Lijep je osjećaj ovih dana dobijati riječi podrške sa raznih međunarodnih adresa povodom otvaranja procesa pregovaranja o pridruživanju Crne Gore Evropskoj uniji, tim prije što je naša fascinacija konkretnim datumom stvarala određene frustracije.
Bez euforije koja zamagljuje vidike predstojećih obaveza, ali i s osjećajem da strani akteri i publikum, u odnosu na neke sfere domaće scene, bolje uviđaju i cijene suštinu i značaj ostvarenih i predviđenih sistemskih reformi, kojima se zavrijedilo povjerenje razvijenih evropskih zemalja.
Sve ovo u jeku dužničke krize koja je uzdrmala arhitekturu evropskog integracionog habitusa i uslovila pojačanu brigu za status nacionalnih interesa članica. Pa otuda i ova en passant reminescencija na naš genetski kod inferiornosti po kojem se, po pravilu, sve započeto i novo podvrgava apriornom sudu negacije.
Izvjesnost mnogostrukih dugoročnih benefita i perspektiva u pogledu poboljšanja makroekonomskih relacija i performansi ekonomije u okviru predstojećeg procesa i samog članstva, u ovom tekstu je u sjeni pogleda na jednu kvalitativnu dimenziju koja se afirmiše kroz ovaj proces, obezbjeđujući link sa svijetom brzih promjena i njegovih strateških stremljenja.
A svijet funkcioniše u skladu s određenim pravilima koja predstavljaju tekovinu jednog dugog procesa spoznaje da ugroženost čovjekovog okruženja i nepredvidivost globalnih kretanja zahtijevaju veću povezanost i komunikaciju, zasnovanu na određenim standardima i normama koje, u suštini, čine izraz opšteg civilizacijskog progresa.
I koliko god da svijet nije savršen, sazrijevanje svijesti o potrebi koordinacije globalnih politika sve više postaje nužnost i praksa u vremenu novih izazova.
Ekonomska i finansijska kriza samo je potvrdila nužnost saradnje i koordinacije na obezbjeđivanju uslova za stabilnost globalne ekonomije. Mjere koje preduzima EU samo upućuju na riješenost da se obezbijedi sistem u kojem povezanost i ispreplijetanost veza, čini globalni ekonomski sistem rezistentnijim na sve oblike vanrednih poremećaja. Postulati održivog razvoja su već snažno involvirani u strateška predviđanja kretanja svjetske ekonomije.
Zaključci nedavno završenog samita Rio 2020, upravo su osnažili odgovornost i brigu svjetske zajednice za korišćenje raspoloživih resursa po mjerilima koja obezbjeđuju jačanje ekonomskog rasta, uz očuvanje i regeneraciju resursa na kojima će sljedeće generacije graditi svoju perspektivu.
U posljednjim godinama eksponirao se i problem bezbjednosti sistema sa brigom u pogledu efikasnosti i djelotvornosti zaštitnih mehanizama. Tako da se, u cjelini, sistem primjene zajedničkih standarda i saradnje oblikuje i usavršava na nivou multifunkcionalnosti i povezanosti nacionalnih i globalnih politika.
Opredjeljujući se strateški da prihvati principe otvorenosti ekonomije, tržišnosti i dominacije privatnog vlasništva i inicijative u ambijentu vladavine prava i zaštite neprikosnovenosti ljudskih prava i sloboda, Crna Gora je pokazala da razumije zahtjeve novog vremena i potrebu da prihvati pravila po kojima svijet razvijene ekonomije funkcioniše.
Razumije i da predstoji dug hod po mukama u iskušenjima prihvatanja novog i sve zahtjevnijeg kontakta sa okruženjem. Težak put na uspostavljanju drugačijeg načina razmišljanja, poimanja svijeta i promjena u glavama svih njenih žitelja na kojima treba da se temelji proces suštinske integracije u sistem drugačijih mjerila i normi.
No, ova priča, koliko god mi to ne htjeli, ne može bez veze sa prošlošću, koja nam je iz svojih tamnih perioda ostavila breme nekih odnosa i relacija koje čine anahronost u ovom vremenu. Srećom, baštinimo lijepe artefakte uređenosti države i javnih finansija, postavljenim prije sto godina na vrlo modernim principima, koje ovaj autor, profesionalno opterećen, doživljava sa posebnim sentimentom.
I etika, koliko god skloni da je romantizujemo, podignuta na nivo metafizičkog filozofskog odnosa prema životu. U ovom čudnom, često i kontroverznom, arealu obitava taj nevidljivi svijet iz kojeg, iako to možda zvuči paradoksalno, treba crpiti snagu i odlučnost za prihvatanje izazova promjena.
Ali istovremeno imati svijest o tome da društvo koje prije spozna potrebu raskida sa opterećenjima mitomanije prošlosti i regeneracije istinskih univerzalnih vrijednosti, prilagođenih novom vremenu, ima više izgleda da ovaj proces učini uspješnijim. Utoliko prije u kolikoj mjeri očuva one istinske vrijednosti koje čine autentičnost interesa i osobenost identiteta ovog etnosa.
Godine tranzicije, uspostavljanja nove razvojne strategije, novog ekonomskog sistema, borbe za potvrđivanje nacionalnog identiteta i dr, sa svim pratećim pojavama koje ovakvi tektonski pokreti nose sa sobom, ostavile su pred crnogorsko društvo ozbiljan zadatak da artikuliše izlaz iz kontroverzi iracionalne podijeljenosti koja objektivno još uvijek čini balast razvoja i prihvatanja promjena.
A u evropski strukturiranom ambijentu za očekivati je nove strane investicije, priliv kapitala, transfer tehnologije i znanja i nove biznis ideje sa perspektivom više mogućnosti, novim radnim mjestima i jačanjem prihodne strane budžeta.
Koliko god sve to zvučalo pomalo profano i prazno frazerski skepticizma i u onim krugovima gdje se još uvijek vije strah i nelagoda od izvjesnosti gubitka u suštini uskih i nerealnih predstava o životu i poneke od nezasluženih privilegija.
Izlazeći ohrabreni iz jedne faze odnosa sa Evropom integracija, i svjesni svojih slabosti, bez obzira na složenost zahtjeva koji će nam narednih dana i godina pristizati od onih koji nas hoće u svoje društvo, treba predano biti posvećen promjeni shvatanja, ponašanja i prakse, s pogledom u svijet koji počiva na nekom drugačijem sistemu vrijednosti i odgovornosti za budućnost.
Prihvatajući pravila kao životni stil koji promoviše individualnu sposobnost i osobenost u kreiranju sopstvenog poslovnog i ličnog statusa. Bez snova o bogaćenju preko noći, slika skorojevićke bahatosti, učenja za sticanje formalnih znanja, osvajanje privilegija nepotizma i izbjegavanja obaveza čijim se izvršavanjem, u suštini, pokazuje lojalnost svojoj državi. Sa punim pravom na očekivanja da ta ista država, kroz svoj institucionalni sistem, štiti naša građanska prava.
Aktuelnim utvrđivanjem fiskalnih pravila sa ograničenjima u pogledu budžetskog deficita, nivoa javnog duga, ljestvice standarda u korišćenju prirodnih resursa iz sfere održivog razvoja i drugim mjerama, svijet se prilagođava izazovima vremena i trasira put razvitka. Crna Gora teži pri tom da svoj nedovoljno razvijeni, ali otvoreni i adaptibilni sistem, postupno usklađuje s ovim zahtjevima.
Ne zaboravljajući koliko nas u svim našim teškoćama transformacije društva i ekonomije, obavezuju standardi koji se tiču zaštite i afirmacije ljudskih prava i sloboda. A to ukazuje na civilizacijsko sazrijevanje.
Bonus video:
