Često se kaže da su ekstremni vremenski uslovi jedan od glavnih razloga za preduzimanje odlučnih akcija protiv globalnog zagrijavanja. Danas ni jedan uragan, ni toplotni talas ne prođe, a da političari ili aktivisti ne tvrde da je to dokaz potrebe za postizanjem globalnog klimatskog sporazuma, poput onog koji je u Durbanu, u Južnoj Africi, upravo produžen do kraja decenije.
Ovakve tvrdnje zaslužuju da se temeljno prouče. Međuvladin panel UN za klimatske promjene (IPCC) objavio je izvještaj o klimatskim ekstremima koji je zadobio značajnu medijsku pažnju. Međutim, dvije godine kasnije, otkriveno je da su neke od ključnih tvrdnji IPCC-a – na primjer da će globalno zagrijavanje izazvati nestanak ogomnih glečera na Himalajima do 2035, ili prepoloviti prinose afričkih usjeva do 2020. – zasnovani na tvrdnjama koje su organizacije za zaštitu životne sredine iznijele u svojim žalbama i koje su poduprte sa malo ili nimalo dokaza.
Uprkos ovoj grešci, IPCC je dugo bio prilično pouzdan izvor razumnih i odgovornih procjena u inače teatralnoj debati. Nažalost, razumne procjene ne predstavljaju udarne vijesti. Na primjer, prema IPCC-u, nivo mora će do kraja vijeka porasti za relativno neznatnih 18-59 centimetara, dok medijske organizacije i aktivisti redovno tvrde da treba da očekujemo rast nivoa mora koji se izražava u metrima.
Mediji na sličan način pogrešno interpretiraju nalaze izvještaja IPCC-a iz 2010. o klimatskim ekstremima. Najprestižniji švedski dnevnik „Svenske dagbladet“ na skoro cijeloj naslovnoj strani je prije nekoliko dana objavio sliku otvorenog ljudskog tijela sa izloženim arterijama ukrašeno upozorenjem:„Još toplija klima prijeti većim brojem smrti“.
Na cijele dvije strane u novinama je predstavljen grafik na kome je prikazan broj smrti po sezonama u posljednjih deset godina sa alarmantnim crvenim tačkama kojima se pokazuje da su ljetni toplotni talasi ubili desetine Šveđana. Ipak, čak se i letimičnim čitanjem podataka sa grafika jasno može ustanoviti da je mnogo više ljudi umrlo od hladnoće, nego od toplote.
U izvještaju IPCC-a zaista se navodi da bi globalno zagrijavanje moglo značiti ekstremnije visoke temperature, ali je takođe istakao da bi bilo manje ekstremno hladnih tempreatura. Pošto skoro svugdje na planeti svake godine više ljudi umre od hladnoće, nego od vrućine, ukupan uticaj globalnog zagrijavanja biće manji broj smrtnih slučajeva izazvanih ekstremnim temperaturama.
Zaista, prema jednoj od procjena, do sredine vijeka, oko 400.000 ljudi više će umrijeti od vrućine nego što je to bio slučaj sa trenutnim temperaturama, ali će zato 1,8 miliona manje ljudi umrijeti od hladnoće. Nažalost, oni koji ne umiru nisu medijska priča.
Američki časopis „The Christian science monitor“ u novembru se fokusirao na nalaze IPCC-a u vezi sa uraganima, čija se snaga i učestalost povezuje sa globalnim zagrijavanjem još otkako je film bivšeg potpredsjednika SAD Ala Gora „Nekonvencionalna istina“ digao medijsku prašinu oko uragana Katrina. „Monitorov“ naslov je urlao:
„Upozorenje o klimatskim promjenama: pripremite se za toplije talase vrućine i jače oluje“. Ipak, dok IPCC predviđa da će maksimalna brzina uragana vjerovatno porasti, takođe ističe da bi njihov broj mogao opasti, te da će njihova frekvencija najvjerovatnije biti manja.
IPCC jasno konstatuje da se iznos štete izazvane uraganima stalno povećavao jer na mjestima koje pogađaju uragani živi sve više ljudi sa sve vrijednijom imovinom. Takođe, u slučaju budućih gubitaka, glavni činioci su stanovništvo, njegova izloženost i ranjivost, a ne efekat staklene bašte.
Zaista, IPCC primjećuje da sve veća materijalna šteta „nije povezana sa klimatskim promjena“. Stoga, ukoliko želimo da izbjegnemo štetu od uragana u budućnosti, treba da ulažemo u adaptaciju. To znači bolje upravljanje rizicima, uključujući strože građevinske standarde i bolje održavanje močvarnih predjela kako bi se usporili naleti oluje.
Značajan broj dokaza pokazuje da globalno zagrijavanje izaziva više padavina, naročito jakih kiša. To je mnoge posmatrače navelo da krive globalno zagrijavanje zbog razarajućih poplava u Pakistanu, Australiji i Tajlandu posljednjih godina. Međutim, IPCC kaže drugačije: na osnovu tih dokaza ne može se pouzdano utvrditi da li pojačane padavine, zapravo, utiču na obim i učestalost poplava (rječnikom UN rečeno, „na globalnom nivou, postoji nizak nivo povjerenja makar i u nagovještaj ovih promjena“).
Ovo možda zvuči nelogično. Međutim, mnogo važnije promjene su se desile: prije svega, izgradnjom brana i velikih naselja na plavnim područjima zauzet je prostor gdje su rijeke mogle prirodno da se izlivaju. Ukoliko želimo da pomognemo potencijalnim žrtvama poplava, dokazi jasno pokazuju da treba povratiti plavna područja.
Povećanje padavina takođe ima i pozitivne posljedice – a najvažnija je, više pitke vode za žedni svijet. Danas, oko dvije milijarde ljudi pati zbog nestašice vode, što znači da se snalaze sa manje od 1.700 kubnih metara godišnje. Samo rast populacije sugeriše da bi ovaj broj mogao da se poveća na oko tri milijarde do kraja vijeka. Međutim, povećanje padavina zbog globalnog zagrijavanja će najvjerovatnije smanjiti pomenuti broj na 1,7 milijardi.
Zastrašujuće priče o klimi zasnivaju se na jednostavnom tumačenju: više ugljen-dioksida znači više štete po životnu sredinu i smrti – i jedini način da se to riješi je smanjenje emisije ugljenika. To je privlačna politička poruka, ali joj je mana to što je netačna.
Globalno zagrijavanje će izazvati da određeni fenomeni, poput toplotnih talasa i brzine uragana, postanu ekstremniji, dok će drugi, uključujući hladne talase i učestalost uragana, postati manje ekstremni. U nekim slučajevima, kao što je povećanje padavina, globalno zagrijavanje će imati i pozitivne i negativne efekte.
Naravno, ništa od ovoga ne znači da se ne možemo pozabaviti klimatskim promjenama fokusirajući se na inovacije u cilju proizvodnje jeftinije ekološke energije. Posljednji izvještaj IPCC-a je značajan upravo zato što ilustruje prave ekološke probleme izazvane globalnim zagrijavanjem, ne preuveličavajući ih zarad dobrog naslova. On pruža pouzdane informacije o klimi i ističe da adaptacija ima suštinski značaj za popravljanje kvaliteta života budućih generacija.
Izvještaj takođe pokazuje zašto posljednji neuspjeh da se zaključi sveobuhvatni klimatski sporazum i nije tako loša vijest. Međutim, kada se radi o klimatskim promjenama, evidentno je da se medijima ne sviđa nikakav drugi način.
Copyright: Project Syndicate, 2011.
Bonus video:
