u mreži

Mi i Oni

Evropske integracije su karta koja Nama obezbjeđuje pobjedu, ali prevare su uvijek moguće. Protiv Nas su Oni – profesionalci u biznisu i manipulacijama koji kontrolišu poluge moći. Ali, Nas je više i jači smo baš zahvaljujući razlikama
201 pregleda 0 komentar(a)
Balkan, Foto: Shutterstock.com
Balkan, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 20.08.2011. 10:22h

Crnogorci ili Srbi? Srpski ili Crnogorski? Crnogorska ili Srpska?

Jezik. Crkva. Zastava. Himna. Grb. Država. Identitet. Nacija. Pravopis.

Dok prolaze... Kamioni. Avioni. Milioni. Godine. Decenije.

Hljeba i Igara.

A tako mnogo bi mogli naučiti jedni od drugih. Dosta bješe krilatica koja je označila kraj Miloševića, nakon decenija vladavine. Strahovlade. Javne i tajne policije. Ubistava. Rata. Progona. Zastrašivanja. Zvuči poznato?

Nisu tako davno neki, danas žestoki opozicionari, uživali u upravnim odborima nekadašnje savezne vlasti, stanovima i službenim automobilima, ljubavnicama i honorarima.

Nije tako davno svemoćni Šef mrzio šah zbog šahovnice, a one koji su gorjeli za mir i Crnu Goru nazivao ustašama.

Nisu tako davno mnogi, danas veliki Crnogorci, lomili kosti nekadašnjim, malobrojnim Crnogorcima koji su tražili svoju državu.

Danas Crnogorci. Do juče Srbi. Po potrebi Četnici. Prethodno Partizani.

Glave su padale zbog tih podjela. Generacijama. Gledajte film U ime oca i sina, Živka Nikolića. Prvo bunkerisan kao politički nepodoban, pa iskorišten u političke svrhe. U svrhe manipulacije o kojoj i govori. Izgubljenih generacija. I Života. Na obje strane.

Tako mnogo bismo mogli naučiti jedni od drugih, a ipak se decenijama vrtimo u krug. Spirala podjela. Vještački kreirana ili perfidno iskonstruisana na istorijskim činjenicama, razlikama u tradiciji i kulturi. Podmuklo korišćena za prikrivanje.

Krađe. Lopovluka. Siromaštva. Nezakonitog Bogaćenja. Propalih Prifatizacija. Uništene Privrede. Razorenog sistema vrijednosti. Opšte prodaje i preprodaje svega, obraza, morala, riječi... You name it, rekli bi Amerikanci.

Amerikanci. Nekadašnji saveznici, pa ideološki neprijatelji. Okupatori koji su nametnuli ničim izazvane sankcije. Zatim, saradnici na reformama, prijatelji. Istina ili privid. Možda Wikileaks otkrije ponešto.

Tek, od Amerike, sigurna sam, možemo naučiti bar da različitosti istinski obogaćuju. Nacije, vjere, kulture, tradicije, prirode. Na različitostima oni su izgradili uspjehe, a mi ratove, mržnju, podjele. Koji Mi? Crnogorci i Srbi, Bošnjaci i Muslimani, i Albanci, i Hrvati, i Makedonci i ... Mi, Balkanci.

Mi ili naši Političari. Ili naši Kriminalci. Ubice. Lopovi. Mufljuzi. Hohštapleri. Koji su se obogatili i/ili opstali zahvaljujući ratu. Mi ili naši miloševići, đukanovići, dodici, sanaderi, tuđmani, izetbegovići, tačiji...

I gdje smo tu mi? Balkanci. Negdašnji Jugosloveni?

Podijeljeni. Na Nas i Njih. „Oni“ su uvijek krivi za sve, iako su isti kao „Mi“. Opljačkani. Prevareni. Izigrani. Ipak, slijepo odani vođi, svojski zastrašeni, trajno izmanipulisani i poltronski orijentisani. Jer tako se preživljava. Ovih dana. Ovih dekada.

I zato ono Srpsko Dosta tako mnogo znači svima nama. I zato je Hrvatski Sanader inspiracija ostalima. Zato je kriminal tako dobro regionalno povezan i organizovan. Zato takvi danas danas pljuju, a sjutra ljube šahovnicu, četiri ocila ili zastavu sa Vučjeg Dola. Jer je to unosno.

A mi, Balkanci, mi Crnogorci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Makedonci... Mrzimo se i dalje. Dok oni posluju. Dok mi govorimo (o) maternjim jezicima, oni govore jezikom biznisa koji ne zna za granice. Profit, magična riječ koja spaja. Na našim prostorima, obično ide uz kriminal. Nacionalnih, regionalnih ili međunarodnih razmjera. Nas potpiruju jedne na druge, dok oni zajedno uživaju u viskiju i privilegijama koje nose funkcije i veze.

Mi i Oni. Ovi „Oni“ su mnogo drugačiji od „Nas“. Oni Nas dijele. A Mi Njima omogućavamo da Nas kradu. Da destabilizuju naše države vezama sa organizovanim kriminalom, pohlepom, pljačkom.

Nas razlikuju nacije, simboli i vjere... a jednaki smo u siromaštvu i nepravdi. Njih vezuje profit. A podjele im omogućavaju da prežive. Da manipulišu, sakriju, prikriju, iskrive, zamagle, obesmisle...

I zato se ovih dana, u Crnoj Gori tako mnogo priča o jeziku i takozvanom „srpskom pitanju“. Zato se tako dugo vrte priče o crkvama, zastavi, himni i ostalim stubovima razlika koje Nas čine podijeljenim.

Da bi se sakrila endemska korupcija i kvazi-sistemski, politički obračuni uvijeni u oblandu sa etiketom: konkretan primjer – rezultat sprovođenja antikorupcijskih reformi.

Da bi se dezavuisala ozbiljna diskusija o organizovanom kriminalu, koji je u sprezi sa pojedincima iz institucija sistema, čiji vrhovi uživaju u nezakonito stečenim profitima. Od droge. Trgovine oružjem. Ljudskim bićima. Cigaretama. Bilo čim što je unosno. I tu imamo paketiće spremne za Evropsku Uniju – uzeli smo taoce – članove užih porodica lica koja godinama optužuju da su na vrhu kriminalnih organizacija koje švercuju kokain i heroin. Koji su se, u međuvremenu, družili sa visokim funkcionerima obavještajne službe.

A tajnoj policiji, nekadašnjoj zloglasnoj UDBI, zatim čuvenom DB-u, pa modernom (?!) ANB-u sve promiče. Možda su i oni zauzeti oko kreiranja vještačkih podjela, kako bi se skrile one istinske, stvarne razlike.

A možda je ipak važnije da li je Duško Marković Srbin ili Crnogorac od toga da li on i dalje kontroliše obavještajnu službu i da li će njegovi napadi demokratičnosti preći u kontinuitet. I da li šef obavještajne službe koju neki znaju po čuvenju, a neki po ličnom iskustvu, može biti lider uspostavljanja vladavine prava. Nezavisnog sudstva. Tužilaštva. Profesionalne policije. I njegovih (bivših?!) kolega iz Službe. Onih što su lomili kosti i prelamali u mozgovima, uništavali živote i porodice.

Možda je važnija nacija Veselina Veljovića nego neustavno i nezakonito prikupljanje podataka o telefonskim razgovorima građana Crne Gore, svih vjera i nacija, pa i turista iz regiona.

Možda će i EU povjerovati da Veljović, Čarapićka i Medenica imaju rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, jer oni govore Crnogorskim, a ne Srpskim Jezikom i to sa dva nova slova?! Možda će se i Brisel i Vašington, i Berlin i London... upecati na priču o nacionalnim simbolima.

Uostalom, na iste priče se decenijama pecamo mi, Balkanci. Mi, koji govorimo Našim Jezikom. Mi koji smo jednaki u svojoj poniženosti i poniznosti.

Evropske integracije su karta koja Nama obezbjeđuje pobjedu, ali prevare su uvijek moguće. Protiv Nas su Oni – profesionalci u biznisu i manipulacijama koji kontrolišu poluge moći. Ali, Nas je više i jači smo baš zahvaljujući razlikama.

Preporučujemo za Vas