NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Jadi mlađanog Igora

Demostranti suštinski podržavaju Vladu, percipira Premijer. Razur - ekonomija must go on. Alaj smo se sastali bećari... profitabilne privatizacije, nezaposleni i suspendovani radnici i seljaci, sedmodnevni godišnji odmori, desetodnevna radna nedjelja, depolitizacija situacije i socijalne stratifikacije – potvrda su našeg puta bez alternative
0 komentar(a)
Igor Lukšić, Foto: Duško Miljanić, gov.me
Igor Lukšić, Foto: Duško Miljanić, gov.me
Ažurirano: 01.04.2012. 11:45h

„Mislim da je to potpuno vještačka dilema“, (dr Lukšić premijer, upitan na čijoj je strani)

Tako biva kad se Narod drži u zabludi i neznanju. Pak mu se jošte nadodaju lekcije iz formalne Logike. Raspad privrede, sustavno poništavanje uslova egzistencije i pristojnog života - još malo pa nestalo - a premijer nas jednako zavodi i mrsi, onako posvećen. Neoliberalnoj ideji, razumije se. Zla prilika, kad je ljekar na strani bolesti nije najsrećniji trenutak za razvijanje teorije i plemenitih misaonih disciplina kod pučanstva.

To naravno ne ukida bitnost istih za prepoznavanje i otkrivanje karcinoidnih promjena u ranoj i početnoj fazi. Što dr Lukšić međutim nije učinio. A sve su prilike i neće. Partija i ideologija su njegov izbor i oslonac. Nauka, teorija, humanost, narod – to su samo imenice i zabava za mlade ljude, autsajdere i gubitnike. I on je zanago mlad ali ne toliko. U svemu umjeren osim odanosti – izvinite posvećenosti – neoliberalnoj ideji. Stoga poručuje: „Što se mene tiče, mi tim putem nastavljamo...“. K srećnom kraju. Stara dobra „svijetla budućnost“.

ČIJA PARTIJA TOGA I STRANA

Narod jeste, doduše, suveren i presuditelj ali tek u krajnjoj liniji i nuždi. Kao što i sama riječ kazuje, u pitanju je najpotonja ura i odbrana. Stoga u međuvremenu vršljaju - pedeset plus dvadeset i koja godina - razni komesari, nepismeni i zaludu pismeni bajkoklepci, ađutanti, maršali i ini deputati. Posvećenici.

Zaista retoričko i naizgled drsko pitanje za premijera koji je postavljen voljom svoje partije - izabranik izvanrednog vođe i stratega naše revolucije – izvinite tranzicije. Opet odnekud vještačka dilema. Raniji skokoviti prijelaz na društvenu svojinu nazvan je (i odrađen) kao revolucija. Posve obratan postupak, vođen osebujnim interesom mlade grupe komunista i entuzijasta - tranzicijom opojaše.

BAJKA TRANZICIJE

Inače, rasan političar je rijetko u dilemi. Stvar je jasna: ideš za partijom, vođom i ličnim dobitkom; kad sve to počne da tanji, tader lahko prelijećeš k drugom pojilištu. Po mogućnosti među prvima i ćim prije: potlje nastaje gužva i guranje među revolucionerima. Hoće svako da se popne na drvo zvanja i imanja.

Kad imaš gazdu - drži stranu - tvoje je samo da vezuješ konje. Nije čudo ako samo njih vidiš u svom okruženju. Takvo stanovište nema alternative za političara od karijere. Ili da upitamo dr Igora neoliberala kuda vodi istoimena ideologija. Uočava li neki negativni razvoj po pitanju sveukupne stvarnosti i ideje napose? Neoliberalizam ili Narod?! Kad sve rasprodamo hoće li to biti beznadežna i konačna bijeda ili tek novi početak. Početak čistog najamništva. Kako ćemo tada bez novih „investitora“. Šta li ćemo prodavati. Poredak koji mora da proizvodi lažnu sliku o sebi ne može da ohrabruje i unapređuje postavljanje bitnih pitanja, obrazovanje, nauku i zajedničke vrijednosti.

VESELA RASPRODAJA

Spriječiti neoliberalno pustošenje i dokrajčivanje naše ekonomije (bogme i države gospodo „državotvorci“) ili dati podršku Vladi. Strana ili stranputica. Iako je potpuno jasno da nezaposlenost neće smanjiti nego ju povećati, da su primanja preostalih radnih ljudi nedovoljna za osnovne potrebe, dr Igor preporučuje da i dalje gutamo njegove ljekove i fraze.

Demostranti suštinski podržavaju Vladu, percipira Premijer. Razur - ekonomija must go on. Alaj smo se sastali bećari... profitabilne privatizacije, nezaposleni i suspendovani radnici i seljaci, sedmodnevni godišnji odmori, desetodnevna radna nedjelja, depolitizacija situacije i socijalne stratifikacije – potvrda su našeg puta bez alternative. Rasprodaja makar i po simboličnim cijenama... bez oklijevanja i osvrtanja. Ako je vjerovati nobelovcu J. Štiglicu ostaćemo na kraju puta bez igđe ičega. Uostalom, ako neko što zna i ima da predloži neka se javi – začikava Premijer, biće razmotreno, mada... ovo je, rekosmo li, put bez alternative. I bez dileme.

GAZDA NAVIGATOR I STRIKO JOSEPH STIGLITZ

I dok druge u regionu valja pritisnuti da rasprodaju nacionalno bogatstvo i prirodne izvore po modelu - viđi dobra konja a rđava junaka - ovi naši sami skidaju gaće, posve zadovoljni napojnicom ili nekom crkavicom na svoj račun - negđe na strani. To je ujedno njihov doprinos regionalnoj saradnji i evropskoj integraciji. NATO - obaška. Na raskuću kuću da okuće.

Premijer nas poziva da svi skupa pohrlimo u susret krupnom kapitalu (dr Igor ih pitomo naziva investitorima) i posvetimo se prizivanju istog. Da olakšamo i ubrzamo sprovođenje pljačkaškog scenarija. I na kraju svi budemo jednako odgovorni. Ućutkani po principu - tražili ste gledajte. Moćni zapadni kapital pohodi nas kad On hoće, postavlja svoje uslove i brsti („ka' skakavac kad goru opusti“). Premijer neobaviješten. A mogao je upozorenja kolege Stiglitza pročitati prije deset godina na engleskom. Neznanje ili ...

Ukratko, neka nam je Bog upomoć. Ali i Taj znade da bude izbirljiv, pak neće biti prvi put da onaj drugi preuzme naš slučaj. Onaj drugi bar nije izbirljiv. I nikad u dilemi.

Slobodijada.blogspot.com