Dan kao i svaki drugi. Ulcinjska solana. Njena sudbina od nekadašnjeg giganta do današnjih trošnih hala, polupanih stakala i praznih polja, godinama upotpunjuje mozaik ekonomskog razvoja i sudbine raznih “uspješnih” privatizacija u Crnoj Gori. Polja na kojima je n ekada vrvilo od ljudi, rada i optimizma zamijenila je slika skoro pa napuštene oblasti, čiji je odsjaj u sivom jesenjem danu kao odraz u ogledalu stanja u Crnoj Gori danas. No, nešto je, ipak, izmijenilo tmuran i sumoran jesenji dan i sjetan pogled u prošlost i prosperitetne dane ovog kraja.
Flamingosi. Prelijepe ptice posjetile su i Crnu Goru. Došli su nam gosti iz dalekih krajeva. Brojni, graciozni kao i uvijek, gordog držanja i kraljevskog izgleda. Odabrali su Crnu Goru. Da li su pročitali kakav oglas u novinama o ekološkoj državi ili su u toku sa procesom pridruživanja Evropskoj uniji ili možda vjeruju u rezultate vlade na polju životne sredine nije poznato, ali su stigli. Trebalo bi da bude - na opšte zadovoljstvo. Njihovo, jer su došli u prvu ekološku drzavu na svijetu i državu koja “nezaustavljivo grabi ka članstvu u EU”. Podrazumijeva se da brzinom svjetlosti usvajamo, kao dobri đaci i “pozitivan primjer u regionu”, evropske vrijednosti i standarde.
Toliko brzo, da je nekada nevidljivo i za nas same. Ali nadležni su tu da nas podsjete kako je sve u redu. I još bolje od toga. Naše zadovoljstvo se trebalo mjeriti prihodima od dolaska gostiju. Čak i oni koji ne grabe u EU i ne baštine evropske vrijednosti i standarde, od dolaska takvih gostiju ubiraju – milione. Nama su, međutim, milioni ništa naspram milijardi investicija koje se kao rijeka, svaklo malo u izjavama nadleznih, slivaju u jednu uspješnu ekonomsku i ekološku priču kakva je Crna Gora.
No, suprotno predviđanjima i vjerovanjima, ispratili smo flamingose, prije nego su i raspakovali kofere, uz tradicionalne crnogorske pucnje i plotune. Kako i dolikuje slobodarskoj, hrabroj i junačkoj Crnoj Gori. Svim raspoloživim puščanim sredstvima po pticama. Suprotno očekivanjima i zaštiti od strane zakona, vlade ili države, suprotno evropskim standardima, suprotno logici, suprotno civilizovanom svijetu. Pomislili flamingosi da se ovdje stremi evropskim standardima. Ali mi čekamo datum. A zna li neko kada će nam doći taj datum u glavu? Datum koji treba da nas ohrabri da idemo dalje, više i brže. Ali problem je što ne znamo ni đe ćemo ni zašto ni kako, jer bi se makar potrudili da nešto uradimo na polju životne sredine i prirode uopšte.
Interesantan je taj listing dešavanja iz oblasti životne sredine. Jako interesantan. Dakle nema niti jednog jedinog polja na kome smo došli do onoga što smo željeli ili što smo htjeli ili što su neki iz Brisela htjeli. Nema. I ono što ne uliva nadu je da se i ne vidi svjetlo na kraju tunela. A i kako bi kada padnemo na takvom ispitu - flamingosi. No, njih niko neće optužiti da su minirali pridruživanje i doveli Crnu Goru u lošu poziciju pred 9. decembar. Dan “D”. Sve smo našminkali i prosvijetlili i usput zaboravili zašto idemo tamo ako smo uopšte i krenuli sa dobrom namjerom. Jer desio se listing.
Ali to su drugi listinzi koji će nas uvjeriti kako se može kad se hoće. Ekspresno. Naslovna strana u novinama, naveče sastanak u tužilaštvu (još nedjelja veče!), sjutra pronađen krivac. Dakle, dvadeset i četiri sata kada se hoće. No, morate biti premijer da bi tužilaštvo i policija odradili svoj dio posla. Naravno, u pitanju je obavezno i državni interes jer nas neko minira pred 9. decembar. Mi sami sebe minirali, malo glumili britvu, sjutra pojeo vuk magarca.
Sad ko je u cijeloj priči bio magarac, a ko vuk pokazaće istraga, naravno. Sprdaju sa sa nama svima, onako kolektivno, jer pametnijeg posla nemaju. Opušteni, bez straha da će brzo kući, pa to ti je. No ti listinzi su nam malo otvorili oči, jer - em se međusobno tuku, em si zaštićen samo ako si premijer, em nema odmora ni nedjeljom ako se premijer lažno napada u novinama. Svi ostali mirno i na listu čekanja. Bili prebijeni, ubijeni, isprljani, okaljani, pokradeni i štošta još. Pa ko dočeka, dočeka. Ko ne, pik puk ništa ne važi.
Flamingosi nisu u premijerovoj koži i njima niko nije podvalio. Njima ni inspekcija nije mogla prići jer čcekamo današnje vijesti iz Brisela. Ili su čekali da prestanu plotuni. Ili da se pobije sve što gmiže, leti, hoda. Nekako, baš tada nisu mogli doći, inače stalno dolaze. I više nego što treba dolaze. I kad ih ne zoveš oni dolaze. Ali u slučaju flamingosa će stići kada nam svi gosti odu. Odu bez pozdrava, što i ne čudi kako smo ih dočekali. I koliko smo samo gostiju tako dočekali i ispratili. I nikako da se naučimo pameti i ne tjeramo one koji nam donose ekonomsku korist i evropske vrijednosti. No, treba sačekati danas mišljenje o nama.
Da li je još nekome, kakva god danas došla poruka iz Brisela, nejasno koliko smo daleko ili blizu evropskih vrijednosti? Pođite do Solane da vam sve bude jasno i da vidite naše evropsko lice.
Bonus video:
