NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Tri palme na otoku sreće

Što je manje patriota to je više patriotizma, i obratno. Umjesto pouke o skromnosti iz naše bliže povjesnice radi se na novom paketu i identitetu „rodoljubivih“ snaga
0 komentar(a)
Ažurirano: 08.10.2011. 12:30h

“SDP je diskriminatorska, na momente rasistička i latentno fašistička” (dr Milan Popović)

„Ranko, brate, samo nastavi nek crknu izdajnici svoga roda!“ (Komentar – Vijesti online)

„Znate li koliko lijepih mjesta ima na ovom svijetu... polako put pod noge... takvi ljudi što to pričaju su CRNOGORCI... aj polako...“ (poruka kolumnisti – Vijesti online)

Toliko je lijepih mjesta na planeti zemlji. Mi Crnogorci, znamo za jedan Otok sa imenom - Goli. Isti je sada u drugoj Državi. Na sreću probuđenih „državotvoraca“ – ponosnih „Crnogoraca“ - samo prostorno i geografski. Evo nas opet 'đe sa zanosom klikujemo: i poslije golog – goli. Ostao je sklonjen u našoj idejnoj hemisferi kao svjetionik i putokaz kako se časno bori za svoju „Državu“. Ne partiju, vlast, revoluciju, narodnu demokratiju, diktaturu proleterijata, Titinu liniju… vilu na Dedinju. Ne: Država brale. Po našem liku i mjeri zanago – Zakon je tu samo na dosadu i smetnju. Branili smo i promovisali radničku klasu, društvenu svojinu, jednakost, bratstvo i... nikako na posljetku, vazda i postojano – poštenje.

Na Goli se odlazilo u partijskom aranžmanu i trošku poreskih obveznika. Po osnovu dojave i drugarske razmjene mišljenja. Živjelo se i tada od rada, ali umiralo i skapavalo od izjašnjavanja. Vazda je bilo naivnih sa vjerom u sopstveni osjećaj pravde – nesklonih bezuslovnoj predaji novokomponovanim političkim idolima. Partija je uzvratila žestoko. Naposljetku, oba konkurentska puta u besklasno društvo pokazaše se kao bespuće i stranaputica. Ćorsokak i zabluda. Mangupi u našim i njihovim redovima: gulazi i goli otoci. Mnogo nasilja za ništa novo: ispade da je Komunista - kapitalista bez početnog kapitala.

Konačno, patriotizam i državotvorstvo dobijaju novi lik i sadržaj. U duhu tranzit vrijednosti: nema više jednakih stomaka – sprovodi se jednoumlje na novoj ekonomskoj osnovi. Bogatuni i siromasi – razvlašćena radnička klasa – ruku pod ruku. Ademovice su nam definitivno različite i razvrstane po vertikali ali mozgove valja ujednačiti i uravniti. Dovesti u vinklo. Uravnilovka je provjereni „jasan odgovor“ na nove prilike. I duhovna horizontala kao idealna nulta vrijednost. Primitivizam, nihilizam i ateizam nadmeću se ko je veći državotvorac.

Ipak, poštenje je zakon, rekao bi Narod. Upravo ono izbija na vrh opustjele vertikale te uz siromaštvo predstavlja najvišu vrijednost novog identiteta. To znači da se kao takvo ničim ne dokazuje. Ne stoga što se nema čime dokazati, nego nema ni potrebe. Samostalno je suvereno i neovisno – samo sebi dovoljno i sobom zaokruženo. Sve se njime dokazuje a ono ničim. Istina je - razumije se - pala na ispitu i otišla u zasluženu penziju: stalno nešto pita, ispituje, provjerava i dokazuje. Nadasve, teško ju je dokučiti pak je konačno napuštena i rasčinjena u korist poštenja. Otuda je poštenje osovina savremene nam državotvorne ideje. Nadalje, ono je – za razliku od istine - svima vidljivo, jasno i dohvatno.

Pravosuđe je suvišno u takovim uslovima. Činjenica da neki građanin potkrada Državu, prisvaja i gomila sebi - ono što odvajkada pripada svima – nebitna je i od sekundarnog značaja u odnosu na njegovo poštenje i ugled patriote najvišeg dometa. Elem, dok takav - ugledom i poštenjem prije svega - brani Državu i dobrobit Nacije, frustriranima i neostvarenima se priviđaju krivična djela. Posve nekompetentno – složićemo se sa Vrhovnim sudom. Uostalom, ima toliko lijepih mjesta na planeti. I okolini. A kad tamo odeš baš te briga da li neko potkopava i otima: nije tvoje ni predaka tvojih. Drugi su tamo prolivali krv, znoj i suze. Frustrirani nikako da shvate prednosti tuđine.

Tu je, naravski, i vertikala kapitala: korača se k Evropi i pravnom poretku. Na poslu legalizacije prvobitne akumulacije. I tu je Država zakon. Razvlašćeni se uzdaju u bolju budućnost – mada im se šapuće i priopćava da će biti još gore. Uvijek može biti gore znaju i poručuju oni što im nikad nije bilo bolje.

Što je manje patriota to je više patriotizma i obratno. Umjesto pouke o skromnosti iz naše bliže povjesnice radi se na novom paketu i identitetu „rodoljubivih“ snaga. Stasava nova internet generacija na zlo brzovića. Na „patriotskim“ sajtovima sve vrvi od vri od emocija i razigrane energije identitetskih snaga. Može se govoriti o uzbuđenom stanju i uzrujanom traganju anonimnih dopisnika za izgubljenim zavičajem. Predlažu crkavanje i radikalna rješenja, humano preseljavanje, udaljavanje van državnih granica svih koji dosađuju Predsjedniku partije lično - Državi obaška. Tako se brani i država tvori: neistomošljenike na novu lokaciju. Crna Gora kao otok nepomućene sreće.

Uostalom nijedna Vlast nije oskudijevala u dobrovoljcima i saradnicima. Guverner Pircio Biroli imao je samo riječi hvale za simpatizere – nesebične i besplatne žbire. Zatočnike čiste emocije. Djede Jovo veli da je prijava za Goli bilo više nego smještajnih kapaciteta. Takav „patriotizam“ koristan je po Državu taman koliko i bolest za ogranizam: u najboljem slučaju prođe. Ako ne metastazira.