SRDAČNO S KOSOVA

Kao Holivud, a nije Holivud

Na Kosovu nikada nije dosadno. Toliko se toga dešava, da nismo u poziciji da pratimo sve što nas interesuje, kao što su, na primjer, predsjednički izbori u Crnoj Gori
65 pregleda 1 komentar(a)
Kosovo, Foto: Shutterstock
Kosovo, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 12.04.2018. 07:48h

Na Kosovu smo, u posljednjih par nedjelja, imali dešavanja koja bi slobodno mogli služiti kao scenarij za holivudske filmove - puno akcije i drame, političkih i policijskih zapleta, sa naglim zakoretima koji čine da publika i nakon kraja nema baš jasnu predstavu kako se sve završilo - naravno, zato što se mora ostaviti mogućnost snimanja nastavka

Na Kosovu nikada nije dosadno. Toliko se toga dešava, da nismo u poziciji da pratimo sve što nas interesuje, kao što su, na primjer, predsjednički izbori u Crnoj Gori. Kampanju za izbor novog predsjednika Crne Gore javnost na Kosovu skoro da nije primijetila, ne što ih to ne interesuje, već zato što smo svu pažnju usmjerili na neka druga dešavanja, kod nas, koja su, ipak, bila ne samo zanimljivija za nas, već i uopšte mnogo dramatičnija.

U posljednjih par nedjelja imali smo nekoliko dešavanja koja bi slobodno mogli služiti kao scenarij za holivudske filmove - puno akcije i drame, političkih i policijskih zapleta, sa naglim zakoretima koji čine da publika i nakon kraja nema baš jasnu predstavu kako se sve završilo - naravno, zato što se mora ostaviti mogućnost snimanja nastavka.

* * *

Posljednja takva da je nazovem blitz-kriza koju smo imali jeste hapšenje i ekstradicija, bez sudske odluke, šestoro turskih građana koje Erdoganova vlada sumnjiči da su dio organizacije koja stoji iza neuspjelog pokušaja državnog udara od prije dvije godine. Petoro od njih su već godinama radili u školama “Mehmet Akif” na Kosovu - koje su osnovane i financiraju se od strane Fetulaha Gulena, nekadašnjeg bliskog saradnika, a sada zakletog neprijatelja turskog predsjednika Erdogana. Šesti je bio turski ljekar, koji je radio u jednoj privatnoj bolnici u Prištini.

Šestoro turskih “državnih neprijatelja” uhapšeni su istovremeno, u jutro 29. marta, oko 08.00 časova, dok su išli na posao, a već posle tri sata su bili u avionu za Tursku.

Nije im rečeno šta su skrivili. Informisani su samo da im je poništena dozvola za boravak na Kosovu i da će biti deportovani. Nisu im dali da se sastanu sa svojim advokatima i porodicama. Nije im dozvoljena zakonska mogućnost da se žale na odluku vlasti o deportaciji. Dok su još bili na kosovskoj teritoriji, predati su u ruke turske tajne službe, koja ih je privatnim čarter avionom odvezla u Istanbul, gdje će sada čekati sudjenje kao “državni neprijatelji” i “teroristi”.

Problem sa njihovim hapšenjem i ekstradicijom je i u tome što je sve odrađeno od strane Kosovske policije i tajne službe, a bez znanja premijera Haradinaja i predsjednikaTačija. Tako barem njih dvojica kažu, mada sve više izgleda da je predsjednik Tači ne samo znao, već i sanksionisao akciju.

Skandal je izazvao jaku reakciju javnosti, što je učinilo da parlament Kosova pokrene istragu kako se tako nešto moglo desiti u državi koja sebe zove pravnom, pa je premijer razriješio dužnosti ministra unutrašnjih poslova, a juče je napokon izviješten da je i direktor Informativne službe Kosova podnio ostavku.

Erdogan se zahvalio Tačiju za ekstradiciju “terorista”, ali je zamjerio Haradinaju zbog pokrenute istrage i otkaza ministru i šefu tajne policije. Haradinaj i mnogi drugi su odgovorili Erdoganu da je prošlo vrijeme sultana, pa je otvoren mali hladni rat između kosovske Vlade i turskog predsjednika.

Cijela priča još nije završena, pošto se čeka šta će istraga pokazati - ko je znao a ko nije o cijelom skandalu sa nezakonitom deportacijom/ekstradicijom šestorice Turaka.

* * *

No, nije to jedini “film” koji smo gledali u posljednje vrijeme na Kosovu.

Ima i onaj sa sjevera, od prije tri nedjelje, sa iznenadnim hapšenjem Marka Đurića. No, za razliku od aksije sa Turcima, ovo je tek jedna od mnogih epizoda iz poduže serije o “normalizaciji” odnosa između Kosova i Srbije.

U ovoj epizodi imali smo priliku da vidimo dramatičnu akciju ROSU u Sjevernoj Mitrovici i javno prikazivanje uhapšenog Đurića na ulicama Prištine. No, pošto je ovo manje akcioni film, a mnogo više politički triler, najvažiji dio zapleta nije ono što smo vidjeli, već ono što naslućujemo: dogovori iza briselskih kulisa. Naime, i u Srbiji i na Kosovu je mnogo onih koji vjeruju da je cijela priča sa hapšenjem Đurića izrežirana.

A zašto bismo u to vjerovali? Zato što postoje činjenice i okolnosti koje govore tome u prilog.

Činjenica je da su vijest o Đurićevom hapšenju objavili neki mediji u Crnoj Gori i Srbiji šest sati prije nego što se hapšenje desilo!

Kao što je činjenica i to da se hapšenje dogodilo samo par dana nakon “tajnog” sastanka Vučića i Tačija u Americi, o kojemu nijedan od njih nije obavijestio javnost, ali smo o tome saznali od mnogih stranih diplomata koji su sastanak potvrdili.

Okolnost jeste da se cijela ova priča desila u vrijeme kada se povećava pritisak na obje strane da uđu u posljednju fazu dovogora, kojom bi Srbija de fakto priznala da Kosovo nije njena teritorija, a Kosovo bi de jure osigurala srpskoj zajednici na Kosovu teritorijalnu autonomiju, u vidu Zajednice srpskih opština.

Niti je Vučiću lako da prizna ono de fakto, niti je Tačiju lako da osigura ono de jure.

Pa je obojici bilo potrebno da, prije koncesija, podignu svoj unutrašnji kvazi-patriotski rejting, da neutrališu bar privremeno svoje opozicije, i da još malčice povuku nos narodu. Dok još mogu.

* * *

Eto, jasno je valjda zašto na Kosovu nismo posvetili mnogo pažnje izbornim dešavanjima u Crnoj Gori. Iako je taj proces i za nas od velike važnosti. Ne zbog neke želje da određeni kandidat pobijedi, već zbog potrebe da se u održe dobri odnosi nezavisno od toga ko pobijedi. Jer, za Kosovo je veoma važno da održi dobre odnose sa Crnom Gorom bez obzira ko je na vlasti u Podgorici. Kao što je, vjerujem, za bilo koga ko bude na vlasti u Podgorici važno da ima dobre odnose sa Prištinom. Kosovo i Crna Gora nemaju samo zajedničku granicu, već i mnogo toga drugog, pa je stoga od velike važnosti da bilo kakva promjena na vlasti u Podgorici ili Prištini ne utiče negativno na dobrosusjedske odnose.

Na kraju krajeva, ti dobrosusjedski odnosi su od velike važnosti za građane Crne Gore i Kosova, pa je normalno da, navijali ili ne za pojedine kandidate, imamo očekivanja i nadanja da na izborima ipak pobijede određene politike: proevropska orijentacija, dobrosusjedski odnosi, poštovanje demokratskih principa i prava manjina...

Ostalo je stvar odluke građana Crne Gore.

Autor je glavni i odgovorni urednik Koha Ditore, najvećeg dnevnog lista na Kosovu

Preporučujemo za Vas