To su osjetljive dušice. Zato ne govorite, jer im možete nanijeti duševne bolove, ne tražite da poštuju zakone, jer mogu pomisliti da tajni dilovi ne važe i da će morati da igraju po pravilima. Onako kako bi ih njihova država tjerala da igraju kod kuće. I zbog čega su odlučili da igraju sa strane. U fleksibilnijim zonama.
Članovi Vlade predvode u tome da zadrže investitore, po svaku cijenu. Praksa pokazuje da su prijateljstvo, kumstvo, ulazak u zajednički biznis i fleksibilnost u tumačenju zakona recepti za obostrano zadovoljstvo – i nadležnog člana Vlade i Investitora. Možda se i još poneko ugradi.
Sreća naša da Crna Gora ima političku stabilnost - u kamenu urezanu vladu kontinuiteta sa dvije dekade dugom praksom trgovine i kupovine strateških investitora. Nakon biznisa sa Italijanima, pošto smo uspješno ugostili brojne pobjednike ruske privatizacije, zahvaljujući povoljnim političkim obrtima u Africi, sada ponovo imamo šansu za ekonomski preporod. Naravno, samo ako budemo ljubazni prema investitorima.
Nakon Taksina Šinavatre, mogli bismo Mubaraka i Ben Alija, a možda i Gadafija da častimo po jedno ekonomsko državljanstvo. Možda ćemo ih tako zainteresovati za ulaganja.
Doduše, Mubarak je rizičan, zamrzli su mu na desetine miliona u Švajcarskoj, ali se procjenjuje da ima milijarde, pa će valjda stići da spasi koju stotinu miliona i uloži u Crnu Goru.
Sa druge strane, kažu da su nakon svrgavanja režima, Tunižani napadali simbole korupcije onih koje nazivaju "Porodica", ili "Mafija". Zet premijera, milijarder, smatrao se glavom te "Mafije". Eto investitora koji bi se dobro snašao kod nas. Imao bi i sa kim da posluje.
Najbolje bi, doduše, prošli sa Gadafijem. Nakon četiri dekade na vlasti, procjenjuje se da ima nekoliko milijardi dolara. Zato, držimo palčeve da se Libija oslobodi režima, pa da mi obezbijedimo strateškog investitora.
A ovi koji pričaju o tenderskim procedurama, zloupotrebama monopolskog položaja, izbjegavanju poreza, korupciji, organizovanom kriminalu, pranju novca... u stvari rade protiv države. Ova nova Vlada sa starim kadrovima koji su preko noći doživjeli metamorfozu, neće baš da ih naziva državnim neprijateljima, kao što je to bilo moderno do prije neki mjesec. Ali, princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Ćutite, uplašićete investitore!!! Ostavićete Crnu Goru bez radnih mjesta! Ovih koja je vlada prethodno ukinula zahvaljujući dosadašnjoj uspješnoj ekonomskoj politici... Vi koji tražite da se Vlada drži zakona kao pijan plota zaustavljate investicije, progres, ekonomsku ekspanziju.
Neki kažu da bi bilo bolje da su se Marović i Miraks na vrijeme prepali pa zbrisali prije nego što je nastao onaj betonski spomenik kršenju zakona.
Ili da su se na vrijeme prepali vlasnici KAP-a, ne bi im dali stotine miliona iz budžeta i još plaćali njihove kredite i struju koju oni troše.
Da su na vrijeme otišli off shore vlasnici Željezare, ne bi se danas postavljalo pitanje kako raskinuti ugovor i ostaviti fabriku dužnu desetine miliona eura upravo sadašnjem vlasniku koji je, umjesto investicija, Željezari davao novac sa kamatom.
Pričaju da bi bilo bolje da se na vrijeme prepao zakupac najelitnijeg dijela naše ponude, Svetog Stefana, pa da taj grad hotel nije zatvoren. Godinama.
Priča se i da krađu struje plaćamo samo da bi Italijani ostali u Elektroprivredi, a da im se pakuju elektrane na Morači. Ako ne bude dovoljno daćemo i Taru, i onako teče zabadava.
Eto, ima nekih koji bi svakog investitora otjerali, njima niko nije po volji. A što je to, nego rad protiv države i građana. I zemlje u kojoj je registrovana firma investitora. Bruka. Posebno, ako je riječ o evropskoj državi.
Doduše, globalizacija i sistem osnivanja off shore kompanija preko interneta su donekle zakomplikovali stvari. Tako su, na primjer, naši britanci - vlasnici Avale i Bjanke, a iz iste zemlje nam stiže i ruska En + grupa, jedna u nizu off shore kompanija koje su promijenile vlasništvo nad KAP-om. Tu su i rusko-britanski Holanđani iz Željezare, singapurski Grci na Svetom Stefanu, a Kipar je najčešće najmanji zajednički imenitelj vlasnika crnogorske privrede. Šinavatra je bio logičan nastavak tog miksa. Pa je teško shvatiti šta je naše, šta rusko, a šta evropsko... a šta naše – a evropsko.
Zato je najbolje ćutati. Pričom možete zaplašiti investitore, iznervirati amabasadore, a možda i nekog ministra ostaviti bez poslića sa strane. I navući sebi bijedu na vrat, suđenja, pritiske, prijetnje...
A ima i onih koji ipak ne odustaju... Traže poštovanje zakona, bez obzira da li je riječ o našim Rusima, ruskim Englezima ili engleskim Crnogorcima. Jer evropske vrijednosti počivaju na poštovanju zakona i propisa.
Ali, srećom, još ima hrabrih investitora. Safet Kalić, sirotinjska majka Rožaja. Duško Šarić, jedan od najvećih poslodavaca u Pljevljima... U posljednje vrijeme Interpol mu, doduše, komplikuje poslove. Aco Đukanović, Dragan Brković i Vesko Barović jedva nekako preživješe sve ove teške godine u biznisu. Kako li se Brano Mićunović nosio sa rizicima koji idu uz biznis sa igrama na sreću?
Valjda se godinama razvija imunitet. Na javnost, na konkurenciju, na krivično gonjenje. A i braća i kumovi su tu da priskoče u pomoć.
Ti hrabri pioniri, perjanice crnogorske ekonomije se uprkos napadima krvožednih medija i sramotnih ljudi usuđuju da ulažu u našu ekonomiju. Otvaraju radna mjesta. Neki čak plaćaju i dio poreza državi. Neki uzimaju od države... i šakom i kapom. Ali, moramo kupovati strateške investitore.
Jer u Vladi sjede sposobni i stručni ljudi koji dobro znaju da izaberu strateške partnere. I niko ne treba da im kaže da ima nešto trulo u državi Danskoj. Trulo je – s razlogom. Svaka Vlada ima onakve partnere kakve zaslužuje.
Ćutite, uplašićete investitore!!! Ostavićete Crnu Goru bez radnih mjesta!
Bonus video:
