kontrastav

Dajte dokaze ili 150.000

Odgovor na tekst “Trudodani i istina o državnom zločinu”, autora Srđe Pavlovića, “Vijesti”, 12. 06. 2011.
0 komentar(a)
Ažurirano: 14.06.2011. 12:59h

Srđa Pavlović nastavlja da dijeli moralne lekcije meni, NVO i porodicama deportovanih i pobijenih ljudi iz Crne Gore, jer smo mi Za, a on Protiv podizanja spomenika u Herceg Novom. I, naravno, opet podmeće: nek navede bar jedan primjer gdje je to Šeki Radončić prijetio njemu ili bilo kojem članu njegove porodice.

Pavlović(i) su krenuli u moje medijsko satanizovanje onog momenta kada sam najavio da snimam film o crnogorskom heroju, bivšem inspektoru crnogorske policije Slobodanu Pejoviću, koji se javno hvalio da je spasavao Bošnjake, a ispostavilo se da ih je odvodio u smrt.

Ekspresno je uslijedilo nekoliko pavlovićevskih napada na mene u Vijestima. Potom je profa u Monitoru obznanio da bi podizanje spomenika deportovanim ljudima iz Crne Gore predstavljalo "dehumanizaciju žrtava" i "mrlju na obrazu Crne Gore". Na što su reagovale porodice, optužujući ga za anticivilizacijsko i fašističko ponašanje.

Moram reći, i za mene je Pavlovićevo protivljenje podizanju spomenika pobijenim ljudima – van pameti. To je kao protiviti se izgradnji Memorijalnog centra u Potočarima kod Srebrenice. Suština je u sljedećem: podizanjem spomenika se odaje počast nevinim ljudima, ali se obilježava i zločin, naredbodavci i učesnici zločina.

Pošto me braća Pavlovići pokušavaju gurnuti na poziciju režimskog tj. Milovog agenta, mada meni Milo nije pomagao da izađem iz finansijskih dugova, neka mi bude oprošteno što ću, zbog čitalaca Vijesti, u najkraćem navesti šta sam, kao režimski agent, učinio u razobličavanju ovog režimskog zločina:

Obavio i zabilježio više od 500 intervjua sa svjedocima deportacija, preživjelim, policajcima, političarima... i tom prilikom prevalio na hiljade kilometara širom zemaljske kugle. O zločinu objavio na stotine tekstova, najviše u Vijestima, opisao ga u dvije knjige "Crna kutija" (1996) i "Kobna sloboda"(2005), sada završavam i treću. Snimio sam dva dugometražna dokumentarna filma "Karneval" i "Heroj naših dana".

Organizovao porodice da pokrenu parnični postupak protiv crnogorskog MUP-a. Učestvovao u organizovanju i obilježavanju godišnjica deportacija svih ovih godina. Tražio od prvog dana izgradnju spomen obilježja i uvođenje Dana sjećanja na ovaj zločin.

Sa Željkom Ivanovićem organizovao štampanje i distribuciju više od 30.000 DVD “Karnevala” kako bismo probili medijsku blokadu ovog filma. Tadašnjoj državnoj tužiteljici CG, Vesni Medenici, dostavio svoju knjigu i drugi materijal vezan za ovaj zločin.

Tužilaštvu za ratne zločine Bosne i Hercegovine podnio krivične prijave protiv Karadžićevih egzekutora, koji su pobili deportovane ljude na teritoriji Republike Srpske... I što je najvažnije: Haškom tribunalu dostavio kompletan materijal o ovom zločinu, sa uspostavljenom komandnom odgovornošću, kako bi makar haški tužioci procesuirali najodgovornije...

Zbog svega ovoga mi je, kao opasnom režimskom agentu, godinama prijećeno, bačena mi je bomba na kuću, demoliran automobil, crnogorski Eskobar je obećao kako "će me roknuti"...

Uz to su crnogorski policajci, dok su hapsili optužene, od mene pravili metu, objašnjavajući njihovim sinovima i braći da je za njihov progon isključivo kriv "strani agent Šeki Radončić". O konkretnim i opasnim prijetnjama nekih članova ovih porodica upućenih meni neću govoriti.

Šta je Pavlović u ovom slučaju konkretno uradio? Zna se: oštro se usprotivio podizanju spomenika nesrećnim ljudima?! Bravo profesore: i tako se postaje poznat.

Volio bih da Pavlović navede gdje sam, kada i zašto vrijeđao njega, mada do prije neki dan nijesam znao ni da postoji, i njegovu porodicu. Tačno je da sam Srđinog brata Koču najdobronamjernije, kao i Nebojšu Medojevića, Esada Kočana, Veseljka Koprivicu, Đura Vučinića i još nekoliko prijatelja upozorio da je Slobodan Pejović sve nas obmanuo.

Neki od njih su to prihvatili na pravi način, braća Pavlović i Pejovićev pobratim Kočan nijesu, već su krenuli u moralnu diskvalifikaciju Šekija Radončića i porodica deportovanih ljudi. Koči sam zbog toga, 31. maja, poslao sljedeću SMS poruku: "Koča prijatelju, ispao sam ti iz duga. Na vrijeme sam te upozorio da ne jašeš na mrtvog konja. No, to je sada tvoj izbor. I to razumijem, ali stvarno ne razumijem mržnju i odvratna podmetanja koju tvoja porodica ispoljava prema meni".

To je ta "poruka opasna po život, puna uvreda" koju sam uputio prijatelju. No, on je, tek nakon desetak dana, uspaničeno prijavio ovako opasnu prijetnju "režimskog agenta". Naravno, Tužilaštvo CG će sada, po prijavi mog advokata, provjeriti listing poruka i navodnih prijetnji upućenih Koči Pavloviću, Milanu Popoviću i Esadu Kočanu.

Po mojoj privatnoj tužbi, pomenuta trojka će na sudu imati prilike da dokaže kako sam im to prijetio, kako sam im život ugrozio, te da sam režimski, tj. Milov agent. Moj odštetni zahtjev iznosi po 50.000 eura. U demokratskoj Evropi je za ovo djelo već izrečena kazna na 90.000 eura, pa se nadam da će moj visoki novčani zahtjev dodatno stimulisati ovu trojku da pronađu makar jednu moju izjavu, tekst, knjigu, film, ili dokaz kako veličam Đukanovića ili radim za njegov režim i policiju.

Skrivanje iza poslaničkog imuniteta neće pomoći, istinu ću tjerati do Strazbura, a dobijeni novac ću uplatiti u Fond za izgradnju spomen obilježja deportovanim ljudima u Herceg Novom.

Preporučujemo za Vas