SRDAČNO S KOSOVA

Kiseli šlag

Bilo kako bilo, i Pacoli, i Tači su izabrani, pa ljudima na Kosovu, ne preostaje drugo no da se suoče sa posljedicama ovog izbora.
65 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 27.02.2019. 01:42h

Kosovo od utorka ima novog predsjednika i Vladu, ali slavlja nije bilo čak i među većinom onih koji su glasali. Izbor Bedžeta Pacolija za novog predsjednika, i rezibor Hašima Tačija na mjesto premijera, odvijao se bez prisustva opozicije, sa velikim razočarenjem koje je već vidljivo u cijelom društvu.

Naravno, par njih koji su dobili ono što su tražili za sebe – naročito novi predsjednik i obnovljeni premijer – trljaju ruke od radosti što im se posrećilo.

Ali, ogromna većina ljudi na Kosovu nije nimalo srećna ovim izborom.

Naročito ne novim predsjednikom.

* * *

Posljednjih se nedjelja na Kosovu mnogo pisalo i pričalo o tome kako je Bedžet Pacoli, potpuno neprikladna osoba za funkciju šefa kosovske države.

Kao prvo, Pacoli je kontroverzna ličnost. Poznat je na Kosovu, a i šire, kao biznismen koji je sa svojom građevinskom firmom Mabeteks, zaradio velike pare u Rusiji, tokom vladavine Borisa Jeljcina. Iz toga vremena su ostale mnoge sumnje o korupciji i pranju novca, koje su u jednom momentu čak i bile osnov za istragu protiv Pacolija koju je pokrenula Karla del Ponte, tadašnja javna tužiteljka Švajcarske.

No, uzimajući u obzir problematičnost same Del Ponteove, to je najmanji “greh” koji se tovari na leđa Pacoliju.

Ono što mu na Kosovu mnogi ne mogu zaboraviti, i oko čega još postoji velika magla i nejasnoća, jesu njegovi kontakti sa Slobodanom Miloševićem u, za Kosovo krvavo, proljeće 1998. godine, i potom njegov pokušaj da nagovori tadašnje predstavnike kosovskih Albanaca da se sastanu sa Miloševićem u Pacolijevoj režiji, radi formiranja vazalne vlade na Kosovu, u vrijeme kada je Vašington već bio uključen u proces oko Kosova preko tadašnjeg poslanika za Balkan, Ričarda Holbruka.

Kosovski lideri, sa pokojnim Ibrahimom Rugovom na čelu, odbili su Pacolija i umesto njega prihvatili američko posredovanje, što još uvijek baca sjenku sumnje oko toga za čiji je račun Pacoli tada posredovao proces koji je trebalo da isključi Ameriku iz rješavanja kosovske krize.

Istorija je pokazala da su tadašnji lideri Kosova bili u pravu, pa je uključenje američkog buldožer-diplomate Holbruka povelo proces u pravcu koji je kasnije rezultirao pregovorima u Francuskoj, bombardovanju NATO-a i definitivnom odvajanju Kosova od Srbije. Rezultat je država Kosovo čiji je sada predsjednik postao kontroverzni Pacoli.

No, ima još toga što mnogi ne mogu svariti u vezi sa Pacolijem.

Mnogi ne mogu spojiti viziju proevropskog i demokratskog Kosova sa Pacolijevim prijateljstvima i vezama uspostavljenim sa nekim od najvećih (najstarijih) diktatora u svijetu. Tako, kao svoje “prijatelje”, Pacoli voli da pomene Nursultana Nazarbajeva, čovjeka koji već 20 godina vlada Kazahstanom, i neponovljivog Moamera el Gadafija, čija se 41-godišnja apsolutna vladavina Libijom ovih dana – mnogo se nadam – bliži kraju.

Sa druge strane, nekima smeta to što je Pacoliju izgleda sve biznis, pa se plaše da se sa njime na čelu država Kosovo veoma lako može transformisati u nešto nalik privatnoj kompaniji ili aksionarskom društvu.

* * *

Bilo kako bilo, i Pacoli, i Tači su izabrani, pa ljudima na Kosovu, ne preostaje drugo no da se suoče sa posljedicama ovog izbora.

Kao što će se sa posljedicama morati suočiti i međunarodna zajednica čiji su predstavnici na Kosovu u šutnji (sa skoro neprimijećenim intrevencijama sa strane) propratili ovakav razvoj događaja, a neki od njih čak i aktivno pridonijeli da Kosovo dobije ovo što sada ima.

A koje su to posljedice?

Pa, prva je to što je nova vlast na Kosovu slaba, jer ima minimalnu parlamentarnu većinu, a većina predstavinka Albanaca su – u opoziciji. To sobom donosi problem koji će se veoma dramatično odraziti na sposobnost ove Vlade, koja će sigurno imati veoma velike poteškoće u realizaciji bilo kakvog mogućeg dogovora sa Beogradom, kao i nekih drugih strateških pitanja, kao što je privatizacija javnih preduzeća.

Druga posljedica je što nova vlast, predsjednik i Vlada, od prvog dana imaju problem sa kredibilitetom i legitimitetom. Za veliku većinu građana Kosova i sami parlamentarni izbori su već bili problematični, a način na koji su izglasavani predsjednik i Vlada je još više podigao nivo nepovjerenja prema političarima – naročito prema premijeru i institucijama države.

Tome još kao kiseli šlag na gorku kosovsku tortu treba dodati da je ovih dana Kosovo pogođeno ekonomskim problemima: konstantnim porastom nezaposlenosti (koja je ionako već godinama oko 40 odsto), rapidnim porastom cijena (osnovne namirnice kao hljeb, šećer i jestivo ulje su u posljednjih nekoliko nedjelja poskupile za više od 100 odsto) i hroničnim manjkom ekonomskih politika i strategija.

Svijeće na toj i takvoj torti u utorak su duvali premijer Tači i predsjednik Pacoli, i par međunardnih zvaničnika.

Ostaje samo da se vidi kome će njena degustacija prije pokvariti stomak.