Reagujem zbog toga što svakodnevna laž na ovu temu kojom DPS hoće da izazove zaborav na ono što se stvarno događalo, ima katastrofalne posljedice za zasnivanje Crne Gore na evropskim vrijednostima.
Dok god Crna Gora ne izvrši revalorizaciju svoje tradicije sa pozicija sistema vrijednosti savremene Evrope, u njenom kulturnom i duhovnom biću ostaće kao identitetska matrica da žive i arhetipi na kojima je bazirala podrška mračnim zločinima u kojima je učestvovala tokom posljednje decenije XX vijeka.
Da Vujanović ne govori istinu vrlo jasno pokazuje višak entuzijazma s kojim su početkom 1990-ih čelni ljudi DPS-a širili mržnju prema nesrpskim južnoslovenskim narodima i žestina obračuna sa onim snagama na političkoj i intelektualnoj sceni Crne Gore koje su osporavale profašističku politiku njenog državnog rukovodstva.
Vujanović, iako nije bio AB revolucionar, priključio se rano rukovodstvu koje je vodilo ovakvu politiku. Sa pozicije ministra unutrašnjih poslova uputio je jednu od najsnažnijih prijetnji onima koji su bili s druge strane.
Čitajući u parlamentu, pred licem crnogorske javnosti, nepotpisanu dojavu o Slavku Peroviću, poručio je šta je sve rukovodstvo Crne Gore spremno da učini da bi se obračunalo s onima koji nijesu bili u istom stroju sa njima – tada velikosrpskim nacionalistima.
Tako je dao važan doprinos uspostavljanju diktature grupe mladih političkih karijerista. Danas pravi sličnu štetu kad falsifikuje suštinu DPS politike iz 1990-ih.
Sintagma predsjednik svih građana nikako ne znači moralni relativizam predsjednika koji pokriva sve segmente društva. To jest, ne znači da predsjednik treba da istovremeno bude i lažov i čovjek od riječi, moralno zasnovan i moralno nezasnovan, građanski učtiv i dvolični licemjer.
Zaostaloj Crnoj Gori nužni su odvažni državnici reformatori, a ne politički pragmatičari koji, zarad svoje vlasti, usporavaju njeno civilizacijsko sazrijevanje.
Poruka predsjednika Vujanovića novocrnogorcima, koje predvode „ljudi bez škole i stvaraoci bez djela“ (B.B.) a okuplja izvjesni stažista AB revolucije Ranko Krivokapić, da je crnogorski nacionalizam opasan za sve komponente crnogorskog nacionalnog bića, bila bi djelotvorna da je ne izriče dužnosnik od plastelina koji dugo obavlja najviše državne funkcije ne uspijevajući nikad da primi formu državnika, ali povremeno prima formu simpatizera velikosrblja i političkog srbovanja popova SPC.
Čitav niz antikolonijalnih i emancipatorskih pokreta u XX vijeku završio je neuspješno zbog toga što je posegao za nacionalizmom. Slažem se da se zbog toga treba izboriti sa formama nacionalizma koje flertuju sa fašizmom i to u svim sferama društvenog života. Zadatak elite je da tanane fibre vjerovanja, ubjeđenja, emocija, interpretacije religije i kanona, ispuni osjećanjem netrpeljivosti prema fašističkoj ideologiji i njenim propagatorima.
Na primjer, zalaganje za toleranciju prema seksualnoj orijentaciji takođe je vid antifašističke borbe. Lakoća s kojom je Milošević od partizana – antifašista napravio fašiste, potvrđuje da je borba protiv fašizma suptilan problem.
Da Vujanović vodi pravu borbu protiv i srpskog i crnogorskog nacionalizma, ne bi se protiv crnogorskog nacionalizma borio na pogrešnom mjestu, protiv teksta crnogorske himne. Proklo je govorio da prezir prema autoru ne smije da nas spriječi da uživamo u ljepoti (nekog) njegovog djela.
Uostalom, nije pjesmu Oj, svijetla majska zoro napisao Sekula Drljević, već samo doradio. Zato je dovoljno preraditi ovo za šta se misli da je Sekulino, i pjesmu zadržati za himnu jer se ova kao narodna pjesma pjevala cijelo dvadeseto stoljeće.
Iz mog ugla gledano, bilo bi dovoljno u strofi „Rijeka će njenih vala, uskačući u dva mora“, ovo a, koje je vjerovatno, štamparska greška, zamijeniti sa i, i ovaj stih učiniti logički koherentnim.
Bonus video:
