U neprestanoj borbi za preživljavanje na tržištu, po ugledu na regionalne trendove, na Kosovu već ima dnevnih novina koje sebe pokušavaju da prodaju čitaocima ne putem najnovijih vijesti, interesantnih analiza ili provokativnih komentara, već putem igara na sreću; svakog dana, na naslovnici kupljene novine, nalazi se instant lutrija tipa “ogrebi&dobij”, koju čovjek treba da ogrebe da bi vidio da li je srećni dobitnik novog vozila, stana u Prištini, besplatnog ljetovanja na Turskoj rivieri, ili nekih od hiljadu manjih ali atraktivnih i “zagarantovanih” dobitaka.
Naravno, pošto “vjernom” čitaocu pocrne nokti grebući srebrni žig od lateksa, on, najćešće, pročita rečenicu: “Više sreće u sjutrašnjem broju”.
No, time je ustvari cilj kampanje postignut - novina je prodata, bez obzira kako izvještava i šta u njoj piše. Manjak izvještavanja o istinskim problemima društva neke će novine nadomjestiti nasmijanim slikama srećnih dobitnika, pričama kako je lutrija promijenila živote i blještavim reklamama o premiji - najvećoj, najljepšoj i najtraženijoj nagradi - koja još uvijek čeka srećnog dobitnika.
Više sreće u sutrašnjem broju.
* * *
Nije da čovjeku na Kosovu treba puno sreće samo kad kupuje novine.
Jeftine kampanje sa instant lutrijom su samo vrh ledenog brijega, jer na Kosovu cijele živote određuju, manje-više, nešto veoma slično lutrijskoj sreći: političke i ekonomske prilike.
I tu je broj srećnih dobitnika ograničen, a često– da ne kažem uvijek – se manipuliše da bi određeni ljudi i grupe dobijali glavne premije: vrh vlasti, monopol u biznisu, previlegije u društvu.
Od obične kupovine namirnica u trgovini pa do nameštaja za spavaću sobu, Kosovari se ne mogu toliko osloniti na garanciju kvaliteta, koliko im treba gola sreća lutrijskog dobitnika. Naravno, jedini stvarni dobitnici su, ustvari, ne kupci, već prodavci, a čak i ta kockarska sreća je naštelovana i dobitnici preodređeni. Jer, samo nekima će prodavac reći: “Ne uzimaj to - Made in China, prošao rok, falsifikat firma - ovo drugo je za tebe”.
Ostalima: Više sreće u drugoj prodavnici…
Nekako slično grebanju kartice instant lutrije i toj običnoj kupovini izgleda i glasanje na izborima za poslanike i ostale političke moćnike Kosova.
Daš glas partiji i čovjeku na osnovu izbornih obećanja – nova kola, novi stan, bolji život, lakši san – i kad ne dobiješ, čekaš sljedeće grebanje. I tu će nekome neko šapatom reći: “Daj donaciju, daj nam glas, imaš posao, imaš vlast”.
Noćni čuvar ili direktor, nije bitno. Jer, u zemlji gdje je pola stanovništva nezaposleno, a od zaposlenih u privatnom sektoru većina radi preko 60 sati u nedjelji, i ima 10 dana godišnjeg odmora, radno mjesto u Vladi, javnom sektoru, ili nekoj od stotina “nezavisnih” državnih agencija, jeste isto kao da si dobio glavnu premiju – na lutriji!
Više sreće na sljedećim izborima.
Jer: profesionalni i intelektualni kriterijumi ne postoje, a faktor sreće može pomoći jedino ukoliko čovjek “bude na pravom mestu u pravo vrijeme” - što doslovce znači da bliskost sa ljudima na vrhu - politička ili porodična ili kafanska – garantuje dobitak na životnoj lutriji.
Jer, osim što se o stvarima odlučuje kao na lutriji, i ona je manipulisana da dobitak ode u određenom pravcu – prema partiji, familiji, drugarima, istomišljenicima, poltronima, klijentima…
Za ostale važi već klasično: Više sreće drugi put…
* * *
Nisu nam samo političari krivi.
Većina nas, običnih građana, glasa kao da je na lutriji, čineći tako ogromnu uslugu onima koji i žele da ta “lutrijska sreća” ostane glavni faktor kada se biraju poslanici, ministri, pa čak i premijeri i predsjednici.
Jer, kad glasamo, važno nam je koga glasamo, a ne zašto ga glasamo. Patimo od hronične vjere u izborne laži i lažirane izbore. Nepostojeću demokratiju i dvoličnu evropsku budućnost. Iskrenost neiskrenih političara. Profesionalnost neprofesionalnih činovnika. Garancijama privrednika koji podvaljuju.
Nova kola, novi stan, bolji život, lakši san, i više sreće u sjutrašnjoj instant lutriji!
Bonus video:
