DVIJE SINDIKALNE

Sve teče...

Kada se priča odvija nezvanično i u kuloarima, svi će vam reći da ste u pravu kada kritikujete te procese, da radite pravu stvar za njih i za Crnu Goru, i da samo tako treba da nastavite, odnosno da ni po koju cijenu ne odustanete. Međutim, na javnoj sceni ta ista priča poprima sasvim drugi oblik
0 komentar(a)
Ažurirano: 24.02.2019. 09:02h

Na crnogorskim građanima je da odluče da li će 2012. biti godina raspleta dvodecenijskog korupcionaškog tranzicionog klupka, koje je sa svih strana obmotalo Crnu Goru i ne da joj da diše.

Da je to tako potvrdiće vam ogromna većina građana, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu ili vjersku pripadnost, ali samo kada se priča odvija nezvanično i u kuloarima. Svi će vam reći da ste u pravu kada kritikujete te procese, da radite pravu stvar za njih i za Crnu Goru, i da samo tako treba da nastavite, odnosno da ni po koju cijenu ne odustanete. Međutim, na javnoj sceni ta ista priča poprima sasvim drugi oblik.

Malo je onih koji su spremni javno da kažu da su “u cara Trojana kozje uši”, jer time riskiraju carsku odmazdu. Naime, prema istoimenoj bajci, car Trojan bi takve odmah sabljom posjekao. Ipak, istina se ne može skriti i, koliko god da je bolna, trpjet ćemo manje posledice što se prije sa njom suočimo.

Zbog toga su početkom godine i pokrenuti građanski protesti. Nepravda i siromaštvo objedinili su veliki broj građana, koji su se masovno odazvali i učestvovali na dva protestna skupa. Njihov dolazak bez nacionalnih, političkih ili drugih obilježja, i podrška istaknutim opravdanim ekonomsko-socijalnim zahtjevima, pokazuju da se probudila građanska Crna Gora koja želi promjene.

Ruka organizatora je pružena! Pritom, građani u podsvijesti moraju da imaju u vidu da je “davljenika” nemoguće izvući iz rijeke ako on neće da prihvati pruženu ruku. Dakle, na građanima je da procijene da li će prihvatiti pruženu ruku, i tako se izboriti za demokratsku i prosperitetnu Crnu Goru. Za Crnu Goru kao državu socijalne pravde, kako je to proklamovano Ustavom.

Na tom putu, prve dileme (ili bolje reći podmetnute sumnje) koje moramo da otklonimo jesu: da se građanski protesti organizuju isključivo za budućnost Crne Gore, a ne protiv nje, i da organizatori građanskih protesta nemaju nikakvih političkih pretenzija. Zato su u građanski front dobrodošli svi koji podržavaju ciljeve protesta, bez ličnih ili političkih ambicija. U ovoj priči nijesu bitni pojedinci, u ovoj priči jedino je bitna budućnost Crne Gore.

Iskreno rečeno, ovo je krajnji trenutak kada se mora zaustaviti ekspanzija bahatosti i snobizma (rođački i kumovski povezanih) pojedinaca ogrezlih u moći tajkunskog kapitala sa kojim mogu kupiti sve, pa čak i institucije sistema.

Ti pojedinci, umjesto da se srame načina na koji su stekli lično bogatstvo i na koji nas svakodnevno izrabljuju, tjeraju nas u situaciju da se mi stidimo njih i svog sopstvenog siromaštva. Na drugoj strani, institucije sistema koje su dužne da sve nas zaštite od takvog ponašanja ne miješaju se u svoj posao ili, kada se pak umiješaju, štite njih.

Sve se to veoma dobro zna i svi mi to vidimo, ali niko ništa ne preduzima. Na žalost izgradili smo društvo u kojem je sve izvrgnuto apsurdu, ali i razumljivom strahu pojedinca da ne ostane i bez tih malih egzistencijalnih mrvica.

Dok pišem ove redove gotovo je izvjesno da će biti organizovan i treći građanski protestni skup. Razlozi su više nego iznuđeni. Umjesto da izađe u susret opravdanim zahtjevima sa dva prethodna protestna skupa, odnosno da zaustavi dalji sunovrat standarda crnogorskih građana, Vlada je dozvolila poskupljenje ionako enormne cijene goriva, i najavila mogućnost smanjenja zarada za 5 odsto. Istovremeno, najavljeno je i novo poskupljenje cijene električne energije, iako je upravo januarsko, neutemeljeno i nekontrolisano, poskupljenje izazvalo građanske proteste.

Osim toga, niti jedna od očekivanih mjera aktivne borbe protiv korupcije, kriminala i sive ekonomije nije preduzeta. Dakle, umjesto da smiruje tenzije, Vlada doliva ulje na vatru i tako provocira naredne građanske proteste. To sasvim jasno ukazuje da aktuelna Vlada ne smije (ne mislim i da ne umije) da se uhvati u koštac sa nagomilanim problemima koji tište crnogorske građane. Zato je neophodna promjena.

Dakle, Vlada koja nije u mogućnosti da obezbijedi sigurnost i standard svojim građanima, dužna je da se pomjeri i ustupi mjesto onima koji misle da to mogu da obezbijede. Dužna je da to uradi kako zbog socijalnog mira, tako i zbog prosperiteta građana Crne Gore. U tom smislu organizovani građanski protesti predstavljaju mirnu i nenasilnu poruku Vladi da je došlo vrijeme za promjenu.

Konačno - sve teče, sve se mijenja – pa zašto ne i Vlada Crne Gore.