stav

Avionu, slomiću ti krila…

To što karta u prosjeku košta 25 eura, naspram one od 250 i više, nije argument, jer Crnogorci su mahom poslovni ljudi, ne trpe kašnjenje i žele svoj viski u avionu. Mogu imati i tu vrstu servisa, ako dodatno plate.
78 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 20.05.2011. 14:17h

Još jedno novo ljeto je na pragu. Po pravilu, uvijek neka nova marketinška tema, tek toliko da imamo privid da se prilagođavamo globalnim promjenama, da pripadamo vremenu i prostoru koje nam je dodijeljeno u ovom univerzumu.

Kao novitet ove godine, osnivanje Vladinog tima za rješavanje pitanja dolaska niskobudžetnih avioprevoznika u Crnu Goru! Pošteno, nema što, i na vrijeme.

Iako je Crna Gora već četiri godine jedina zemlja u okruženju u koju ne lete low cost avioprevoznici, kada je ideja plasirana prije nekoliko mjeseci, mnogima je laknulo. Hotelijeri, privatnici raznih struka, ali i mi ostali nepopravljivi optimisti pomislili smo… bolje ikad nego nikad, ili, ko čeka taj dočeka!

S ponosom nam saopštiše da jedino združeni napor može dovesti do rješenja ovako složenog pitanja. Aferim!

Kažu, treba uključiti turističku privredu, nacionalnog avioprevoznika, aerodrome, lokalne zajednice i na kraju Vladu. Naša privreda je slabašna, iscjepkana, lokalne zajednice ne posluju po modelu destinacijskog menadžmenta, i stoga je neophodno uključivanje države koja će kao nosilac aktivnosti okupiti sve potrebne partnere. Ovo je model po kom funkcionišu i druge države sličnog nivoa razvijenosti.

Hrvatska je 2009. godine, kao podsticaj organizatorima putovanja avansirala 1 euro po svakom putniku u sezoni, a 20 eura u pred i podsezoni, što je donijelo 40% organizovanih dolazaka. Udružena su sredstva ministarstva turizma, turističkih zajednica i privrednih subjekata za podsticaj dodatnih 7 low cost avioprevoznika u iznosu od 360.000 eura, što je pojačalo dinamiku letova.

Koje su to atrakcije, velelepni hoteli, poslovni razlozi, kulturna i druga dešavanja koja će biti magnet za cjelogodišnju zainteresovanost za letove za malu Crnu Goru. Ne zavlačimo glavu u pijesak i budimo realni - još ih nema.

Zvaničnici rekoše da više godina, studiozno, razmatraju, pozivaju low cost kompanije, ali one nisu zainteresovane, gledaju svoj komercijalni interes, traže stimulacije. I zato je sada osnovan Vladin tim i bilo je za očekivati da se najava data početkom godine najzad ispuni.

Kad ono, svečano saopštiše da imaju čvrsta obećanja da će naredne godine i našim nebom proletjeti ti čudesni low cost avioni, najprije, Ryanair. Toliko do sljedeće godine i nove marketinške kampanje.

I trude se dušebrižnici da neznavenom puku objasne što ih sve može snaći s niskobudžetnim avioprevozom: bukiranje se vrši više mjeseci unaprijed, bez mogućnosti promjene, nema servisa u avionu, limitirana težina i broj koleta prtljaga, letovi su u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima, slijeću na sporedne, udaljene aerodrome, karte se kupuju samo preko interneta, morate poznavati savremene informacione tehnologije i imati kreditnu karticu i tako redom…

To što karta u prosjeku košta 25 eura, naspram one od 250 i više, nije argument, jer Crnogorci su mahom poslovni ljudi, ne trpe kašnjenje i žele svoj viski u avionu. Mogu imati i tu vrstu servisa, ako dodatno plate.

I ne treba mnogo brinuti da li će se smarati po evropskim aerodromima, čekajući narednu konekciju. Treba upotpuniti ponudu, ostaviti svakome na izbor, a na strategiju “lomljenja krila” jeftinim avioprevoznicima staviti tačku.

Sve vrste avioprevoza, redovni, čarter, low cost, imaju svoje prednosti i nedostatke. Ali bezbjedan, komforan, brz i uz to prevoz po povoljnoj cijeni, su glavni zahtjevi koje postavljaju današnji putnici. I turisti i domaći.

U svijetu danas posluje 50.000 low cost kompanija, a Evropska komisija je zabrinuta da će one preoblikovati mapu turističkih putovanja, jer su veoma konkuretne i postaju ozbiljna prijetnja avioprevoznicima u redovnom i čarter saobraćaju. Mnogi od njih počinju da liče na turoperatore.

Bave se prevozom autobusom, automobilom, jahtama, njihovim rentiranjem, smještajem, i u tom smislu postaju prijetnja i organizatorima putovanja.

Da bi zadržale svoj dio kolača, mnoge aviokompanije kao Lufthansa, British Airways, zatim turoperatori, kao TUI, osnivaju low cost aviokompanije, da bi parirale niskobudžetnim prevoznicima na kraćim relacijama. EasyJet je danas drugi po veličini kerier sa London Gatwick-a, posle British Airways-a, a Ryanair preveze mjesečno više putnika u Evropi od tog istog British-a.

A šta bi to low cost donio Crnoj Gori? Avioprevoz sa nižom troškovnom bazom koji se uklapa u turističku industriju, konkurenciju, rast, nova tržišta, nove putnike i ekonomsku benefit. Ključno pitanje, nije dolazak low costa i remećenje postojećih monopola, već donošenje strategije avio-saobraćaja koja će omogućiti ispunjenje zahtjeva tržišta, dolazak niskobudžetnih avioprevoznika, uz poštovanje interesa turističke privrede, građana i same nacionalne aviokompanije.

Dostupnost po nižoj tarifi, znači i potencijalno veću potrošnju na desinaciji. A turizam ima multiplikovane efekte. Nema sektora, privatnog ili javnog, na koji ne djeluje.

I zašto mi onda stalno kaskamo, a kad napredak i dođe, dođe sa velikim zakašnjenjem?

Možda je ljepše da sve ostane samo u vječnom nagovještaju, kao u predivnim Desankinim stihovima…“Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da”… Samo mi tu sreću ne razumjemo i ne može nam se dokazat…

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")