kontrastav

Bolna istina

Da sam prije tri dana umro, ne bih znao da u Lukšićevoj, a ne Lukašenkovoj Crnoj Gori novinare vraćaju sa granice, privode i saslušavaju na najobičniju telefonsku prijavu penzionisanog policajca.
61 pregleda 0 komentar(a)
Slobodan Pejović, Foto: Luka Zeković
Slobodan Pejović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 02.04.2011. 10:22h

Povodom teksta “Kobna istina” autora Srđe Pavlovića, “Vijesti”, 30. mart 2011. godine

Poštovani g. Srđa Pavloviću, hvala vam što ste se javili iz daleke Kanade, i tako mi pružili priliku da se čuje i moja strana.

Da sam prije tri dana umro, ne bih znao da u Lukšićevoj, a ne Lukašenkovoj Crnoj Gori novinare vraćaju sa granice, privode i saslušavaju na najobičniju telefonsku prijavu penzionisanog policajca.

Što govori o "demokratskoj" Crnoj Gori, ali i o stvarnoj moći čuvenog antirežimlije i mučenika Slobodana Pejovića.

Vjerujte, u roku manje od jednog sata, po Pejovićevoj prijavi, kao da je riječ o ubici, za mene je bila blokirana crnogorska granica (za Šariće, tek nakon dva dana). Ne žalim se: upravo me nazvala tužiteljica Snježana Zejnelagić koja, kako pročitah, razmišlja da li protiv mene da pokrene prekršajnu ili krivičnu prijavu.

Obećao sam da ću joj poslati video snimak intervjua sa Pejovićem, iz kojeg će tužiteljica, a uskoro i javnost Crne Gore, i to u mom novom dokumentarnom filmu, vidjeti na djelu crnogorskog Minhauzena: kako sam mu u "opasnoj sačekuši" u „nos zabijao diktafon“, kako „sam mu se unosio u lice“, „pozivao na tuču“, kako „sam bježao“...

No, sve je ovo manje važno. Mislim da ste postavili ključno pitanje: zašto sam Pejovića do skora grčevito branio, a sada ga prozivam, te da li "prvak istraživačkog novinarstva bio prevaren i zaveden"?

Istina je bolna: bio sam prevaren i, u ime istine, imam snage to priznati i djelom ispraviti. U međuvremenu sam otkrio da hrabri policajac Pejović nikog nije spasao, kako se hvali već stoljećima, već da se okitio tuđim perjem.

Uz to, kako tvrde meritorni svjedoci, Pejović je učestvovao u hapšenju trojice braće Rikalo, čije kosti ne možemo ni danas pronaći. A za sve imam dokaze: svjedočenje preživjelih koje je Pejović uhapsio a drugi pustili, svjedočenje žena kako je prilikom hapšenja njihovih najmilijih „čojski i sojski“ prijetio da će sve u kući pobiti...

O svemu tome će više biti riječi u mom novom dokumentarnom filmu, ali i u mojoj novoj knjizi. Dakle, cilj mog razgovora sa Pejovićem je bio da se čuje i druga - njegova - strana.

I razgovarao je sa mnom pred kamerom, čak se pohvalio kako je spasao "čovječanstvo i trojicu Bošnjaka"... Ali, kada sam ga suočio sa činjenicama koje kažu da laže, uslijedila je bujica brutalnih uvreda i diskvalifikacija. I to ćete, poštovani Srđa, uskoro moći vidjeti svojim očima.

Ne likujem. Priznajem grešku, srce me ponijelo: želio sam da u tužnoj priči o ubijenih 86 Bošnjaka, koliko sam ja otkrio, bude i "druga Crna Gora", čojska i sojska. Obmanut sam. Varalica ima uvijek.

Te za oprost molim žrtve, njihove porodice i dobronamjernu javnost koja ponavlja moju grešku. Mene, nažalost, niko nije upozorio. I još jednom obećavam da ću tu veliku nepravdu, koju sam im nanio, ispraviti. Temeljito. I kamerom u boji, i crno na bijelo.

S poštovanjem,

Šeki Radončić

Preporučujemo za Vas