Sjećete se legende o Gordijevom čvoru. Čobanin je napravio čvor koji niko nije mogao razmrsiti. Aleksandar je, po legendi, čvor razmrsio – mačem. Presjekao ga je, i kazao onu znamenitu – Način nije važan. No, kao što ćemo vidjeti – ponekad je važan baš način na koji ćete nešto uraditi... Neki se čvorovi mogu “razmrsiti” na Aleksandrov način, ali neki, definitivno – ne.
Gordijev čvor je postao opšteprihvaćena metafora za – nerješiv problem, odnosno, problem koji se može razriješiti samo – radikalnim metodom.
I danas se djeca nadmeću ko umije da sveže ovakav ili onakav, po mogućnosti što komplikovaniji čvor. Mrtvi čvor, mornarski čvor... No, djeca to rade iz igre, iz zabave ili dosade, a političari sa unekoliko drugačijim pobudama. A ove naše čvorove ne vezuju djeca, nego političari. Doduše, uz zdušnu asistenciju crnogorskih intelektualaca patriotsko-čvornovatog usmjerenja.
No, tu postoje i problemi kojima se ova i ovakva politička i intelektualna elita nije bavila, niti ima namjeru, kako stvari stoje. Aktuelna jezička politika imaće katastrofalne posljedice po crnogorsku jezičku zajednicu. Ona je relativno kompaktna.
Tako da bi u nekoj bližoj, i normalnijoj budućnosti prirodno bile relativizovane tenzije između pobornika različitih imena jezika. Pojam jezička zajednica širi je od govornika jednog jezika, odnosno korisnika imena jednog jezika. Naime, u Crnoj Gori, ovdašnji Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bošnjaci govore jezikom koji je, bez obzira na različita imena, lingvistički isti jezik.
Crnogorsku jezičku zajednicu čine svi koji se na svom jeziku razumiju sa drugima. Nakon ovakvog, diletantskog i politički motivisanog normiranja crnogorskog jezika, što će se desiti? Gotovo izvjesna reakcija crnogorskih Srba, Bošnjaka i Hrvata biće da za normu svog jezika doživljavaju isključivo ono što se odredi u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu...
Budući da norma za koju se odlučila crnogorska prosvjetna i politička vlast isključuje mogućnost njihovog pronalaženja u takvom jezičko-normativnom konceptu. Posljedica će biti razaranje, kako rekosmo, relativno kompaktne crnogorske jezičke zajednice – što nije dobro ni za crnogorski, a ni za ostale (štokavske) jezike u Crnoj Gori.
Ali, čvorotvoritelji, bili čobani ili političari, uglavnom ne razmišljaju o takvim stvarima... Moram priznati da mi uvijek djeluje nekako tužno kada pročitam da ljudi, najednom, zastupaju ono u što ne vjeruju.
Pomislim – mora da ih je neka golema nevolja na to natjerala. Naime, sada se među braniteljima zvaničnog koncepta crnogorskog jezika, nenadano (ili – očekivano, zavisno od ugla gledanja) pojavljuju i oni za koje znam da ne misle tako. Ali su voljni da kakvim žižekovskim misaonim ornamentom naprave još malo zabune. Da čvor dodatno zapetljaju.
Jedan od nedavno lansiranih argumenata govori o ljudima koji se zalažu za drugačiji koncept normiranja crnogorskog jezika kao o onima koji su skloni – autokolonizaciji. U toj se verbalnoj ekvilibristici ti ljudi optužuju da hoće da zadrže srpsko-hrvatski jezik, samo pod imenom crnogorskog!? A time se autokolonizuju, jer, opštepoznato je, je li, da srpsko-hrvatski nije crnogorski...
Da vidimo, da li je baš tako? Jezik koji smo zvali “srpsko-hrvatskim” jednako je crnogorski koliko i srpski ili hrvatski. (Tako i piše u preambuli Novosadskog dogovora.) U slučaju da to nije tako, onda je crnogorska književnost XIX i XX vijeka nastajala na jeziku koji nije crnogorski?
A ustvrditi takvo što bila bi potpuna glupost. Neće biti da Crnogorci nisu imali jezik dok im ga nije “otkrila” sadašnja vlast. Kako se može “autokolonizovati” sopstvenim jezikom? Naravno, da se stvar hoće zadržati u ozbiljnoj zoni ne bi dolazilo do ovakvih faulova. Dakle – podsjetimo: postoje mnogi zagovornici crnogorskog jezika koji ne smatraju da je ovakva norma dobra.
Da li će uskoro i njima biti zalijepljena etiketa nacionalnih izdajnika? Vidim da ta grana male privrede – proizvodnja izdajnika, ponovo cvjeta. Umjesto u Evropu, krenuli smo nazad u - devedesete?
Tako da aktuelna politička opereta o traženju dogovora između vlasti i opozicije djeluje samo kao novi čvor bačen klincima da se zabavljaju... A dotle će “ozbiljni igrači” odraditi sve što treba. Ne znam što je gore za jezičku situaciju u Crnoj Gori: ovakvi “lingvisti”, ili ovakvi političari. Uostalom, što političari znaju o jeziku. Kod njih se sve pretvori u pijačnu dreku...
Stari dobri Gordije. Što zamrsi jedan čobanin, ne može razmrsiti sto filozofa. I najtužnije: kakvi su Crnogorci, sve će se završiti horskim prizivanjem Aleksandra i njegovog mača.
Bonus video:
