U MREŽI

Moć i brojevi

Moć je u našim rukama. Nas, običnih ljudi, koje političari posmatraju samo kao brojeve. Mi možemo da zaustavimo mašinu, da onemogućimo sprovođenje nepravednih odluka. Ne mora svako da bude heroj, ne moraju svi da izađu na ulicu, dovoljno je da uspore mašinu, dovoljno je da pruže tihi otpor
85 pregleda 18 komentar(a)
protest, 7. jun, Foto: Boris Pejović
protest, 7. jun, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 23.06.2012. 09:23h

Većina zamišlja sistem kao piramidu na čijem vrhu vladar i malobrojna elita donose odluke koje se sprovode na nižim slojevima, bazi piramide - narodu. Složićete se, vjerovatno, da upravo tako izgleda vlast u Crnoj Gori?

Problem sa ovom teorijom je što ona nije tačna. Jeste da najvažnije odluke donosi mali broj ljudi, na vrhu, ali njih neko treba da realizuje. Neko drugi treba da odluči da sprovede odluku vladara. A sljedeći da sprovede odluku svog šefa. I tako do dna piramide, odluka po odluka.

Drugim riječima, vladar ne može da vlada ako ne može da sprovede svoje odluke. Ako nema poslušnosti, ako se lanac realizacije prekine u nekoj tački, odluka vladara ostaje samo mrtvo slovo na papiru.

Recimo, posljednja odluka sa vrha da se od građana uzima euro po euro da bi platili dug KAP-a. Kad je ta odluka donešena, neki službenici su morali da napišu zakon. Onda su neki poslanici morali da glasaju za njega. Sada neke firme moraju da ga sprovode. O njemu sada odlučuju i sudije Ustavnog suda. Na kraju, konačnu odluku će donijeti građani. Ako sada svi poslušamo, nakon ovoga slijede novi nameti, jer nas čekaju sljedeće rate. I tako u krug. Poslušnost rađa poslušnost.

Ako većina odbije poslušnost, ni jednoj kompaniji se neće isplatiti da nas sve isključi zbog tako malog duga. Otpor rađa otpor.

Moć je u našim rukama. Nas, običnih ljudi, koje političari posmatraju samo kao brojeve. Mi možemo da zaustavimo mašinu, da onemogućimo sprovođenje nepravednih odluka. Ne mora svako da bude heroj, ne moraju svi da izađu na ulicu, dovoljno je da uspore mašinu, dovoljno je da pruže tihi otpor.

Svaka karika u lancu prenošenja odluke sa vrha do dna piramide je važna i ako jedna zakaže, usporava se mašina. A znamo, kako vlast, tako i cijela državna uprava počivaju na nepotizmu i klijentelizmu, najbrže napreduju oni koji imaju nabolju vezu ili najsavitljiviju kičmu. I u tim strukturama ima mnogo sposobnih, a nezadovoljnih. Naših komšija, prijatelja, rođaka... koji pošteno žive od svojih plata. Oni će kočiti mašinu ako znaju da mogu da pređu na drugu stranu.

Kada se režim bude rušio, štitiće se agresijom, jer oni kad odu neće izgubiti samo vlast, već sve što su uzeli svih ovih godina, sva bogastva stečena kriminalom u kojima sada uživaju njihova djeca. Zato nije toliko važno da pošteni policajci sa nama protestuju zbog mizernih zarada i ogromnih nameta, koliko da odbiju poslušnost i u odsudnom trenutku, kada režim počne da pada, pređu na stranu naroda.

Kada piramidu, sa početka priče, pogledamo odozgo, lako je možemo zamisliti kao sistem koncentričnih krugova. U najmanjem, centralnom krugu je vladar i mala elita koja ima najveće koristi od režima. U sledećem krugu je nešto više ljudi, vrlo bliskih izvoru moći, koji uživaju manje koristi nego najuži krug, ali su one i dalje odgromne u odnosu na prosjek. Sto je centar dalji, to su krugovi širi, a broj ljudi u njima sve veći. Najveći je posljednji krug koji predstavlja osnov ili bazu piramide – obične građane.

Svaki centar moći ima svoje krugove. Kako vlasti, tako i opozicije. Centralni su moćniji, ali i malobrojniji, lakše je kupiti mali broj donosilaca odluka na vrhu, nego široke narodne mase koje im daju podršku. U širokim krugovima su obični ljudi koji žive obične živote. I glasaju. Čak i ako to ne shvataju oni imaju moć, jer široki krugovi odlučuju da li će vrh moći da sprovede odluku. Obični ljudi, članovi svih partija, svih vjera i nacija. Politički lideri idu tamo gdje su glasovi, jer su njima građani samo brojevi.

Zato nam se smiješe sa plakata i zavode nas pred svake izbore, kao da su jedini i najbolji, i sami sebi cilj i svrha. A i u vlasti i u opoziciji već decenijama isti likovi, jedni nam sve više uzimaju iz džepa, a drugi se svađaju, dijele, prodaju, dok gomilaju poraze i pričaju iste priče.

Naša vlast je dio problema, to znamo, jer svakoga mjeseca plaćamo cijenu njihove korupcije. Da li je naša opozicija dio rješenja ili problema, da li plaćamo cijenu korupcije ili nesposobnosti nekih od njih?

Opozicija je sada na prekretnici. Da li će se još više približiti centru moći i beneficija ili pridružiti najširem krugu otpora korumpiranom režimu? Neki su neodvojivo priključeni na vlast i Prvu familiju i oni ne mogu biti dio zdrave alternative. Neki su manje vidljivi, a neke otvoreno štite Pobjeda, državna televizija i... Miško Vuković.

Počinju da se otkrivaju kvazi opozicionari kojima poslaničke funkcije donose lične koristi, kako visoke plate, dnevnice i penzije, tako i povremene unosne dogovore sa režimom, sve uz čuvenu rečenicu “mi smo uradili sve što je do nas”. Nije tačno! Nisu uradili sve što je do njih: samo su narod posvađali i familije zavadili politikom i podjelama, a za nas nisu uradili ama baš ništa konkretno.

Sada je vrijeme za konkretne akcije, a ne demagogiju. Umjesto da u Skupštini daju legitimitet štetnim zakonima, jer ni jednu važniju odluku režima ne mogu da pomijene, prvi korak iskrenih opozicionara treba da bude napuštanje poslaničkih klupa. Ne smije biti pregovora i dogovora sa režimom povezanim sa organizovanim kriminalom, jer borba protiv mafije i korupcije ne trpi kompromise.

Ni jedan korumpirani lider nije demaskiran kroz institucije sistema koje on kontroliše i ni jedan režim nije srušila podijeljena opozicija. Ako ne izađu iz Skupštine i ne udruže se, novi izbori neće donijeti nikakva iznenađenja. Ako kroz vaninstitucionalnu borbu ne dobiju poštene uslove na izborima, oni će ostati vječiti opozicionari sa solidnim zaradama, a posvađani narod će nastaviti da plaća troškove korupcije.

Ne smijemo im to dozvoliti! Sada je vrijeme da prestanemo da im se klanjamo i da političari konačno nama služe kao sredstvo da živimo u boljoj Crnoj Gori. Vrijeme je da pružimo otpor režimu, ali i lažnim alternativama i kvazi opozicionarima.

Vrijeme je da opozicione snage ozdrave, da očiste svoje redove. Ako neće sami, mi, građani, glasači, mi im moramo reći da je dosta prevara, i natjerati ih da napuste zarobljene institucije, da se udruže sve partije, vjere i nacije i ponude realnu i ozbiljnu alternativu ovom uništavanju resursa, sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.

Vrijeme je da dignemo glas, mi široki krugovi, mi brojevi! Vrijeme je da otpor krene od nas prema vrhu piramide. Mi imamo moć da zaštitimo sebe i svoje porodice! Pokrenimo se, zaustavimo mašinu, budimo neposlušni!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")