Poput plime i oseke u bajkovitoj uvali Valdanos smjenjivale su se vijesti o tome šta će sa njom biti. Sada je nešto jasnije ko je i sa kim, šta i za čiji račun želio šta da uradi u maslinjaku koji izlazi na more.
No, o tome sada zvaničnici ne žele da pričaju. Zašto da kvare idilu i na čistac istjeruju sopstvene dilove. Kada imaju uvijek spremnu metu u koju će zabosti svoju oštricu neuspjeha i blama. Nevladin sektor i već poznati sramno nezavisni intelektualci su uvijek tu, kao dobra moneta za potkusurivanje promašenih privatizacija, tendera i viski-pregovora.
Od nove generacije koja se uselila u novu zgradu Vlade svi su, nekako po inerciji, očekivali nešto novo. Za vidljivije novine će nam, ipak, trebati još vremena. No, za neke druge stvari, vrijeme nije potrebno. Recimo, za ono što je nova garda preuzela od stare, već je sada vrlo vidljivo. Optuživanje drugoga za sopstvene neuspjehe. Trenutno ili trajno stanje nove garde, ostaje da vidimo.
Iako je Valdanos itekako moguće pretvoriti u održiv turistički kompleks i bez gradnje stotinak vila, golf terena i ostalih ovovremenih čuda – staroj gardi to ne odgovara. No, o prirodnim vrijednostima Valdanosa i potrebi da se ona sačuvaju i valorizuju na pravi način neki drugi put. Neki drugi put i o viziji održivog turističkog upravljanja, maslinama i ostalim staromodnim i veoma profitabilnim valorizacijama. Ovaj put o nečem novom (starom). Manipulacijama stare garde.
Slučaj Valdanos je izbacio na površinu jednu novu i do sada ipak ne previše prisutnu tezu donosioca odluka: NVO tjeraju investitore iz Crne Gore. Ona prethodna, o protivljenju ekonomskom razvoju izgleda nekako jadno i blijedo u odnosu na novu. Opasna teza sa opasnim posljedicama.
Nesumnjivo bi mogli zaključiti da je inteligentno osmišljena, da su rane devedesete. No čak se i majstori manipulacija, koji nikako da prebole vremena kada su mogli sve i svja, trasformišu. Može se reći da su u procesu tranzicije manipulacija. Priče o NVO kao stranim špijunima i plaćenicima ipak su prevaziđene čak i za njihov mentalni sklop.
Možda su i oni zaključci Evropske komisije o neophodnosti saradnje sa NVO učinili svoje. Ali suština će, htjeli mi to priznati ili ne, uvijek biti tu, dok god imamo stare majstore manipulacija koji sjede u nekim od stolica u i oko nove vlade. A bez njih se neće moći. U većoj ili manjoj mjeri. Zavisno od situacije do situacije.
No, bilo mi je iznimno zanimljivo slušati našeg premijera na državnom radiju prije nekoliko dana. Vrlo oštre i konkretne optužbe na račun NVO. Krivi za nemanje novih radnih mjesta, krivi za šansu za razvoj koja se ukazala a nije realizovana, krivi za socijalnu situaciju, krivi za (ne)spas Valdanosa od nisam shvatio koga. Krivi i za poštovanje zakona i procedura.
To nije rekao, ali je logičan zaključak. Samo jedan dan kasnije na jednoj privatnoj televiziji premijer je koristio formulacije koje su bile izuzetno pomirljive i nadasve afirmativne za istu temu (ili metu ako pitate staru gardu) - NVO.
Čudo jedno kako donosioce odluka državni mediji inspirišu na kritiku. I to je raritet. Jer na državnim, samo državni imaju mogućnost tako da kritikuju. I to je nešto. Da li je to bio trenutak istine, ili vladarske neopreznosti, ili prevelikog trenutnog uticaja stare garde, pokazaće vrijeme.
U svakom slučaju stara garda neće predahnuti. Potrebno je osmisliti nove i nove manipulacije, etiketirati i progoniti ljude koji se zalažu za poštovanje procedura koje su sami donosioci odluka donijeli. Možda bi trebalo kao društvo da donesemo zakon o kažnjavanju onih koji traže da se zakon i propisi poštuju.
Makar kada su interesi stare garde u pitanju. I fino popišemo njihove interese da znamo gdje možemo po zakonu reagovati i kada je nešto neregularno, a gdje je to zakonom zabranjeno. Mislim, čisto da malo budemo racionalni. Jer, očigledno će nas oni ćerati još. Juče Morača, danas Valdanos, sjutra opet Morača, preksjutra... pa naći će se već nešto novo za njihov biznis.
A kada investitori pobjegnu i ostave pustoš kao onomad u slučaju Željezare, da se dogovorimo odmah da niko nije kriv! Ni oni koji su je prodali, ni oni koji su govorili da ne treba tako. Pik crveno. Nego, ostalo mi je nejasno ko je u kriv u slučaju Rudnika boksita, KAP-a, Željezare, Svetog Stefana, i ostalih investicionih zahvata i poduhvata čiji su rezultati (mimo vladinih godišnjih izvještaja) nešto slabi.
Možda ne po profitu vlasnika, ali svakako da po nepoštovanju ugovora, pravima radnika, dugovima koje stvaraju i koje mi plaćamo, razvojnim programima od kojih i donosioce odluka boli glava. Kod ovih preduzeća, da se dogovorimo, da se ništa do sada ne broji i da počinjemo iz početka. Kao kod “čovječe ne ljuti se”.
Gardijske jedinice su ponos svake zemlje. Truba, marširanje, doček državnika, posebna obilježja, tradicija, besprekorne uniforme, i zakletva na očuvanje integriteta zemlje. Postoje i druge garde koje čuvaju pojedince. Tako se, recimo, Vatikanska odnosno Švajcarska garda obavezuje da će čuvati papu i njegove nasljednike.
Oni su jedinstveni i to je jedina garda na svijetu koja mijenja zastavu, jer su im grbovi trenutnog pape i njihovog zapovjednika na zastavama. Možda radi poređenja, treba navesti da je Napoleonova Stara garda, inace njegova lična vojska koju su sačinjavali najbolji i najodaniji vojnici bila upotrebljavana samo u nuždi. Ili naša Narodna straža Gvardija (policija), koja je trebalo da čuva unutrašnji mir, red i narodnu bezbjednost i da izvršava vladičine i senatske odluke, ali i odluke glavara.
No, naša Stara garda maršira, čuva i trubi poznate jurišne pjesme. I trubiće još dugo dugo ako ne bude novih Valdanosa, Morače, Tare.
Bonus video:
