NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Kad međedi spavaju

... obnovili smo Državu još samo da obnovimo revoluciju. Komunisti nijesu zadirali u kalendar mada su bili duboko svjesni da je isti buržoasko maslo. Svi ti mjeseci kud koji... obaška prekratki i nedovoljni za započete poslove obnove i izgradnje. Radilo se i po kiši. Promjene korjenite, ali se nije dovoljno radilo na duhovnim osnovama za što je kriv lično učitelj naš Marx. Taj nas je učio da će promjenom ekonomske osnove neminovno i zakonito doći do posve nove i poželjne kulturne i sveukupne nadgradnje: morala, običaja, porodice, ponašanja u kafićima...
0 komentar(a)
kalendar, Foto: Shutterstock.com
kalendar, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 04.01.2012. 10:35h

“Da godine imaju samo decembar, Crna Gora bi davno bila u EU i NATO. Možda da nešto tako napravimo za male države kao što je Crna Gora“, rekao je Roćen.

Skromni čo'jek ministar Roćen. Veli, „možda tako nešto napravimo“ - u smislu usamljenog nam decembra – neće da izdiže i hvali svoju Partiju. Kad diplomata reče „možda“ onda je to ipak i samo jedno izvjesno „da“. Male države, kako god, obitavalište su velikih državnika kojima basta. Vizijama takoreći bremeniti – razmišljaju globalno, djeluju privatno - ne opažaju suverene građane vlastite države i njihovu volju. Volja građana je koješta - jedna zemlja a dva gospodara...

Uostalom, kada godine počinju januarom za očekivati je kratak spoj prema decembru. Možda nije slučajno, a zašto bi i bilo, da su to dva najmračnija mjeseca – duge noći, kratki i tmurni dani – hladnoćom spregnuti liče jedan na drugoga kao i Partiji koja ih prisvaja i baštini. Neupućen bi pomislio da decembar prethodi januaru. Nipošto, decembar je kraj i kruna uspješnog puta partije k bezvremenoj vječnosti kao utočištu. Ne mora sve biti obnovljeno: može i nešto novo. Elem, kalendar prilagođen novoj razvojnoj filosofiji ima ukupno dva mjeseca: davni januar i ledom okovani decembar. Ministar nije početnik i mlađan u vremenu. Januar prethodi decembru kao što mladost, ljepota i poštenje prethode neoliberalizmu, nezaposlenosti i beznađu.

Neko će upitati kud se đedoše svi ti od vajkada mjeseci. Proljeće je jedno prevaziđeno kako godišnje tako i inače doba – mamac za naivne i neiskusne. Zatočnike romantične tradicije, kratko: neprilagođene i neopasuljene u vremenu. Moguće i neprijateljske elemente. Proljeće je metafora koja je izgubila svoje godišnje doba. Ljeto služi isključivo razvoju turizma. Jahte i bogatuni. O jeseni čak ni okorjeli štakori i kritičari ne žele da pričaju. Ona tek - samo podsjeća na prolaznost i lišće.

Zar treba ponavljati: prolaznost je posljednja stvar do koje je koaliciji stalo – pogotovo sada na zelenoj grani i na domak vječnosti. Vrijeme je početak i kraj svega – stoga partija ne može ostati po strani i ravnodušna – naprotiv. Malim državama je mnogo 12 mjeseci, ako ćemo pravo. Malim državama ne trebaju zakoni pa ni građani. Neka nam se to uvaži te da se ćim prije učlanimo. Prije nego se Vlasi tj. građani dosjete i late suvereniteta&Evrope. I odbace fascinaciju „državnika“ kolektivnim sistemom bezbjednog i sigurnog uništenja planete.

Elem, obnovili smo Državu još samo da obnovimo revoluciju. Komunisti nijesu zadirali u kalendar mada su bili duboko svjesni da je isti buržoasko maslo. Svi ti mjeseci kud koji... obaška prekratki i nedovoljni za započete poslove obnove i izgradnje. Radilo se i po kiši. Promjene korjenite, ali se nije dovoljno radilo na duhovnim osnovama za što je kriv lično učitelj naš Marx. Taj nas je učio da će promjenom ekonomske osnove neminovno i zakonito doći do posve nove i poželjne kulturne i sveukupne nadgradnje: morala, običaja, porodice, ponašanja u kafićima... Bijasmo toliko poletni i djetinjasti, opijeni proljećem. Ipak, radilo se sporadično sa novembrom – pokušalo sa decembrom, prvomajskim urankom. Novembar je bio planiran za masovnu klanicu prasadi i potonju priganiju u čast republike i raščinjenih nebesa. Adio novembre, pokoj ti duši sa sve prasićima. Ostajemo i nadalje republikanci u srcu – vegetarijanci obaška. A i vrijeme je posta koji se na novoj ekonomskoj osnovi bolje prima.

Reformu kalendara možemo pogrešno shvatiti jedino ako je tumačimo kao izraz naivnosti ministra vanjskog. Ništa od toga: neoliberali jesu neokomunisti ali komat okretniji. Jeste prelomljena ekonomska osnova ali neokomunistička avangarda mora osigurati prelom u glavama odanih glasača. Otuda nephodnost i neodložnost prednacrta novog realizma. Glasačkim masama pružiti ćim prije utješan svjetonazor - duhovne osnove – nešto poput opijuma za narod. A to je zadatak političkih turbo-folk snaga. Iste moraju zbiti svoje redove pod jedan krov i cementirati svoje jedinstvo. Nekad je to radio Agitprop CK i napredni nesvršeni studenti - sada su to brale akademije i etno naučni potencijali. Radnička klasa i trudbeničke strukture nemaju ekonomskog interesa da glasaju obezvrjeđujući neoliberalizam, haotične neokomuniste, lažne demokrate, psihotične neonaciste... stoga su vlastodršci nuždeni promptno udariti nove duhovne proteze tj. oslonce. U protivnom odoše glasački listići kud i prasići.

Kratki spoj januara i decembra nameće se kao najbolji okvir za naše integracije. Komunistima je godina bila prekratka pa su joj tepali, a planove mjerili petoljetkama. Nasljednicima pravca „neo“ godina je, kako nas sa porculanskim smješkom obavještavaju predugačka. Ono što planiraju i mogu – da se završiti za dva mjeseca. Zbunjeno, munjeno i mirna Bosna. Predugo traje ta pripovijest o integracijama ... ipak, podržava percepciju da smo snagom isti NATO - racionalnošću, profilom i krivim nosem Evropa.

Komunisti su jurili budućnost koja se pokazala duža od njih. Rušili stare vrijednosti u ime novih. Ne može im se prigovoriti nihilizam. Neo: komunisti, liberali, demokrate, nacisti – ubiše nas hop-cup identiteti - nemaju nevolje sa budućnošću niti sa izgradnjom novih vrijednosti. Imaćemo vječitu sadašnjost. Počelo je u januaru, završiće naprečac u decembru. Ostale mjesece je pojela tranzicija. Privatizovali strateški partneri i domaći kadrovi pravca „neo“.

slobodijada.blogspot.com