reciklaža

Društvo "od riječi"

I tako, riječ po riječ, uvijek se nekud stigne. Stiže se i do Crne Gore. Nepresušne inspiracije, rječite...
0 komentar(a)
slova riječi, Foto: Latimesblogs.latimes.com
slova riječi, Foto: Latimesblogs.latimes.com
Ažurirano: 21.04.2012. 08:21h

U početku bješe riječ. I ta riječ, samorođena, samonikla, svevremena, osjeti se najednom usamljena, prazna. Jednom riječju - bez iđe ikoga svog. I to je uplaši, to teško breme vječnosti, u beskraju tišine jedne jedine riječi, neizgovorene, neupisane, neimenovane... Kao biljka bez korijena, bačena da pluta vasionom, u nedogled... Uspaničila se, nije znala što bi sa samom sobom. Riječ nastala k'o čudo, u čudu se našla... I taman kad je pomislila da nema izlaza, banu odnekuda - čovjek! Odmah je riječ znala - ništa više neće biti isto. I nije. Od tada, Čovjek i Riječ postadoše nerazdvojni par, smišljajući druge riječi: obične, teške, mudre, blage, javne, časne, sudbonosne, konačne, ljubavne...

I tako, riječ po riječ, uvijek se nekud stigne. Stiže se i do Crne Gore. Nepresušne inspiracije, rječite... Riječ „pade“ na čuvenu mantru: opšte dobro ili javni interes. Narod daje mandat političarima da ostvaruju opšti interes. U službi građana i države. Očekuje se i da ostali javni učesnici kreiranja društvenog ambijenta (sudije, tužioci, policajci, novinari, NVO aktivisti, sindikalci, itd.) djeluju u pravcu zajedničkog dobra. Kako to rade aktuelni političari? Kada je riječ o tome da se uspostavi ravnoteža između pojedinačnog ćara i zajedničke dobiti, oni obično ovo prvo podrede ovom drugom. Ako se pojedinačni interes „poklopi“ sa opštim - dobro je. Ako ne, da smo zdravo. Dodatna muka je kada se posebni interes izjalovi. Onda se odvaže u zaštitu opšteg. Da bi zadovoljili sopstveni. I tako u krug. Tako funkcioniše društvo. Najbolje ovdje „plivaju“ oni koji su to shvatili. Državni mediji i kadrovi u sudstvu, tužilaštvu i policiji najčešće revnosno štite „državne“ interese partijskih velikomučenika. Da parafraziramo staru latinsku poslovicu: ništa što je partijsko, nije im strano. Pa čak i kad im se to ne traži. Da se „preporuče“ i nezamjere Partiji. Za svaki slučaj...

Što čine NVO i „ne-državni“ mediji? Ukazuju na nepravilnosti u „odbrani javnog interesa“ onih koji ga „brane“. Smatraju da aktuelna vlast treba da se promijeni. Zalažu se za sinergiju jedinstvenog društvenog fronta u borbi protiv korumpiranih i kriminalizovanih slojeva vlasti, pride sa opozicijom. Teza prosta: sve je bolje od ovoga što sada imamo! Bolje zamijeniti ove onima, ostalo će doći samo po sebi... I biti bolje. Za Crnu Goru, naravno. I za njih, i za nas, obespravljeni narod. Makar sjahao Kurta, da uzjaše Murta?

I vlast i opozicija se slažu: Evropa, demokratija, vladavina prava, bolji standard - sve što pučanstvo ište. Pa u čemu je razlika? Ista opšta priča, u pitanju su nijanse. Ali na riječ ih ionako više niko „ozbiljan“ ne uzima za ozbiljno. Pardon! Za ozbiljno ih uzima „njihov“ birač. I oni opstaju. Još jedan zajednički imenitelj: podjednako im se iznijansirano ne vjeruje! Jednima da su državotvorni rodoljubi i da rade ono što kažu, drugima da su narodne patriote i da će uraditi ono što kažu. Ali se glasa se za njih. Zašto? Zato što su „ubijedili“ svoje birače da su „bolji“ od onih drugih. I da ih neće iznevjeriti. Crnogorski model opstanka u politici. Uzmi sve što ti život pruža, sada i odmah. Kajaćeš se i ako uzmeš i ako ne uzmeš.

I što sada? Može li nešto da se mijenja, ali da svi ostanu na istom? Ne može. Pa kako onda? Iz početka! Nego, ko će čekati da se narod „osvijesti“?! Malo ko ima strpljenja za novi početak. Neizvjesno koliko će trajati... A vrijedi pokušati. Novi početak podrazumijeva novi zalet i novi sistem vrijednosti. Ljude koji su prepoznati da dijele vrijednosti slobodnog i solidarnog društva. Neopterećene „tranzicionim“ lupinzima, referendumskim podjelama, „dužničkim“ zaslugama. S jasnim kritičkim otklonom u odnosu na politiku krvi i tla koja je spržila bivšu Jugoslaviju. Vođeni političkom logikom dijaloga, odgovornosti, stručnosti. Uvjereni u građansku budućnost crnogorskog društva. A što su to građanske vrijednosti? Recimo ovako. Sigurno da ima nezadovoljnih građana iz svih struktura. Oni vele da su Crnogorci, Srbi, Albanci, Muslimani, Bošnjaci, Hrvati, Romi. Neka su, ništa sporno! Ali neka budu prvo muškarci, žene, mladi, stari, radnici, neradnici, umjetnici, studenti, profesori, zaposleni, nezaposleni, penzioneri, privrednici, sportisti, dokoličari, vjernici, nevjernici, hetero, homo... I lojalni građani Crne Gore. Ko tako misli, razmišlja, osjeća, želi, vjeruje - alal vjera u novi početak! Ako vjeruju u građanski koncept države i evropska pravila demokratije-dobro došli! Ako ne, neka i dalje glasaju vlast i opoziciju.

Pitao sam Pura, građanina, ateistu, moralistu, Crnogorca od malih nogu, što misli o tome: Uvijek me nešto štrecne, Kole, kad na to pomislim. A vazda se sjetim pametnog, hrabrog Didroa. On smatra da postoji samo jedna vrijednost u pravom smislu riječi, a to je pravda. I jedan zadatak - da budemo srećni. Časnonosan je onaj čovjek koji ima najjasniji doživljaj pravde i sreće i koji se ponaša sljedstveno tome. E, sad. Da li smo većinski takvi u Crnu Goru? Ne bih rekao... Inače bismo se manje mrzjeli. I više poštovali. I jednako uvažavali. I ne bi masovno ćefili na kič-muziku. I znali bismo za jadac! I najbitnije. Živjeli bismo kao sav normalan svijet...

Često ostanemo bez riječi ili ne možemo doći do riječi. Ponekad ne trošimo puno riječi, a ponekad su skupe riječi. Riječi nekada ništa ne znače, a nekada tako puno govore. Jednog pjesnika je ubila prejaka riječ da nikada ne umre. Neki kažu da je i ljubav samo riječ... Bilo bi pozitivno da ovo društvo zasluži i „samo“ Riječ...

I što sada? Može li nešto da se mijenja, ali da svi ostanu na istom? Ne može. Pa kako onda? Iz početka! Nego, ko će čekati da se narod „osvijesti“?! Malo ko ima strpljenja za novi početak. Neizvjesno koliko će trajati... A vrijedi pokušati. Novi početak podrazumijeva novi zalet i novi sistem vrijednosti

Preporučujemo za Vas