnjim uslovima dalji napredak na putu smanjenja nuklearnog oružja u bližoj budućnosti izgleda krajnje problematično... Ova doktrina oslanja se na fundamentalnu istinu: nuklearno naoružanje igra i igraće glavnu ulogu u sprečavanju nuklearnog napada i preventivi širokih vojnih dejstava s primjenom običnog oružja između nuklearnih sila u doglednoj budućnosti”.
Drugim riječima, SAD traže da samo druge zemlje sprovode nuklearno razoružanje. Međutim, nuklearno razoružanje samih SAD smatra se “problematičnim” i ono će naruštiti “fundamentalnu istinu”: nuklearno oružje odgovara vojnim potrebama SAD.
Mimo nesposobnosti SAD da ispuni svoje obaveze iz NPT, postoji i drugi ogroman problem: vojne potrebe SAD u realnosti nemaju baš za cilj samo odvraćanje. Sjedinjene Države su danas daleko najveći subjekt koji vodi ratove u svijetu, bore se po svom izboru na Bliskom istoku, u Africi i tako dalje. Američki vojnici su ne jednom učestvovali u pokušajima smjena režima tokom posljednjih pola vijeka, u potpunosti narušavajući međunarodno pravo i Povelju UN. U ovo ulaze i dvije ne tako davne operacije svrgavanja lidera zemlje (S. Huseina u Iraku i M. Gadafija u Libiji), koji su odgovorili američkim zahtjevima da okončaju svoje nuklearne programe.
Ovo možemo formulisati na sljedeći način: vlast kvari, a vlast sa nuklearnim oružjem stvara iluziju svemoći. Nuklearne sile se šepure i šefuju prije nego što vode pregovore. Neke od njih po svom nahođenju svrgavaju vlade drugih zemalja ili, barem, nastoje da to čine. Amerika i njeni nuklearni saveznici su ne jednom za sebe prisvajali pravo da ignorišu Savjet bezbjednosti UN i međunarodne zakone. Takvi su bili nezakoniti napadi NATO-a na Gadafijev režim u Libiji, a takođe nezakonite vojne operacije SAD, Izraela, V. Britanije i Francuske u Siriji s ciljem da oslabe ili svrgnu Bašara Al Asada. Da, naravno, treba da tražimo brzo i uspješno nuklearno razoružanje Sjeverne Koreje. Ali takođe treba da - i to sa pojednakom hitnošću - obratimo pažnju na nuklearne arsenale SAD i drugih zemalja. Svijet ne živi u Pax Americani. On živi u strahu: milioni ljudi uvučeni su u bezdan rata zbog neobuzdane i neukrotive vojne mašine SAD, a milijarde žive pod prijetnjom nuklearnog uništenja.
Autor je profesor održivog razvoja na Univerzitetu Kolumbija, direktor Centra za održivi razvoj Univerziteta Kolumbija i direktor Mreže za održivi razvoj Ujedinjenih nacija
Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
