- Kosovska politika je neodgovorna!
- Međunarodna zajednica na Kosovu je propala!
- Stranci su se povremeno ophodili prema Kosovarima skoro kao Slobodan Milošević!
- Ta međunardona zajednica je i učinila kosovsku politiku neodgovornom!
- EULEX je na rubu propasti!
- Kosovo istorijski prelazi iz jedne krize u drugu!
- Zamjena krize krizom postao je način vladanja!
- Vladanje bez odgovornosti je razvilo političku klasu koja nije u stanju da odlučuje!
- Kosovske vlasti ne mogu donositi odluke ako ih neko ne gura da to čine!
- Kosovo je postalo moderni protektorat!
* * *
Ne, ne! Nisu ovo vatrene parole radikalnih Albanaca ili opozicije sa Kosova sa nekog protestnog skupa na Kosovu. Niti su dio nekog od hiljada strogo povjerljivih izvještaja o prilikama na Kosovu koji valjda čekaju da ih Vikiliks izvadi iz fioka američkih, njemačkih, francuskih, britanskih, ruskih ili kineskih tajnih službi.
Ovo su riječi američkog ambasadora u Prishtini izrečene javno, na međunarodnoj konferenciji “Kosovo talks EU”, organizovanoj prije par dana u Prištini, čiji je cilj bio da se vidi šta se može učiniti da Kosovo dobije nova priznanja nezavisnosti od strane nekih od pet država Evropske unije koje još nisu priznale Kosovo.
Iako bi neki mogli zamjeriti dotičnom ambasadoru, Kristoferu Delu, što sada čita lekcije, uzimajući u obzir njegovu nikada do kraja razjašnjenu ulogu u skandaloznom izboru predsjednika Kosova, prošlog februara, kad je na silu izglasan – a potom ustavno srušen, kontroverzni Bedžet Pacoli, Američki diplomata je u svome govoru, ipak, dotaknuo srž problema, o kome su skoro svi na Kosovu iz redova vlasti i međunarodne zajednice najčešće izbjegavali da govore, javno negodujući da ima bilo kakav problem, a privatno govoreći da su svjesni problema, ali da ne postoji volja za rješavanjem. A srž problema jeste neizbježna činjenica da Kosovo nije potpuno funkcionalna država, i da vodeća politička elita nema znanja, volje i predispozicija da riješi taj problem koji nije samo politički (sa Srbijom) i bezbjednosni (na sjeveru), već i ekonomski i društveni.
Teško je tumačiti šta je sve Del htio da kaže! Da li je htio reći da su za sve probleme na Kosovu, kao što je trenutni na sjeveru, odgovorni i djelovi međunardone zajednice koji su vladali ovdje, od Ujedinjenih nacija i NATO-a, do Evropske unije? Ili je pak htio podvuči važnost rezultata: da su kosovski političari neodgovorni, pa je time jasna implikacija da se oko toga nešto radikalno treba učiniti.
No, što je Del htio reći, i da li to što je on rekao znači i lagano mijenjanje američke politike prema načinu vladanja na Kosovu, ili je njemu samo malčice skliznuoi jezik u momentu kad je valjda mislio da među prisutnima nema novinara i kamera – to je manje važno! Istinski važno jeste da se sada svi pogledamo u ogledalu – i mi i stranci – i postavimo pitanje: I sad, kako ćemo dalje!
Jer, skoro sve što se dešavalo posljednjih godina na Kosovu, a i u regiji, i dobre i loše stvari, i uspjesi i neuspjesi, su djelo – da tako kažem - zajedničkog poduhvata lokalnih vladara i međunardnih mentora. Kad god su se “demokratsko izabrane” vlasti ophodile krajnje nedemokratski, imale su “tihu saglasnost” većine zapadnih demokrata u lokalnim misijama. Kad god su mediji bili pod pritiskom vlasti, nije bilo glasnih diplomatskih reakcija.
Važni su bili tenderi a ne ekonomija, važna je bila fiktivna stabilnost a ne rješavanje problema, važni su bili vještački međuetnički donosi a ne istinsko pomirenje! Važniji su bili crni blindirani džipovi od kvaliteta javnih i usluga! Važnije su bile fotografije formalnih sastanaka vlasti nego slike iz običnog života!
Važniji su bili vlastodršci - domaći i strani - od samoga naroda!
* * *
I, šta sad? Kako dalje?
Ako sam dobro razumio, sve ne zavisi od nas samih, jer to što će jedan ambasador nešto da kaže – koliko god to istinito bilo – neće učiniti da se cijela međunarodna zajednica promijeni!
Zato, ako nećemo ovako dalje, moramo mijenjati prvo sebe, a poslije će i cio svijet da se promijeni, i to ne samo u govorima!
Bonus video:
