U MREŽI

Nespomenik

Preko Lutrije Mićunović kontroliše poseban TV kanal putem koga takođe organizuje klađenje. Aktuelnim zakonom oblast igara na sreću putem telekomunikacija i interneta nije precizno definisana, pa se znaju nadležnosti i koristi države, za razliku od drugih zemalja
395 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 12.11.2011. 09:25h

U italijanskoj optužnici ga terete da je šef organizovanog kriminala u Crnoj Gori, a u švajcarskoj konstatuju da se smatra pravom eminencijom svih nelegalnih aktivnosti u zemlji.

Njegovo ime se rijetko izgovara. Zovu ga Nespomenik. Šapatom. Rijetki govore.

U izvještajima policije i obavještajne službe koji su do sada ugledali svjetlost dana nema ni pomena o Branislavu Branu Mićunoviću.

Dva evropska tužilaštva tvrde da je šef podzemlja, u Crnoj Gori se o njemu pričaju mnoge priče, ali nikada nije ni gonjen, a kamoli osuđivan za organizovani kriminal. Malobrojni sudski postupci koji su uključivali Mićunovića i njegovu bližu familiju završeni su paradoksalno.

Rijetki se još usuđuju da pamte da je dlakava muška ruka u sred podgoričke bolnice pucala u čovjeka. I ubila. Pred svjedocima. Koji su doživjeli kolektivnu amneziju. Optuženi Mićunović je pravosnažno oslobođen. Nije kriv. Ne zna se ko je ubio.

Njegov bratanić je napao Nebojšu Medojevića. I za to dobio novčanu kaznu. Tako je stvorena sudska praksa da za par stotina eura možete da šutirate poslanika.

Mićunoviću se pripisuje da stoji iza mnogih biznisa dok mu država stvara uslove za sticanje ekstra profita. Neki kažu i pranje novca. Ipak, nema ni istraga ni presuda.

Uključenost Mićunovića u neke unosne poslove koji se često koriste za legalizaciju nezakonito stečenog novca je nesporna. Isto kao i nespremnost države da njegove djelatnosti preciznije reguliše.

Moglo bi se zaključiti, čak, da država svjesno propušta da oporezuje ekstra profit i smanji prostor za legalizaciju kapitala stečenog kriminalnim aktivnostima upravo u djelatnosti kojom se bavi Mićunović.

Poznato je da sa članovima najuže porodice Mićunović kontroliše Lutriju Crne Gore. Za razliku od mnogih drugih zemalja, mi smo prodali Lutriju, a sa njom i monopol. Nastavak monopolskog položaja faktički obezbjeđuje novi predlog izmjena zakona o igrama na sreću.

Preko Lutrije Mićunović kontroliše poseban TV kanal putem koga takođe organizuje klađenje. Aktuelnim zakonom oblast igara na sreću putem telekomunikacija i interneta nije precizno definisana, pa se znaju nadležnosti i koristi države, za razliku od drugih zemalja. Ni nove izmjene zakona ne donose konkretne benefite za državu. Tako i ovaj biznis ostaje u – zakonom uspostavljenoj - sivoj zoni.

Pored Lutrije, Mićunović kontroliše i mnoga kazina i druge oblike organizovanja igara na sreću u kojima se okreće veliki keš. Istovremeno, izmjenama zakona koje je predložilo Ministarstvo finansija ukidaju se posebne odredbe kojima se uspostavljaju snažniji mehanizmi za kontrolu pranja novca u kockarnicama.

Javnosti su poznati i neki unosni biznisi sa nekretninama Mićunovića i njegove kćerke, koji su postali još unosniji zahvaljujući lokalnoj samoupravi u Budvi koja je ucrtavala spratove u novim prostornim planovima.

O mnogim drugim poslovima kontroverznog biznismena Mićunovića se, za sada, samo nagađa, a mediji pišu da je blizak sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem, što konstatuju i dva evropska tužilaštva. Da li mu to omogućava nelegitiman uticaj na institucije sistema i da li takav uticaj postoji?

Teorija kaže da u zarobljenim državama pojedinci stiču velike koristi zahvaljujući uticaju na oblikovanje osnovnih pravila igre - zakona, politika i druge regulative, kao i sudske prakse.

Odnosno, kada politička većina u vladi i parlamentu, kroz proceduralno korektan postupak, legalizuje netransparentne i korumpirane načine poslovanja, a zatim i pravila ekonomske igre koja odgovaraju pojedinim kompanijama, zarobljavanje države postaje zaklonjeno zakonodavnim procesom.

Kada sudski postupci posluže za izbjegavanje odgovornosti i pravno pranje biografija, pojedinci iznad zakona postaju glavna kočnica uspostavljanju vladavine prava, jer njihova moć proizilazi iz nedodirljivosti, a ona iz korumpiranog i izvitoperenog sudskog sistema.

Da li sistem ima volje i spremnosti da se odupre? Ili su glavni točkovi sistema djelovi mreže?

Nacionalna komisija za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na čijem čelu je bivši prvi obavještajac, Duško Marković, je nedavno zadužila policiju i tužilaštvo da izvijeste da li vode istrage koje uključuju Mićunovića.

Šta će reći policija i tužilaštvo: da li je Branislav Brano Mićunović zarobio državu? I da li je on zaista šef organizovanog kriminala? Da li i on ima Šefa koji vuče konce? Ili je Mićunović pošteni preduzetnik koji kapital stiče u skladu sa zakonom, a protiv koga su se urotili neki pojedinci i par evropskih država?

Šta će reći novi, unaprijeđeni, transformisani, demokratski orijentisani, pro-evropski, anti-kriminalno i anti-korupcijski nastrojeni Duško Marković?

Da li Crna Gora krupnim koracima gazi ka evropskom partnerstvu ili mi i danas živimo u strahu od nekih nespomenika?

Teorija kaže da u zarobljenim državama pojedinci stiču velike koristi zahvaljujući uticaju na oblikovanje osnovnih pravila igre - zakona, politika i druge regulative, kao i sudske prakse

Preporučujemo za Vas