NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Bitka za Identitet

Partija zna da pamet ljudi vaspitavanih u siromaštvu traje duže od samog siromaštva: prilagodljivost, tupost, osjećaj nemoći... Više nego dovoljno za uspjeh projekta
0 komentar(a)
Ažurirano: 20.09.2011. 10:31h

Granica između nas i neprijateljske ideologije se opasno suzila. Umjesto da se produbi i udari zid – da nas jasno razgraniči – puštili smo neprijatelja nos u nos. Dijeli nas teke jedna crtica. A ta povlaka mu dođe kao prevlaka koja se očas može prijeći. A o tome je grehota i misliti, da bi Mi mrdnuli k drugoj strani. Ali, ne tuguj bronzana stražo. Identitet je naš bitka – biti il' ne biti - se nastavlja. U redu, sa Crkvom rabota ne ide najbolje - možda još gore – vjernici ne razumiju tranzicioni koncept i novu etapu revolucije. Naši ponajbolji kadrovi rade u Privredi, business-u dabogme, gdje prelamaju glavu kako na najkraći i najeftiniji način iskoristiti protekciju: vole ljudi da učine ali ništa besplatno. Iskvario ih kapital-odnos. Nego, k temi.

Idejni trudbenici i reformatori jesu odlični ali romantični poput plavog oblaka: usrećitelji i vizionari. Tako Narod jošte shvatio nije što se nudi u paketu. Partija, iz čisto taktičkih razloga nije mogla sve otkriti. Reformom je Zakonodavac jasno ponudio optimalizaciju sadržaja Jezika. Nijesu to samo nove grafeme za stare foneme. Pisanog traga i slovesnosti na novocrnogorskom jeziku kao što znamo - nema - ili ga je dovoljno malo da govornici tog Jezika mogu da ćakulaju do mile volje ali nemaju šta da čitaju. Na mah nestaju muke oko nauke, poezije, astronomije... vraćaš se u idilično predpopisno stanje i usmeno predanje. Stoga iz mnogih oblasti kulture i nauke uskaču u pomoć, pioniri i osnivači – prvijenci i izvite iskre duha i renesanse. Sve iz početka - imamo akademike u zametku - početne i početničke kadrove. Ogroman posao je pred nama. Ali važno je da je on započet - učio je drug Lenjin.

Ovaj nevini početak nove pismenosti i opšta jednakost u neznanju tek je sporadično zahvatila i ozarila pučanstvo. Računalo se na neodoljivi šarm siromaštva. Partija zna da pamet ljudi vaspitavanih u siromaštvu traje duže od samog siromaštva: prilagodljivost, tupost, osjećaj nemoći... Više nego dovoljno za uspjeh projekta. Bilo je suvišno a donekle i protivrječno hvaliti oskudicu i ubogost u žaru neoliberalizma i nove razvojne filosofije. Jeste utvrđivanje siromaštva jedan od ciljeva održivog razvoja, ali nek' se Vlasi sami dosjete.

Tako nam se desio blam, da je na terenu nekih 43% apolitičnih, odbilo dijetalni paket. Prkose Državi - hoće da čitaju knjige?! I to na Jeziku na kojem su napisane. Treba zanago, da im se nacrta da je vrijeme čitanja i učenja, zabava dokonih i mračna prošlost: ima bajto da se rade grubi i prosti – liše politike - poslovi za strateške partnere. Nosi puška i ostalo. Čuvaju ovce i sijeku drva. Koze su opet na dobrom glasu: Partija je priznala lijeve greške a kozarstvo – prećutno odobrava. Neka brste. Jednom nas smjelo oćerala sa sela – sada nas stidljivo ali iskreno vrće nazad - da ijemo grki, znojem natopljeni seljački hlebac. 'Ajte, ajte - vele - ali bez nas, to jest njih.

Nadalje, nije bilo zgodno potezati ideal siromaštva – taj tvrdi i postojani temelj našeg identiteta - u obzorju obnove državnosti i kapitalizma. Kapitalizam popijeva: „koka-kola, marlboro, suzuki“ - privlačan je za omladinu i lakomislene glasače. Obaška sex, drug & rock'n'roll. I tu se namakne nešto glasača. Partija je, ne bez razloga, smatrala da nikoga u CG ne treba prosvjetljavati o prednostima siromaštva. Ono je tu: badava li se rasprodavalo... ostajemo u najam kao nezavisni i svoji na svome.

Maksimalno radno vrijeme, jadna radnička prava i plata – mizerija i oskudica – spremno su dočekani i već nailaze na široku podršku partijskog članstva. Površno je tumačenje da su to samo oni što dremuckaju na državnim jaslicama. Tačno je jedino da su dragocjen i nadalje oslonac ali nije u tome suština. Takav koncept podržavaju i penzioneri – zabrinuti zbog malih penzija i neizvjesne budućnosti. Oni kojima business dobro ide, nađu načina da „ćim više“ podrže i podupru. Škrti na riječima i emocijama stameni su i pouzdani. Što imaju - zaludu imaju: koncept nemaštine njihovim izobiljem nije ugrožen. Inteligenti pak ne vide razlog da se izlažu nježnoj pažnji Partije. Show must go on.

Identitet se gradi na nečem trajnom i čvrstom. I nespornom: a to je siromaštvo. Elem, prećeralo se sa Jezikom po pitanju identiteta. Jezik „nema kosti“: savitljiv je veoma. Osposobljen za laž i obmanu - predio oslikan politikom. Tanji se i odumire. Kao Titina Država u svoje pero. Podaniku i glasaču - radnoj snazi nezavisne - biće sve manje od potrebe i koristi. Tako je i na Zapadu: misle samo profesonalci. Vozi Miško i ostali.

Partija je u prvoj fazi Revolucije preporučivala izležavanje umjesto rada i učenja uz bespogovornu poslušnost, naravski. Sada blago savjetuje: spavanje poslije iscrpljujuće borbe za nadnicu i oplodnju kapitala. San je raj za siromaha. I zdravi seocki vazduh.